Woodstock - više od muzike

Koncert u Woodstocku, koji je upravo obilježio svoju 40. godišnjicu, znači više od muzike. On predstavlja cijeli prosvjedni pokret 60-ih godina prošlog stoljeća.

Ali kako je to tek jedan muzički festival postao tačka okupljanja pripadnika novog političkog pokreta? Kako bi to pokušao saznati je u mjesto Bethel, nedaleko od New Yorka, otišao novinar Glasa Amerike Martin Philips, koji kaže da je , iako je pozornica četiri dana bila u središtu pažnje mase okupljene u Woodstocku, i iza scene se događalo mnogo toga.

U odredjenom se trenutku hrana bila potrošila, a padala je i kiša. Ipak, zajednica se razvijala. Zeke Boyle je tada bio tinejdžer, otuđen od odraslih.

"Način na koji su ljudi dijelili stvari u Woodstocku... ako ste pokisli i ako vam je bilo hladno, dali bi vam još jednu košulju. Nudili su vam hranu. Ljudi su sve dijelil", kaže Zeke.

Joe Dipone, sudionik Woodstock-a, govori: "Popio sam mnogo i uzeo sam i malo LSD-a, ali ja nisam iskusio taj mir i tu ljubav, o kojima su drugi pričali."

Ipak, samo prisustvovanje zajednici u Woodstocku je izmijenilo Joe Diponea.

"Kada pogledam u prošlost, to je za mene bilo sjajno iskustvo, jer sam shvatio da postoji sasvim drugačiji način života i drugačija vrsta savjesti".



Duke Devlin je došao zbog provoda i muzike, ali je spoznao i mnogo toga drugog.

"Imali ste rat u Vijetnamu. Imali ste piatnje građanskih prava, prava žena, prava homoseksualaca i imali ste muziku, koja je bila oblik komunikacije koji smo onda jedino koristili", govori Devlin.

Muzika, kaže Duke Devlin, dotakla je moćne akorde. Muzičar Richie Havens objašnjava:

"Samo kad bih mogao reći koliko me je ljudi zagrlilo. Od samog početka. Bilo je zapanjujuće. Ni sada još uvijek ne vjerujem. Hiljade ljudi, hiljade..."

A poslije Woodstocka, mnogi, poput Zeke Boylea, i Duke Diponea su krenuli na prosvjede protiv rata.

Boyle kaže da je okupljanje praktički dalo vjerodostojnost cijelom pokretu.

"Dalo mi je snagu", kaže Boyle," i shvatio sam da i moj glas nešto znači. Da mogu na sve načine progovoriti protiv svake nepravde".

Poprištem događaja sada upravlja Umjetnički centrar Bethel Woods. Filmovi o Woodstocku jasno ilustriraju prilike na festivalu.

Tu su replike hipi automobila, autobusi kojima su se ljudi dovozili na festival... Ljudi koji su bili u Woodstocku danas dolaze da ga obiđu i podsjete se.

Michael Lang koji promovira Woodstock, kaže da je najvažnija ostavština tog okupljanja - promjena.

"Važno je ne zaboraviti da je okupljanje pružilo mogućnost da se stvari poboljšaju i da ljudi mogu da ih promjene. Ako se uključite u sve to i odlučite da nešto promijenite, postajete dio promjena koja su pozitivne za sve".



Mjesto održavanja koncerta danas je poput hodočašća. Ralph Corwin, koji je kao dječak ovdje proveo samo jedan dan, često se vraća , a sada planira ovdje ostati zauvijek.

"Želim da se ovdje prospu i moji ostaci, jer mi se nikada ništa loše ovdje nije dogodilo", riječi su sada sredovječnog Corwina.

Lokalni stanovnici također vjeruju da je mjesto legendarnog okupljanja posebno.

Prije mnogo godina na brežuljak iznad lokaliteta, postavili su i mali spomenik - da niko ne bi zaboravio.

voanews.com/radiosarajevo.ba