Tajno i prisilno sterilisanje žena

U Uzbekistanu, državi u kojoj je velika porodica standard i simbol uspjeha, vlasti su odlučile da se bore protiv daljeg porasta broja stanovnika putem tajne i prisilne sterilizacije žena, piše BBC.

Prema izvorima BBC-a, koji su pristajali govoriti o ovom problemu pod uslovom anonimnosti jer bi im u suprotnom prijetila zatvorska kazna, doktorima vlasti naređuju koliki broj žena moraju sterilisati svakog mjeseca. Sterilizacija žena službeno nije po zakonu Uzbekistana, ali se žene steriliše tajno i bez njihovog znanja.

U Uzbekistanu strani novinari nisu dobrodošli, te je novinarka BBC-a priče sterilisanih žena i ginekologa prikupljala putem e-maila, telefona i u susretima u relativno sigurnim dijelovima Kazahstana gdje su njeni sagovornici i sagovornice pristali doći. Priče prisilno sterilisanih žena i ginekologa se poklapaju.

Svaki doktor ima kvotu

„Svake godine, svaki doktor dobije tačan broj žena kojima mora prepisati kontracepciju i broj žena koje treba sterilisati. Moja kvota su četiri žene mjesečno.“, kaže ginekologinja iz uzbekistanske prijestolnice Taškenta. Druga dva izvora među medicinskim osobljem potvrdila su da je pritisak naročito jak kad se radi o ljekarima iz ruralnih dijelova Uzbekistana, gdje se od njih očekuje da sterilišu i do osam žena sedmično.

Priča jedne od sterilisanih žena je stravična: „Nakon porođaja sam mjesecima imala misteriozne bolove i jako krvarenje, a kad sam otišla na ultrazvučni pregled, jednostavno su mi rekli da mi je maternica izvađena. Potom su mi rekli: Za šta Vam treba još djece, već imate dvoje.“

Prema izvoru bliskom Ministarstvu zdravstva Uzbekistana, zadatak programa sterilizacije žena je da uspostavi kontrolu nad rastućom uzbekistanskom populacijom, koja danas broji oko 28 miliona ljudi. Neki demografski stručnjaci su, ipak, skeptični i podsjećaju na veliki broj ljudi koji su emigrirali iz Uzbekistana od posljednjeg popisa stanovništva koji je rađen 1989., kada je Uzbekistanaca bilo oko 20 miliona.

„Zakon kaže da sterilizacija treba biti dobrovoljna, ali žene zapravo nemaju izbora. Nije teško manipulisati ženama u tom smislu, naročito ako su siromašne – dovoljno im je reći da se operacija radi zbog njihovog zdravlja. A ljekar može i jednostavno uraditi operaciju, bez potpisa žene.“, kaže jedan ljekar.

Porast broja prisilnih sterilizacija

„Govorimo o desetinama hiljada žena koje su sterilisane širom zemlje“, kaže Sukhrob Ismailov, direktor jedne od rijetkih nevladinih organizacija u Uzbekistanu, Expert Working Group. Ova organizacija je 2010. provela sedmomjesečno istraživanje među medicinskim radnicima i prikupila dokaze o oko 80.000 sterilizacija urađenih u tom periodu.

Prvi slučaj prisilne sterilizacije je 2005. godine prijavila patologinja Gulbakhor Turaeva, nakon što je u mrtvačnici grada Andijana, gdje je radila, primijetila maternice zdravih, mladih žena. Nakon što je prikupila dokaze o oko 200 prisilnih sterilizacija, prateći žene kojima su maternice bile izvađene, Turaeva je svojim šefovima obznanila ove podatke, tražeći objašnjenje. Nedugo potom, završila je u zatvoru, optužena za protuvladino djelovanje.

U 2007., Komitet Ujedinjenih nacija protiv torture prijavio je prisilne sterilizacije i histerektomije, ali je broj slučajeva bio u padu od 2005. Međutim, u 2009. i 2010. godini, uzbekistanska vlada je donijela nove direktive za klinike koje su značile ponovni porast broja prisilnih sterilizacija. 

Najlakši način obavljanja prisilnih sterilizacija je preko porođaja carskim rezom. U Uzbekistanu se, prema jednom izvoru BBC-a, čak 80 posto porođaja radi carskim rezom, što omogućava hirurzima jednostavno odstranjivanje maternice. U službenim statistikama, ovaj broj glasi 6,8 posto porođaja.

Smanjenje smrtnih slučajeva na porođaju

Neki ljekari tvrde da je program prisilnih sterilizacija također i način da se smanji stopa smrtnosti novorođenčadi i porodilja. „Formula je jednostavna – manje porođaja, manje smrtnih slučajeva na porođajima.“, kaže jedan hirurg. Uzbekistan je na 140. mjestu od 194 države kad je riječ o smrtnosti novorođenčadi, govore podaci UN-a, što znači da je situacija lošija od one u Laosu, na Madagascaru i u Boliviji. Kad je riječ o majkama, podaci govore da 30 od 100.000 žena umre na porođaju, što je poboljšanje od 40 posto od devedesetih godina.

Smanjenje broja porođaja značit će i bolje podatke na svjetskoj ljestvici koja se tiče smrtnosti novorođenčadi i porodilja, a direktor Human Rights Watch za centralnu Aziju, Steve Swerdlow, potvrđuje ove tvrdnje jer je „vlada Uzbekistana opsjednuta brojevima i međunarodnim poretkom“.

Klevete i laži