Energetska transformacija Urugvaja: Kako je zemlja postala lider u obnovljivim izvorima?
Zahvaljujući dugoročnoj strategiji, saradnji javnog i privatnog sektora te velikim ulaganjima, Urugvaj danas gotovo svu električnu energiju proizvodi iz obnovljivih izvora. Ipak, pred ovom južnoameričkom državom ostaju novi izazovi, posebno u sektoru transporta i industrije.
Putovanje urugvajskom nacionalnom cestom Ruta 5, koja se proteže kroz cijelu zemlju, otkriva koliko se promijenio energetski pejzaž ove južnoameričke države. Na dionici dugoj oko 500 kilometara, od glavnog grada Montevidea do granice s Brazilom, smjenjuju se prostrana polja, farme i rijetko naseljena područja. Ipak, jedan prizor se neprestano ponavlja – vjetroturbine koje dominiraju horizontom.
Veliki broj njih pripada Fernandu Schaichu, čija kompanija SEG Ingenieria upravlja sa 75 vjetroturbina, što predstavlja oko deset posto ukupnog broja takvih postrojenja u zemlji.
Prvi je primijetio Alajbegovića, a sada otkriva kako je sve počelo: "Već tada je bilo jasno"
"Na ovoj karti možete vidjeti kako je Urugvaj nekada izgledao. Crvene tačke označavaju pojedinačna postrojenja. Godine 2010. imali smo tek nekoliko hidroelektrana i malu eksperimentalnu vjetroelektranu", objašnjava Schaich.
Međutim, virtuelna karta za 2026. godinu pokazuje potpuno drugačiju sliku. Crvene tačke sada su rasprostranjene širom zemlje, što svjedoči o velikom širenju proizvodnje energije iz obnovljivih izvora.
Pozitivni signali za njemačku privredu: Proizvodnja u novembru porasla 0,8 posto
Današnji energetski miks Urugvaja čini približno 50 posto hidroenergije, 30 posto energije vjetra, 15 posto energije iz biomase i tri posto solarne energije.
"Današnji miks proizvodnje električne energije praktično je zelen. U posljednjih nekoliko godina udio fosilnih goriva u proizvodnji električne energije u prosjeku je iznosio svega dva posto. To nije samo pitanje zaštite okoliša i održivosti, već i ekonomske isplativosti", ističe Schaich.
Energetska kriza pokrenula velike promjene
Današnji rezultati nisu nastali preko noći. Prekretnica se dogodila 2008. godine, kada se Urugvaj suočio s ozbiljnom energetskom krizom. Kombinacija izuzetno visokih cijena energije i dugotrajne suše dovela je elektroenergetski sistem na granice njegovih mogućnosti, uz česte nestanke struje.
Kriza je pokrenula temeljitu promjenu pristupa energetskoj politici. Zemlja s oko 3,5 miliona stanovnika postepeno je izgradila sistem koji se danas u velikoj mjeri oslanja na obnovljive izvore energije.
Jedna od ključnih osoba u tom procesu bio je fizičar Ramon Mendez, koji je obavljao funkciju nacionalnog direktora za energetiku.
Prema njegovim riječima, posebnost urugvajskog modela nije bila samo u izboru novih izvora energije nego i u načinu na koji je osmišljena cijela tranzicija.
"Novina u slučaju Urugvaja, a to je iskustvo koje se može primijeniti i u drugim zemljama, bila je u načinu na koji smo zamislili energetsku tranziciju. Nije riječ o manjim prilagođavanjima, već o potrebi da se sistem promijeni iz temelja", objašnjava Méndez.
Uspio je okupiti političke aktere oko dugoročne strategije, svojevrsnog novog društvenog i ekonomskog dogovora o energetici. Između 2010. i 2020. godine vlada i privatni sektor uložili su približno sedam milijardi dolara u obnovljive izvore energije.
CIN: Koncesije Rašida Serdarova za izvlačenje budžetskog novca
Dugoročno planiranje kao ključ uspjeha
Proces transformacije pratio je niz konkretnih mjera. Usvojeni su novi propisi, uvedene poreske olakšice, a stručnjaci i inženjeri obilazili su zemlju predstavljajući planove i mogućnosti razvoja obnovljivih izvora energije.
U planiranje su bili uključeni poljoprivrednici, univerziteti i drugi društveni akteri. Prema podacima predstavljenim u izvještaju, energetska transformacija rezultirala je otvaranjem oko 50.000 novih radnih mjesta.
Posebno važan element bila je dugoročna sigurnost za investitore. Zakonski je osigurana potražnja za proizvedenom električnom energijom u narednih 20 godina, što je omogućilo stabilnije planiranje ulaganja i troškova.
Mendez smatra da iskustvo Urugvaja pokazuje kako obnovljivi izvori energije mogu doprinijeti i sigurnosti snabdijevanja.
"Često se može čuti tvrdnja da obnovljivi izvori energije ne pružaju sigurnost snabdijevanja kakvu nude fosilna goriva. Međutim, Urugvaj danas ima znatno veću energetsku sigurnost i otpornost", kaže Mendez.
