Od ambicija do stvarnosti: Nuklearni projekti u Africi suočeni s rizicima i neizvjesnostima

Gotovo nijedna tehnologija nije prošla takve uspone i padove kao nuklearna energija: u 1950-ima je procvala mirnodopska uporaba nuklearne fisije, koja se u vojnom smislu do danas smatra krajnjim sredstvom odvraćanja.

Reaktorske nesreće u Three Mile Islandu (SAD, 1979.), Černobilu (Sovjetski Savez, 1986.) i Fukushimi (Japan, 2011.) ublažile su euforiju i na mnogim mjestima potaknule protivnike nuklearne energije na djelovanje.

No u novije vrijeme nuklearna energija se promiče kao CO₂-neutralna i time klimatski prihvatljiva alternativa obnovljivim izvorima.

Trending

In memoriam | Mehmed Dizdar - Benca: Rusmir Mahmutćehajić - ČOVJEK iznad svih titula

I u Africineke vlade žele graditi nove nuklearke. Već sada je sigurno: jedina afrička nuklearna elektrana, dva reaktora u južnoafričkom Koebergu, neće ostati sama. No neizvjesno je koliko će daleko nova euforija doista ići.

Afričke nuklearne ambicije – od "sigurno" do "nerealno"

Južnoafrički novinar Tristen Taylor 2025. je detaljnije istražio nuklearne ambicije afričkih zemalja. Njegovo izvješće objavio je ured njemačke Zaklade Heinrich Böll u Cape Townu, koja je bliska njemačkim Zelenima.

Afrički kontinent je za globalnu nuklearnu industriju, a posebno za ponuđače iz Južne Koreje, Kine i Rusije, tržište rasta, kaže Taylor u intervjuu za DW. I dodaje da u potrebnim pripremama pomaže Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA).

Najbolje izglede da srednjoročno nabavi reaktor, prema Taylorovu izvješću, ima Egipat – ondje je ruski državni nuklearni koncern Rosatom već 2022. počeo graditi nuklearku El Dabaa. Kao potpuno nerealne i isključivo geopolitički motivirane Taylor ocjenjuje nuklearne planove, primjerice, sahelskih država Nigera, Malija i Burkine Faso – iako su već potpisale sporazume s Rosatomom.

"Sklapanje nuklearnog sporazuma s Rusijom ponajprije znači političku potporu Rusije", tvrdi Taylor. "Treba imati na umu da se takvi sporazumi stalno potpisuju. Jedan pojedinačni nuklearni sporazum još ne znači ništa, tek kada se oni pojavljuju kroz dulje razdoblje i nešto se i događa, može se govoriti o pomaku".

Južna Afrika: stari reaktori i novi planovi

Na samom jugu Južne Afrike nalazi se zasad jedina afrička nuklearna elektrana. Dva reaktora u Koebergu, nedaleko od metropole Cape Town s pet miliona stanovnika, izgrađena su pod režimom apartheida od strane francuskog konzorcija i puštena u rad sredinom 1980-ih. Nedavno su proizvodili oko 4 posto južnoafričke električne energije.

Godine 2024. odnosno 2025. dozvole za rad oba reaktora redom su produžene za po 20 godina i to unatoč tome što su, iz perspektive ekoloških aktivista, kod reaktora Koeberg-2 ostala otvorena pitanja.

Francesca de Gasparis, izvršna direktorica ekološke nevladine organizacije SAFCEI, to pripisuje političkom pritisku i poteškoćama u posrnuloj državnoj elektroenergetskoj kompaniji Eskom. "U drugim zemljama, gdje se rizici shvaćaju ozbiljno, postoje provjere održavanja koje osiguravaju da je i nadzorna tehnologija ažurna te da su pouke iz Fukushime i drugih nesreća uzete u obzir", kaže de Gasparis u intervjuu za DW. U Koebergu se, ističe, ništa od toga nije dogodilo, a dokumentacija pokazuje velike nedostatke.

Trenutačno Eskom gura planove za nove nuklearne elektrane. Najdalje su odmakle pripreme za elektranu snage 4000 MW na lokaciji Duynefontein, nedaleko od Koeberga. I ovdje de Gasparis zamjera netransparentnost i zastarjele podatke.

Eskom je DW-u najavio odgovore na pitanja o sigurnosti reaktora. Međutim, do zaključenja redakcije ovog članka očitovanje nije pristiglo.

