Higgins objasnio: Znate li zašto Dodik toliko voli dramu i sukobe

"U metalnoj kutiji zvanoj BiH, punoj materijala za potpalu, srpski nacionalist zapalio je šibicu".

Naslov je ovo današnje kolumne u uglednom The New York Timesu, koju potpisuje Andrew Higgins, dvostruki dobitnik Pulitzerove nagrade, s decenijama iskustva izvještavanja iz Moskve, te istočne i srednje Europe.

Trending

Ministru sigurnosti BiH Nenadu Nešiću određen jednomjesečni pritvor

"Kada je bosanska Agencija za lijekove pregledala kisik koji se prodavao bolnicama za liječenje pacijenata s infekcijom COVID-19 na području pod 'srpskom kontrolom' u BiH, došla je do šokantnog otkrića: kisik je bio namijenjen samo za upotrebu u industrijskim strojevima, a ne za ljudska bića.

Ali, umjesto da pokuša popraviti situaciju, čelnik tog područja Milorad Dodik, ogorčeni srpski nacionalist, umjesto toga pokušao je rastrgati multietničko tkivo bosanske države, krhku uniju koju je 1995. stvorila američka diplomacija iz olupine rata", piše Higgins.

Potom podsjeća na Dodikov niz poteza, od najave formiranja entitetske agencije za lijekove, preko prijetnji povlačenja iz multietničkih oružanih snaga Bosne i formiranja vlastite, isključivo srpske vojske, do obećanja da će ubrzati ono što on naziva "mirnim raspadom" bosanske države.

"Neki strani diplomati i suparnički političari vide njegove secesionističke prijetnje prvenstveno kao sredstvo za odvraćanje od optužbi za korupciju. Ali, u regiji gdje je sjena rata posvuda, mnogi Bosanci strahuju da je mir u zemlji ugrožen", navodi Higgins, ističući kako je BiH "dugo bila žarište za veće požare", koji su "stvorili jaz između Rusije i Zapada koji traje i danas".

"Sada Sjedinjene Države i Europska unija, kojoj se Bosna teži pridružiti, očajnički žele spriječiti da nova kriza eskalira u sukob ili da stvori vrstu političke nestabilnosti koju bi Rusija mogla iskoristiti. Rusija, koja želi spriječiti ulazak Bosne u EU ili NATO, već je na Dodikovoj strani.

Trvenja u Bosni su ukorijenjena u Daytonskom mirovnom sporazumu iz 1995., u čijem su posredovanju veliku ulogu imale Sjedinjene Države. Sporazum je zaustavio borbe, ali je stvorio vrlo nefunkcionalan politički sistem, sa slabim centralnim autoritetom u kojem različite etničke skupine dijele vlast. Trio izabranih predsjednika su gospodin Dodik, koji predstavlja Srbe, gospodin Džaferović, koji predstavlja bosanske Muslimane, poznate kao Bošnjaci, i Željko Komšić, etnički Hrvat.

Dodik više od desetljeća diže buku o srpskoj secesiji, ali nikada prije nije izazvao tako nestabilnu krizu. U izvještaju u oktobru visokog dužnosnika Ujedinjenih naroda u Bosni Christiana Schmidta iz Njemačke, situacija je opisana kao 'najveća egzistencijalna prijetnja' opstanku zemlje od ranih 1990-ih. Schmidt je u nedavnom intervjuu umanjio rizik od povratka ratu i rekao da očekuje da će gospodin Dodik odustati od svoje prijetnje formiranjem zasebne vojske etničkih Srba", smatra autor, podsjećajući kako je ipak, među brojnim Bosancima, opet zavladao strah.

U Europi je odgovor na Dodikove provokacije bio različit, nastavlja on, 

Prema Daytonskom sporazumu, Bosna je podijeljena na dva uglavnom samoupravna dijela: srpski teritorij gospodina Dodika, poznat kao Republika Srpska, i federaciju koju kontroliraju Bošnjaci i etnički Hrvati. Federacija je pak podijeljena na 10 "kantona", svaki sa svojom vladom.

Mirko Šarović, čelnik srpske političke stranke suprotstavljen Dodiku, osudio je Inzkovu odluku kao "ogromnu grešku". U intervjuu je rekao da je to ohrabrilo ratoborne nacionaliste, ojačalo dosadašnju slabu javnu podršku Dodika i ohrabrilo ga da se upusti u "nepromišljenu avanturu" koja "nema šanse za uspjeh i ima ogroman potencijal da izazove sukob".

Higgins Dodika opisuje kao nekadašnjeg američkog štićenika kojeg je Clintonova administracija 1998. hvalila kao "dašak svježeg zraka". Sada, specijalni izaslanik predsjednika Joea Bidena za regiju, Gabriel Escobar, naziva ga prijetnjom koja "bode u srce, udara u srce Daytona".

Dodik je u oktobru upozorio da će se Srbi u Bosni "braniti svojim snagama ako bude potrebno" i rekao da može računati na "prijatelje" – naime Rusiju i obližnju Srbiju – da će odbiti svaki pokušaj NATO-a da ga obuzda.

Srbija, međutim, nije pokazala interes da ponovi svoju ulogu iz 1990-ih, kada je slala oružje i paravojne bande da podrže etničke srodnike u Bosni. A, koliko Rusija zaista podržava Dodika, nejasno je.

"Ipak, Kremlj je očito oduševljen što vidi Bosnu u neredu, s obzirom na to da su je Sjedinjene Države i Europa nekoć zagovarale kao primjer uspješne izgradnje nacije. Godinama je Putin upozoravao bivše komunističke zemlje istočne Europe da su zapadna obećanja o miru i prosperitetu šuplja", zaključuje Higgins, te još jednom analizira kako Dodik zapravo sve radi da zaustavi tužioce i istragu o korupciji.

"Dodik preživljava na sukobu", rekao je Branislav Borenović, čelnik srpske oporbene stranke. "Mrzi stabilnost jer onda mora objašnjavati zašto živimo kao što živimo", rekao je, dodajući da Dodik "igra na emocije svog naroda i ne mari za posljedice".

Čak i ako se Dodik samo igra politike, rekao je Borenović, njegove ludorije podižu strasti do opasnog stepena:

"U zemlji od tri miliona ljudi uvijek se nađe pokoji idiot da zapali vatru."