Savjetnik Zelenskog: "Naš najveći gubitak je pad Mariupolja"

Rat Rusije protiv Ukrajine traje više od tri mjeseca. Koji su najveći uspjesi i gubici Kijeva? U intervjuu za DW, savjetnik ukrajinskog predsjednika Oleksij Arestovič je optimističan uprkos neuspjesima.

DW: Gospodine Arestoviču, rat Rusije protiv Ukrajine traje više od tri mjeseca. Kako ocjenjujete situaciju?

Oleksij Arestovič: Rusima je potpuno propala njihova „specijalna operacija". Planirane metode i sredstva vođenja rata nisu funkcionisale. Stoga su prešli na uobičajenu vojnu taktiku koncentrisanja snaga i sredstava na uskom dijelu fronta. To je pokušaj slamanja ukrajinske vojske superiornom artiljerijom i vazdušnim snagama. Ali i to rade veoma loše, uprkos određenim taktičkim uspjesima. Ali rat je mnogo više od bojnog polja. Rat je složen proces i Rusija u njemu ima određene prednosti, piše DW. 

Trending

Vojna industrija EU zemlje obara rekorde: Desetorostruko povećali izvoz oružja Izraelu

To pokazuje i debata na Zapadu o tome šta bi značila pobjeda Ukrajine u ratu i da li Ukrajina uopšte treba da dobije rat. Prije samo mjesec dana na Zapadu se govorilo da Ukrajina mora da pobijedi, a da Rusija mora da pretrpi vojni poraz. Štaviše, Rusija mora da se dovede do stanja u kome više ne može da prijeti svojim susjedima vojnom silom.

Postoji i drugi scenario po kojem mnogi zapadni političari ne mogu da zamisle svijet u kome Rusija gubi, ali mogu zamisliti svijet u kome Rusija ne pobjeđuje. To pokazuje da dio zapadne elite nije spreman za tako velika iskušenja, niti je voljan da živi u svijetu u kome Rusija gubi, što bi značilo ogromne istorijske promjene. Žele da se vrate na "business as usual".

DW: Da li bi ovaj scenario značio da će se sukob „zamrznuti" u oblastima u kojima se sada vode borbe?

U oblastima koje oni drže pod kontrolom. Došlo bi do statusa kvo i pregovora. Ali sve sam to gledao godinu i po dana tokom pregovora u trilateralnoj kontakt grupi za Donbas. Ne možemo to sebi priuštiti. Osam godina se sve pokušavalo pregovorima a završilo zauzimanjem naših teritorija, sa kojih se potom šalju naši građani i tjeraju da ubijaju Ukrajince. Baš kao i sada sa „mobilizacijom" u takozvanim „ Narodnim Republikama Donjeck i Luganjsk".

Koja su do sada najveća dostignuća i gubici Ukrajine u ovom ratu?

Što se tiče dostignuća, Rusi su otvorili ofanzivu na devet frontova odjednom. Sada ih je još pet. Odnosno, mi smo ih pobijedili na četiri bez Lend-Lease-a ( zakon koji je usvojio američki Kongres za brzu isporuku oružja Ukrajini – prim. red.), što je totalni ruski gubitak.

Uništili smo ili onesposobili najmanje trećinu njihovih trupa. Ruska vojska je stoga veoma ograničena u svojim borbenim sposobnostima. Najbolji dokaz za to je prikrivena mobilizacija. Koriste stare tenkove T-62 i pokušavaju da regrutuju dobrovoljce koje obučavaju nedelju dana, a zatim ih šalju na front. Ovo pokazuje ozbiljan nedostatak kadrova. Ukrajinci su pri tom potopili i ratni brod Moskva, vodeći brod ruske Crnomorske flote. To je naš veliki uspjeh.

Dok je naš najveći gubitak pad Mariupolja, a prije toga brzo napredovanje ruske vojske sa Krima na jug i zauzimanje Hersona.

Da li je Ukrajina na početku rata mogla da drži regione na jugu?

Odnos snaga zaraćenih strana, posebnosti odbrane u stepi i blizina ruskih aerodroma na Krimu, sve to me kao vojnika navodi na sumnju da smo tamo mogli da održavamo odbranu. Druga stvar je da se mogla organizovati odbrana tih gradova.

