Zašto je ovaj "Azijski tigar" ključan za cijeli svijet: Šta proizvodi Tajvan, a od toga ovisi i Kina

2
Radiosarajevo.ba
Zašto je ovaj "Azijski tigar" ključan za cijeli svijet: Šta proizvodi Tajvan, a od toga ovisi i Kina
Foto: EPA - EFE / Vojska Tajvana

Iako se radi o relativno maloj otočnoj državi, Tajvan je jedna od ključnih karika u svjetskom gospodarstvu. Svoju neformalnu nezavisnost od Kine duguje dobrim dijelom svojoj ekonomskoj važnosti u ključnoj industriji za svjetsko gospodarstvo, industriji poluvodiča.

O poluvodičima proizvedenima u Tajvanu, ali i ostaloj visokotehnološkoj elektronici, ovisi i Kina.

S ukupno 24 milona stanovnika i BDP-om od oko 690 milijardi dolara, Tajvan je jedna od najbogatijih država na svijetu. Gledano prema BDP-u po stanovniku, ekonomski je razvijeniji od nekih članica EU poput Španjolske, Slovenije i Češke, piše Index.hr.

Dramatično obraćanje Macrona: "Vojni, ekonomski i drugi pritisci mogli bi oslabiti i rascjepkati EU"

Dramatično obraćanje Macrona: "Vojni, ekonomski i drugi pritisci mogli bi oslabiti i rascjepkati EU"

Komplikuje se situacija na 'dalekom istoku': Nakon Kine, i Tajvan digao borbene avione

Komplikuje se situacija na 'dalekom istoku': Nakon Kine, i Tajvan digao borbene avione

Daleko je razvijeniji od susjedne Narodne Republike Kine, pod vlašću Kineske komunističke partije, s BDP-om po stanovniku od cca 28 hiljada dolara naprema 12.5 tisuća dolara komunističke Kine. Iako dvije države jedna drugoj ne priznaju pravo na postojanje, nego obje tvrde da su jedina i "prva" Kina, trgovina između njih cvjeta. N. R. Kina je glavni vanjskotrgovinski partner Republike Kine, tj. Tajvana.

Ranih 60-ih godina prošlog stoljeća počeo je nagli razvoj četiri države Istočne Azije, koje su postale poznate kao Azijski tigrovi. To su Singapur, Hong Kong, Južna Koreja i Tajvan. Sličan koncept razvoja koji su koristili Azijski tigrovi je kasnije i kopirala Kina, koja je krajem 80-ih shvatila da ne može napredovati bez liberalizacije, privatizacije, slobodne međunarodne trgovine i deregulacije.

Početak gospodarskog procvata Tajvana bila je zemljišna reforma, provođena 50-ih i ranih 60-ih. Samo planiranje reformi je preuzela "Sino-američka zajednička komisija za ruralnu rekonstrukciju", institucija koja je uspostavljena još 1948. na teritoriju "glavne" Kine, kao dio programa SAD-a za pomoć Kini. Ali je nakon dolaska komunista na vlast prešla na Tajvan.

Sprema se još jedan rat: Ako u sukob uđu ove dvije zemlje svijet čeka mrkli mrak

Sprema se još jedan rat: Ako u sukob uđu ove dvije zemlje svijet čeka mrkli mrak

Sistem koji su Japanci u 2. svjetskom ratu uspostavili na Tajvanu je bio krajnje izrabljujući. 50 posto stanovništva bili su poljoprivrednici, od čega 70 posto zakupci zemljišta. Veleposjednici su od zakupaca naplaćivali u prosjeku preko 50 posto godišnjeg uroda, u nekim slučajevima do 70 posto.

Istodobno su dogovori bili usmeni, bez pisanih dokumenata. Zemljoposjednici su, kao viša klasa, gotovo uvijek pobjeđivali u sporovima. Vlasnička prava bila su rudimentarna, arhaična i nesigurna. Jako puno zemlje bilo je i u državnom vlasništvu.

Zakupnina je 1949. limitirana na 37.5 posto uroda, državno poljoprivredno zemljište je rasprodano ili dano u zakup. Država je transferirala zemlju od veleposjednika prema zakupcima, koji su je i obrađivali u zamjenu za kompenzaciju, dio koje su bile dionice u državnim kompanijama.

Tajvan je shvatio da je za razvoj jako važan ljudski kapital i započeo proces opismenjavanja stanovništva te investiranja u znanje. Obavezno osnovno školovanje je podignuto sa šest na devet godina, nastavni plan i program srednjih škola je više usmjeren prema strukovnim područjima, a sveučilišni kurikulum promijenjen je kako bi se naglasak stavio na prirodoslovne i tehničke predmete.

Kineski nosači aviona krenuli ka Tajvanu, za njima i ratni brodovi

Kineski nosači aviona krenuli ka Tajvanu, za njima i ratni brodovi

Visoko obrazovanje je brzo raslo, više kroz privatno obrazovanje nego javno, da se ne stvorili preveliki teret za državni proračun. Do 1985. dvije trećine visokoškolskih ustanova u Tajvanu su bile privatne. 1950. je bilo 8 ustanova za visoko obrazovanje, od kojih 1 privatna. Do 1968. je od ukupno 85 ustanova visokog obrazovanja 55 bilo privatno.

Tradicionalno se daleko veći naglasak stavlja na prirodne znanosti i tehnologiju nego društvene znanosti i umjetnost. Prema podacima ministarstva obrazovanja, 1981. su diplomirala 24 magistra prava, 587 magistara "industrijskih tehnologija", 18 magistara umjetnosti i 1982. 275 magistara računarstva. 2020. je bilo 2628 magistara umjetnosti, 15.056 magistara "industrijskih tehnologija", 1249 magistara prava i 9984 magistra računarstva.

U Tajvanu je postojao specifičan odnos između države i privatnog sektora, u kojem je država politikama podržavala investicije u privatnom sektoru, izvoz te ulaganje u tehnologiju. Ipak, udio državnih troškova u BDP-u Tajvana je manji od 20 posto, dok je u većini članica EU između 40 i 50 posto, SAD-u 30 posto i Kini 25 posto.

Kompletnu analizu pročitajte na LINKU.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Komentari

Prikaži komentare (2)

/ Povezano

/ Najnovije