Gana: dvostruki rizik

Planovi su također daleko odmakli u zapadnoafričkoj Gani: konačno sklapanje ugovora s jednim od ponuđača iz Francuske, Kine, Južne Koreje, Rusije ili SAD-a još nije objavljeno, no u izvješćima se već spominje 2027. kao mogući početak gradnje. Uz konvencionalnu nuklearnu elektranu Gana želi i tzv. SMR.

Small Modular Reactors ili mali modularni reaktori znatno su manji i obećavaju jednostavniji rad i manje sigurnosne rizike. Dosad je svaki od više od 650 konvencionalno izgrađenih reaktora u svijetu bio jedinstven i time nosi i individualne rizike. Zbog toga je cijena po kilovatsatu nuklearne energije znatno viša nego kod danas vrlo povoljnih obnovljivih izvora energije – vjetra, sunca i vode, što pokazuju, primjerice, europski podaci. Taj jaz bi SMR-ovi trebali smanjiti serijskom proizvodnjom. No zasad postoje samo prototipovi, pa se Gana, ali i zemlje poput Ruande, oslanjaju na obećanja.

Početkom marta čelnik ganskog nuklearnog poduzeća Nuclear Power Ghana kritizirao je u razgovoru za državnu novinsku agenciju GNA da važna pripremna istraživanja, primjerice o proširenju mreže, nisu financirana. A bez njih se, rekao je, ne može prijeći u sljedeću fazu projekta.

Ganska komisija za atomsku energiju GAEC i regulatorno tijelo NRA do zaključenja redakcije ovog članka nisu odgovorili na pitanja DW-a.

Kenija: ambiciozan plan s novom lokacijom

U Keniji je predsjednik William Ruto na konferenciji o nuklearnoj energiji u Nairobiju krajem ožujka predstavio ambiciozan plan: već sljedeće godine u Siayi, blizu granice s Ugandom na Viktorijinu jezeru, trebala bi započeti izgradnja nuklearne elektrane snage 2.000 MW, a postrojenje bi trebalo biti pušteno u rad 2034. godine.

Taylorovo izvješće svrstava kenijske nuklearne ambicije tek u "srednje", između ostalog i zato što je vlada početkom 2025., u sklopu općih mjera štednje, odlučila ukinuti nacionalnu nuklearnu agenciju NuPEA. No ta odluka do danas nije stupila na snagu jer ju parlament nikada nije potvrdio. Ruto je pak u svom govoru najavio nova radna mjesta, industrijski rast pa čak i sniženje cijene električne energije zahvaljujući planiranoj nuklearnoj elektrani.

Kenijska ekološka aktivistica Phyllis Omido u intervjuu za DW zahtijeva: "Potrebna nam je sveobuhvatna studija o tome kakav bi utjecaj nuklearna elektrana imala na zajednice koje ovise o ribarstvu na Viktorijinu jezeru". Također strahuje da bi transport gorivnih elemenata kroz cijelu zemlju mogao biti opasan za stanovnike.

Dobitnica nagrade "Right Livelihood" godinama se sa svojom organizacijom CGJEA borila protiv nuklearne elektrane u obalnom mjestu Kilifi te već dugo upozorava na pokušaje zastrašivanja njezine organizacije. Općenito zamjera državnim tijelima previše nemaran način komunikacije: "Stanovnicima ne govore što znači biti lokacija nuklearne elektrane, osobito kad je riječ o opasnostima."

Neriješeno pitanje nuklearnog otpada

Svim afričkim projektima, kao uostalom i gotovo svim nuklearkama diljem svijeta, zajedničko je sljedeće: ne postoji konačan odgovor na pitanje gdje sigurno pohraniti radioaktivni otpad koji nastaje u reaktorima.

"Protiv smo nuklearne energije sve dok nam ne predstave opipljivo rješenje što učiniti s otpadom. Kenija nema kapacitete za to", kaže Omido. "Jednostavno zakopati otpad u lokalnim jedinicama nije rješenje."

Južna Afrika svoj nuklearni otpad skladišti u Vaalputsu, u rijetko naseljenoj regiji Northern Cape, u jedinom takvom postrojenju u cijeloj Africi. Ono je, međutim, odobreno samo za nisko i srednje radioaktivni otpad; istrošeni gorivni elementi privremeno se skladište u Koebergu. Vlada planira do 2065. pustiti u rad trajno odlagalište, što aktivisti dovode u pitanje.

"Ne postoji jednostavno rješenje za visoko radioaktivni nuklearni otpad", kaže čelnica SAFCEI-ja Francesca de Gasparis. "I zato ne bismo trebali planirati proizvoditi ga još mnogo više i time prebacivati još veći problem u budućnost", piše DW.