Na primjer, Herson se nalazi na desnoj obali Dnjepra. Grad je mogao biti zadržan jer su ruske trupe morale da pređu rijeku. Berdjansk je ćorsokak, bilo bi teško odbraniti grad, ali su se mogle držati područja između Berdjanska i Mariupolja, čitava aglomeracija koja se nalazi južno od Zaporožja, gdje su Rusi zauzeli nuklearnu elektranu. Ali zašto nije bilo trupa i adekvatne odbrane? Zašto je tamo zapravo sve osvojeno za tri dana? Istražni organi već traže odgovor, koji će javnost vjerovatno saznati tek poslije rata. Mora se otkriti šta se dogodilo, kako se to više ne bi ponovilo.

Zapadne zemlje najavile su isporuke višecijevnih raketnih bacača HIMARS i M270 većeg dometa Ukrajini. Hoće li ovo promijeniti situaciju?

Zavisi od količine oružja i municije. Ako budu postojale najmanje dvije divizije, onda će sposobnost ruskih trupa da sprovedu ofanzive na operativnom nivou biti pod velikim znakom pitanja. Ako dobijemo manje, pravila igre će se ipak promijeniti u našu korist, ali će Rusi moći da nastave ofanzivu, iako će im to biti mnogo bolnije, uz ogromne gubitke, što je takođe dobro, jer vrijeme radi za nas. Treća mogućnost je da ćemo dobiti toliko da ne samo da ćemo zaustaviti Ruse, već ćemo moći da izvedemo i kontraofanzive.

DW: Rekli ste da je ukrajinska vojska namamila ruske trupe u zamku u Sjeverodonjecku i samo se pretvarala da je napustila grad. Da li je taj manevar bio uspješan?

Manevar se pokazao uspješnim. Ali to ne garantuje da se nećemo povući iz Sjeverodonjecka. Možemo da nanesemo žrtve Rusima i da se povučemo da zadržimo Lisičansk. Mi vodimo odbranu koja uključuje i kontranapad i napuštanje određenog terena kada se u tom trenutku ne isplati braniti ga. Naša komanda čini sve da uništi neprijateljske trupe, da ih oslabi. Naše snage napadaju Sjeverodonjeck i ponovo su zauzele nekoliko ulica.

Šef obavještajne službe ukrajinskog Ministarstva odbrane Kirilo Budanov nedavno je rekao da će u avgustu doći do prekretnice u ratu. Aktivna faza će se završiti do kraja godine. Da li dijelite ovo mišljenje?

To se može dogoditi ako tempo isporuke zapadnog naoružanja i vojne opreme ispuni naša očekivanja. Pod prekretnicom vjerovatno misli isto što i ja, da ćemo prikupiti dovoljno snage i resursa da krenemo u ofanzivu. Ali oslobađanje naših teritorija može potrajati još nekoliko mjeseci.

Razmišlja li se o vojnom oslobađanju anektiranog Krima?

To zavisi od količine i kvaliteta obezbjeđenog oružja. Ako budemo imali prednost koja će nam omogućiti da oslobodimo Krim bez velikih žrtava, zašto da ne. Međutim, predsjednik Volodimir Zelenski je rekao da bi to bila veoma teška operacija, koja bi, čak i ako bude uspješna, uzrokovala ogromne gubitke. Poručio je da Ruse treba potisnuti nazad do granice od 23. februara i da se o sudbini Krima i drugih oblasti koje su Rusi okupirali prije osam godina, treba rješavati političko-diplomatskim kanalima.

Ali, morate znati da ako Ruse vratimo na liniju prije 23. februara, to bi za njih bio veoma značajan poraz. U tom slučaju nećemo se s njima ubjeđivati tokom pregovora, već ćemo im diktirati uslove. To bi bili pregovori Ukrajine sa pozicije jačeg.

Aleksij Arestovič je savjetnik Andrija Jermaka, šefa kabineta predsjednika Ukrajine. Arestovič je odgovoran za strateške komunikacije u oblasti nacionalne bezbjednosti i odbrane. Bio je portparol ukrajinske delegacije u trilateralnoj kontakt grupi iz Minska.

Razgovor je 3. juna vodio Konstantin Gončarov, piše DW.