Kao primjer navodi i izloženost drugih zemalja promjenama na međunarodnim tržištima energenata, uključujući poremećaje u snabdijevanju naftom i plinom.
Kablovi, automobili, obuća: Šta zemlje Balkana najviše izvoze u svijet?
Zelena energija ne znači automatski niže račune
Uprkos velikom udjelu obnovljivih izvora energije, građani Urugvaja još uvijek ne osjećaju značajnije smanjenje troškova električne energije.
Četveročlana porodica u prosjeku za struju izdvaja oko 150 dolara mjesečno. Luis Andrade kaže da njegova porodica zbog visokih cijena nastoji što više ograničiti potrošnju.
"Koristimo što manje električne energije jer je skupa. Ne vjerujem da će se to uskoro promijeniti", navodi Andrade.
Osim toga, Urugvaj i dalje zavisi od uvoza sirove nafte, koja se prvenstveno koristi u transportu i industriji. Naftni derivati čine približno 35 posto ukupne potrošnje energije u zemlji.
Zbog toga se energetska tranzicija sada usmjerava prema novom cilju – smanjenju zavisnosti od fosilnih goriva i u sektorima koji se još uvijek dominantno oslanjaju na njih.
Komšić upozorio na stanje energetike u BiH: "Posljednju termoelektranu izgradili smo 2016."
Električni autobusi i automobili mijenjaju transport
Promjene su posebno vidljive u Montevideu, gdje se postepeno transformiše javni prijevoz.
Enrique Carbonero, zaposlen u održavanju autobuskog terminala, ističe razliku između tradicionalnih vozila na dizel i novih električnih autobusa.
"Sve je to zbog dizela. Sektor vozila s motorima s unutrašnjim sagorijevanjem je prljav i neugodan. Prostor u kojem punimo električne autobuse potpuno je čist. Važno nam je da ta razlika bude vidljiva", kaže Carbonero.
Od 2021. godine vozni park javnog prijevoza u Montevideu proširuje se isključivo električnim autobusima. Danas je približno svaki četvrti autobus u gradu na električni pogon, dok je dugoročni cilj da do 2040. godine cijeli javni prijevoz bude elektrificiran.
Istovremeno se uvode podsticaji za taksiste kako bi prešli na električna vozila, a raste i interesovanje privatnih vozača.
Prema podacima navedenim u izvještaju, gotovo 70 posto novih automobila prodatih u posljednjih nekoliko mjeseci bilo je električno.
Među onima koji su se odlučili na promjenu je i vozač Ubera Hernan Gomez. Električni automobil koristi posljednjih šest mjeseci, a tvrdi da mu je prelazak na novu tehnologiju donio značajne uštede.
"Sada mjesečno štedim oko 900 dolara na troškovima goriva. U početku sam mislio da nešto nije u redu, ali sam ponovo napravio računicu i shvatio kolika je razlika", kaže Gómez.
Svijet gubi bitku protiv klimatskih promjena: Posljedice bi mogle biti katastrofalne
Može li urugvajski model poslužiti drugim zemljama?
Iako rezultati Urugvaja privlače pažnju međunarodne javnosti, ostaje pitanje koliko se ovaj model može primijeniti u drugim državama.
Urugvaj ima određene prirodne i ekonomske prednosti: obiluje vjetrom i sunčevom energijom, ruralna područja su rijetko naseljena, a udio energetski intenzivne industrije relativno je mali.
Zbog toga nije moguće jednostavno preslikati urugvajsko iskustvo na zemlje koje imaju drugačiju geografsku strukturu, industrijsku bazu i potrebe za energijom.
Ipak, iskustvo ove države pokazuje koliko su važni dugoročno planiranje, stabilan zakonodavni okvir, saradnja javnog i privatnog sektora te politički dogovor o strateškim ciljevima.
Upravo posljednji element danas izaziva zabrinutost Ramona Mendeza. On smatra da je sve teže postići politički konsenzus o dugoročnim razvojnim projektima, ne samo u Urugvaju nego i širom svijeta.
"Provođenje ovakvih projekata postaje sve teže. Vlade se mijenjaju, a politički pravci postaju sve radikalniji. Jedna politička strana optužuje drugu da sve radi pogrešno", upozorava Mendez.
Dodaje da stalno mijenjanje državnih prioriteta nakon svake promjene vlasti može ugroziti dugoročne razvojne projekte.
"Ako ćemo nakon svake promjene vlasti praktično ponovo osnivati državu, na kraju svi gubimo", zaključuje Mendez.
Urugvajsko iskustvo tako pokazuje da energetska tranzicija nije samo pitanje izgradnje vjetroelektrana i solarnih postrojenja. Ona zahtijeva dugoročnu strategiju, političku stabilnost, ulaganja i spremnost društva da prihvati promjene koje se provode decenijama.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Komentari
/ Povezano
/ Najnovije
