Aliyev: Armenija treba ulagati više napora za normalizaciju sa Azerbejdžanom

Predsjednik Azerbejdžana Ilham Aliyev poručio je da odgovornost zbog toga što je okupirana teritorija njegove zemlje nakon 30 godina oslobođena ratom, snosi Armenija i velike države koje Armeniju nisu zaustavljale u njenim naumima.

Azerbejdžanske snage su 27. septembra 2020. godine započele 44-dnevni rat za oslobađanje regije Karabaha koja je bila pod armenskom okupacijom, a tim povodom je predsjednik Azerbejdžana Ilham Aliyev dao intervju za Anadolu Agency (AA).

Armenske snage su na današnji dan prošle godine započele nove napade na naselja i vojne položaje Azerbejdžana, a azerbejdžanska vojska je odgovorila operacijom s ciljem oslobađanja okupiranih regija i uspjela je nanijeti velike gubitke armenskim snagama te osloboditi gradove i stotine naseljenih mjesta u toj regiji.

Trending

Završen štrak u osnovnim školama u Kantonu Sarajevo: Sindikat najavio naredne korake

Armenija i Azerbejdžan su 10. novembra 2020. godine postigli dogovor o okončanju sukoba. Sporazum je postignut uz posredstvo Rusije i predvidio je povlačenje armenskih snaga iz Lacina, Kelbecera i Aghdama.

AA: Uvaženi predsjedniče Aliyev, zahvaljujemo na tome što ste prihvatili zahtjev da date intervju za AA. Ovo je važan datum. Ovo je prva godišnjica od početka pobjede Azerbejdžana u kojoj su oslobođene teritorije koje su blizu 30 godina bile pod okupacijom. Podsjetimo se tog dana, zašto je Azerbejdžan prešao u kontranapad?

Aliyev: Armenske provokacije su postale konstantne. One su se ogledale u verbalnim i oružanim napadima na Azerbejdžan. Armenija je pokazivala da se spremila za novi rat. Razloge za to do danas nisam uspio shvatiti. Neophodna je detaljna istraga i promišljanje da bi se shvatilo zašto bi rat željela zemlja koja tuđi teritorij pod okupacijom drži 30 godina. Pred očima svima su i dokazi ovih mojih tvrdnji. U julu je na azerbejdžansko-armenskoj granici Armenija posegnula za vojnom provokacijom u kojoj je život izgubilo 13 vojnika i civila. Azerbejdžan je tada adekvatno odgovorio neprijatelju, ali mi nismo prelazili granicu. Samo smo njih otjerali s azerbejdžanske teritorije na koju su ušli i za nekoliko dana je taj sukob završen.

Potom su u augustu poslali jednu grupu za sabotaže. Prešli su liniju razgraničenja i naši vojnici su ih razoružali. Godinu prije toga sam na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija rekao da se Armenija sprema za rat. Tri dana kasnije naši položaji i naselja su se ponovo našli na udaru artiljerije. Ponovo su živote položili naši šehidi. Mojom naredbom smo pokrenuli opsežnu operaciju kontranapada i, kao što je poznato, to je završeno velikom pobjedom.

Naravno da sa distance od godinu dana te događaje i situacije možemo jasnije analizirati.

Vidjelo se da je armenska vlada, ona koja je tek došla na vlast, željela da se pohvali bilo kakvim vojnim uspjehom. Međutim, preračunali su se i napravili veliku grešku. U konačnici su iskusili bolan poraz.

AA: Uvaženi predsjedniče Aliyev, zar se ovaj rat nije mogao izbjeći? Postojali su kontakti čelnika Minsk grupe koja dugo djeluje. Jesu li čelnici Minsk grupe ili neki drugi faktori mogli spriječiti ovaj rat i kako su to trebali učiniti?

Aliyev: Naravno da se moglo spriječiti. Ja sam u više navrata iznosio svoje stavove o toj tematici. Da je Minsk grupa blagovremeno izvršila pritisak na Armeniju, naravno da bi armenske snage bile primorane na povlačenje sa zemlje koju su držale pod okupacijom. Tako ne bi bilo potrebe za ratom. Oni to nisu učinili, iako su na čelu Minsk grupe tri države koje su ujedno i članice Vijeća sigurnosti UN-a. Te zemlje se smatraju među najmoćnijim na svijetu. Zar nisu imali političke instrumente i načine da tako važne poruke pošalju Armeniji. Zagovarali su puku politiku da ne bude ni rata ni mira. S druge strane, ja sam u više navrata od čelnika Minsk grupe i drugih velikih država tražio da nametnu sankcije Armeniji. Rat se i tako moga spriječiti. Mi smo iskoristili sve mogućnosti u pokušaju da se problem riješi mirnim putem i da ne dođe do rata i krvoprolića. Međutim, ja sam istodobno poručivao i da mi tu situaciju nikada nećemo prihvatiti za trajnu i da ćemo osloboditi našu zemlju, bez obzira na cijenu. Davali smo im prilike.

Nova vlast, koja je u Armeniji formirana 2018. godine, izvršila je i veliki udar na pregovarački proces. Neprikladnim i neodgovornim izjavama su paralizirali pregovore. U toj situaciji je Minsk grupa trebala djelovati hrabro i afirmativno, ali oni su samo posmatrali i tom pitanju pristupali kao puki promatrači. Zato najveća odgovornost za početak rata pripada Armeniji. Istodobno su odgovorne i velike države koje nisu blagovremeno zaustavile Armeniju.

AA: Kopredsjedavajuće zemlje Minsk grupe su provodile strategiju dugotrajnog statusa quo. Nakon azerbejdžanske pobjede, čelnici Minsk grupe su ponovo tu i traže da vode šatl diplomaciju. Šta mislite o tome? Hoće li biti koristi od toga?

Aliyev: U periodu armenske okupacije, predsjednici zemalja koje su bile na čelu Minsk grupe su u nekoliko navrata davali veoma pozitivne izjave, to je otprilike bilo prije sedam ili osam godina. Jedna od njih je bila i jasna poruka da je status quo neprihvatljiv i da se mora mijenjati. Mi smo to pozdravili. I ja sam lično mnogo puta govorio o tome i rekao sam da se takva izjava čekala godinama. Promjena statusa quo značila je okončanje okupacije. Međutim, oni nisu napravili konkretne korake nakon tih izjava, već su naknadno odustali od takvih izjava i iznijeli posve nove. Rekli su da status quo nije održiv. Velika je razlika između tih izjava. U prvoj je rečeno da je neprihvatljiv, a u drugoj da je neodrživ. Onda sam ih ja kritikovao i rekao da ta promjena stava navodi vodu na armenski žrvanj okupatorske politike. Nažalost, period poslije toga je pokazao da Minsk grupa nije ni razmišljala o rješavanju ovog pitanja. U to smo se uvjerili i tokom 44-dnevnog rata jer su upravo neki od čelnika Minsk grupe radili protiv nas u UN-u. Potpuna nepravda je bio pokušaj da nam se nametnu bilo kakve sankcije iz UN-a u periodu rata u kojeg smo opravdano ušli i u kojem smo uspostavljali međunarodno pravo na našoj okupiranoj teritoriji.

Kompletan intervju pročitajte OVDJE.