Vojislav Šešelj: Nije kriv za zločine protiv čovječnosti

Vijeće je saopćilo da Šešelj nije kriv za zločine protiv čovječnosti.

Vojislav Šešelj oslobođen za devet tačaka optužnice

Zaključci Vijeća, između ostalog, su: 

Analiza dokaza pokazala je da su se šešeljevci mogli identificirati po odjeći i frizuri, ali da taj kriterij nije uvijek moguć. Regrutiranja su se vršila na općinskom nivou, nije sporno da je SRS regrutirao i slao dobrovoljce na zahtjev drugih oružanih snaga BiH i Hrvatske, Oružanih snaga u BiH i Hrvatskoj, uključujući i JNA i vojsku RS-a. Pripadnost RS-a, nije bio kriterij za regrutiranje. 

Ako je Šešelj imao autoritet na dobrovoljcima, oni mu nisu bili potčinjeni kad su učestvovali u operaciji, vijeću su predviđeni brojni dokazi, uključujući i vještaka Tužilaštva. Vojska se mogla osloniti na dobrovoljce da pojača snage. Dobrovoljci i vojnici bili su podređeni istoj hijerarhiji. Šešelj tako nije imao hijerarhijsku vezu s dobrovoljcima, kako su bili uključeni u strukturu JNA i RS vojske. 

U martu 1990. Šešelj je osnovao SPO s Vukom Draškovićem. Nakon nesuglasica njih dvojice, Šešelj je osnovao Srpski četnički pokret čiji je bio predsjednik. Šešelj, Ljubiša Petković i Tomislav Nikolić osnivaju potom SRS, ova stranka je preuzela ciljeve SČP i podrazumijevali su stvaranje Velike Srbije.

U skladu s ovim principom, Šešelj nije mogao imati nikakvu hijerarhijsku vezu s dobrovoljcima kada su bili uključeni u JNA, Vojsku Jugoslavije i VRS-a. Vijeću su predočeni dokazi da su u periodu optužnice na određenim mjestima gdje su počinjeni zločini bili Arkanovi tigrovi, Beli orlovi, Odred Dušan silni, Crvene beretke ili Jedinica za specijalne operacije Srbije, Žute ose, jedinica Vasilija Vidovića, Bogićeva jedinica koja je poznata kao i Grupa iz Loznice, jedinica Karađorđe, Srpska garda... Vijeće je razmotrilo navod odnosa tih grupa i Šešelja. Mišljenje Vijeća je kako nema dovoljno dokaza da je on bio povezan s određenim paravojnim jedinicama. Vijeće također zaključuje da nema dokaza o hijerarhijskoj vezi Šešelja s grupom iz Loznice i Srpskom gardom.

Tužilaštvo nije dokazalo van razumne sumnje da je civilno nesrpsko stanovništvo bilo izloženo sistemskom napadu u dijelovima: Zvornik, Vukovar, Mostar i Nevesinje. 

Većina članova Vijeća zaključuje da Tužilaštvo nije dokazalo van razumne sumnje, da nesrpsko stanovništvo nije bilo izloženo sistematskom napadu u velikim dijelovima Hrvatske i BiH. Tokom perioda na koji se odnosi optužnica, predočeni dokazi pokazuju da je bio sukob snaga koji je obuhvatio civilne elemente. Tužilac nije dokazao da su civili bili masovno na meti, tužilac iznosi opće tvrdnje bez dokaza. U tim okolnostima, većina ne može zanemariti argumente odbrane da su civili bježali i sklanjali se u dijelove gdje su bili pripadnici iste grupe. Autobusi nisu bili dio prisilnog premještanja, već humanitarna pomoć neborcima koji su bježali.

Vijeće je ocijenilo da tužilac nije predočio dovoljno dokaza da su počinjena slijedeća djela: ubistvo u Crnoj rijeci, okrutno ponašanje prema civilima u Ovčari i skladištu, u kasarni u Semizovcu, u Vogošći, kao i pljačka u Nevesinju.

Većina članova Vijeća zaključila je da Tužilaštvo nije dokazalo kako je civilno nesrpsko stanovništvo bilo izloženo sistematskom napadu u velikom dijelu Hrvatske i BiH. Tužilaštvo nije dokazalo napade na Vukovar, Zvornik, šire područje Sarajeva, općine Mostar i Nevesinje. Civili su bježali iz ratom zahvaćenih područja i skrivali se na područja kojima su upravljali pripadnici iste etničke grupe. 

Tumačenje tužilaca zamagljuje tok događaja, s obzirom na dokaze predložene vijeću. Projekt velike Srbije je apriori politički, a ne kriminalni cilj.

Tužilaštvo ne treba zahtijevati direktnu, već indirektnu odgovornost Šešelja za progon. Ne postoje pravi elementi za bilo kakvu krivičnu odgovornost za zločin protiv čovječnosti.

Sve zaraćene strane su se pripremale za neprijateljstva. Odsustvo dokaza u vezi sa zločinačkim planom je dovoljan da se odbace zločinački navodi.

Tužilac nije dokazao postojanje udruženog zločinačkog poduhvata i da treba odbaciti optužbe za odgovornost za fizičko počinjenje djela progona. Jednoglasno odbacuje optužbe za odgovornost za deportacije i prisilno premještanje kao zločina protiv čovječnosti.

Sudac je pročitao sažetak presude. Navodi što tužioci Šešelju stavljaju na teret u razdoblju 1991-1992 godine. Prema tezi tužilaca, primjenom nasilja trebala se stvoriti tzv. velika Srbija.