Indonezija: Epidemija AIDS-a i vjerska načela

Reporterka Independenta Katherine Butler u Jakarti je zatekla iznimno lošu svijest o važnosti prevencije HIV-a, odbijanje edukacije vezane za HIV i AIDS, te veliku netoleranciju religijskih grupa prema HIV pozitivnim osobama. Istovremeno, Indonezija je azijska zemlja sa najbržom stopom rasta HIV pozitivnih osoba.

„Njeno ime je Rizki, ili nije. Kako god bilo, ova 29-godišnjakinja radi u baru naziva Tenda Biru, gdje svake večeri od 21h pa do 3 ujutro pleše sa kamiondžijama i fabričkim radnicima koji na kraju napornog radnog dana dolaze ovdje da se opuste. Ako žele seks, ona im i to može prodati.“, piše Butler.

Nakon propalog mladalačkog braka, Rizki je napustila svoje selo i došla u Jakartu tražeći bolje prilike, što je česta priča siromašnih, mladih žena koje rade kao prostitutke u Indoneziji. Rizki zarađuje dovoljno za život, oko 50 dolara sedmično, što joj pokriva stanarinu i isplaćuje svodnika. Rizki i njena prijateljica Melli seksualne usluge ne moraju pružiti ako klijent ne želi koristiti kondom, a zaštita od AIDS-a im je veoma važna. Ipak, obje ove mlade žene su samohrane majke, a u toj situaciji nije lako odbiti klijenta. Zato ne čudi informacija da je 25 od 250 seksualnih radnica u Jakarti – HIV pozitivno.

Epidemija AIDS-a u Indoneziji jedna je od najbrže rastućih u Aziji, premda je još uvijek niža od one u nekim dijelovima Afrike. Broj zaraženih se utrostručio u posljednjih šest godina, a prema riječima nove indonezijske ministrice zdravstva, Nafsiah Mboi, za epidemiju su zaslužni „macho muškarci sa novcem“.

Moralom protiv prezervativa

Premda se besplatni prezervativi mogu naći u baru Tenda Biru, kao i na svakom drugom mjestu gdje se pružaju seksualne usluge, kondomi predstavljaju problem u Indoneziji. Muškarci ih ne žele koristiti, a žene su najčešće bespomoćne po tom pitanju. Tri četvrtine HIV pozitivnog stanovništva u Indoneziji zarazilo se putem nezaštićenog seksa, a prema nekim pretpostavkama, 19 miliona Indonežana je pod rizikom da dobije HIV jer praktikuju seks bez zaštite.

Kao da to nije dovoljno, u posljednje vrijeme se vodi „moralna bitka“ protiv prezervativa, koju vodi nekoliko islamskih grupa, koje tvrde da kondomi podstiču promiskuitet, što podsjeća na katoličke mise po Africi na kojima su se svećenici borili protiv kondoma. Iste islamske grupe, na čelu sa Islamskim odbrambenim frontom, optužile su novu ministricu zdravstva i njenu promotivnu kampanju za sigurne seksualne odnose kao „opscene“. U više navrata su organizovani i protesti protiv anti-AIDS kampanje, koji su kao alternativu nudili uvođenje šerijatskog zakona.

Tuti Alawiyah, bivša ministrica za ženska pitanja, također se obrušila na napore Nafsiah Mboi, rekavši da će besplatni prezervativi i kampanje koje ih promovišu samo podstaći predbračne seksualne odnose, te predložila alternativu:

„Odbranite se od bolesti preventivnom akcijom tako što ćete podizati moral nacije. Postoje pozitivni načini da se prevenira HIV, načini koji ne prate zapadnjačke metode.“

Aldo Saragi iz organizacije koja promoviše prava seksualnih radnica kaže da su za neznanje i porast broja HIV infekcija krivi licemjerni zakonodavci. Prema nekim istraživanjima, samo 30 posto seksualnih radnica u Indoneziji i tek 10 posto muškaraca koji posjećuju prostitutke koriste kondome.

„Religijske grupe pokušavaju iskoristiti HIV kao izgovor da kriminaliziraju prostituciju, ali prostitucija tako neće nestati, samo će se povećati opasnost od širenja HIV-a i AIDS-a. Drugim riječima, HIV i AIDS se u Indoneziji smatraju bolestima grešnika, tako da na njih ne treba trošiti poreska sredstva.

Religijska netolerancija sve je češća i u drugim sferama života u Indoneziji, pa je tako u maju zabranjen koncert Lady Gage jer njeni nastupi „vrijeđaju islamski moral i iskvarit će omladinu“, neke islamske manjinske grupe i katoličke crkve susreću se sa sektaškim nasiljem, ženama je u nekoliko gradova naređeno da pokriju kosu, a u julu je jedan građanin uhapšen zbog Facebook statusa koji je glasio:Bog ne postoji.  Aldo Saragi ističe da se većina organizacija koja se bavi ljudskim pravima u Indoneziji plaši ekstremnih religijskih grupa, te da je moguće djelovati samo u saradnji s njima.

Liječenje HIV pozitivnih osoba i ljudi oboljelih od AIDS-a u Indoneziji je u potpunosti pokriveno zdravstvenim osiguranjem, u čemu im pomaže Global Fund.

„Zbog osjećanja vjernika, kampanje koje za cilj imaju prevenciju HIV/AIDS-a moraju biti dobro „upakovane“, ni slučajno eksplicitne ili vulgarne“, kaže Tri Irwanda Maulana, glasnogovornik državne komisije za AIDS, Tri Irwanda Maulana. „Religijski vođe jednostavno ne žele dozvoliti upotrebu kondoma.“

Ništa prije braka

Prezervativi u Indoneziji nisu tabu kad je riječ o bračnim parovima, te je njihovo korištenje u svrhe planiranja porodice sasvim 'dozvoljeno', međutim, kad je riječ o seksualno prenosivim bolestima, ponajprije HIV/AIDS-u, stanovništvo ima stav da se tu radi o sigurnom ponašanju, odnosno apstinenciji i odgađanju seksualnih odnosa do braka. Posljedica ovakvog stava vidi se u bolnici Hasan Sadikin u Bandungu, piše reporterka Independenta, gdje se broj udatih žena sa HIV-om povećava brže od broja HIV pozitivnih seksualnih radnica.

„Domaćice zaraze njihovi bračni partneri. Nekad su rizična grupa bili intravenozni uživaoci droga, ali nakon 2009. to su definitivno heteroseksualni odnosi“, kaže dr. Nirmala Kesumah, šefica klinike.