Dugi-COVID: Pacijenti, kojima niko ne vjeruje

Milioni pacijenata koji su imali COVID i dalje imaju iscrpljujuće simptome - mjesecima nakon infekcije. Mnogi od njih moraju se dodatno boriti da uvjere svoje doktore ili bliske osobe da ih shvate ozbiljno.

U posljednjih 18 mjeseci odgovor koji je Marta Esperti najčešće čula od doktora glasi: "Morati ćete pričekati. No ona je osjećala da čekanje nije opcija jer je više od godinu dana nakon infekcije koronom imala temperaturu, koja se stalno vraćala, umor, lupanje srca, gubitak pamćenja i nedostatak kisika u krvi, prenosi DW.

Ova doktorantica, koja je prije uživala u putovanjima i sportu, sada ponekad ostane bez daha čak i tokom kuhanja.

Trending

BBC: "Htjeli ste Veliku Srbiju, to je počelo rat na Balkanu". Vučić: "Sad sam drugačiji"

Nakon što je posjetila bezbroj stručnjaka u Francuskoj i njezinoj rodnoj Italiji, te iz svog džepa platila mnoge medicinske troškove, napokon je dobila dijagnozu: Dugi COVID.

A rezultati ispitivanja pokazuju značajno oštećenje srca i pluća.

"Bijesna sam. Godinu dana me nisu shatali ozbiljno", rekla je za DW. "Možda bih, da je neko slušao, imala priliku ozdraviti."

Šta je dugi COVID?

Esperti je jedna od miliona pacijenata koji nastavljaju osjećati posljedice sedmicama ili čak mjesecima nakon akutne infekcije COVID-om. Ovi simptomi mogu biti u rasponu od umora, preko tzv. „brain fog-a" do nedostatka zraka.

Oko 15% pacijenata s COVID-om i dalje ima nekoliko simptoma nakon 12 sedmica, navodi se u studiji koju su proveli istraživači Imperial Collegea London u Velikoj Britaniji. Veća šansa je da će oboljeti žene i stariji pacijenti, ali to doživljavaju i muškarci i djeca.

Naučnici još uvijek istražuju moguće uzroke, što otežava dijagnosticiranje i liječenje. Za mnoge pacijente, koji pate od dugotrajnih problema, odlazak u doktorsku ordinaciju postaje bitka za to da im se povjeruje.

'Osjećam se poraženo'

To je slučaj s Alexandrom Farrington, kojoj je rečeno da su simptomi samo u njenoj glavi.

Ova Amerikanka koja radi s bazama podataka i na poslovnom savjetovanju u Portu u Portugalu i dalje osjeća bolove u prsima, umor i otežano diše dugo nakon infekcije virusom korona, koja je bila u martu 2020.

Medicinsko osoblje nastoji pružiti podršku sve dok ne zapne jer ne mogu pronaći dijagnozu, kaže ona za DW. Jedan kardiolog joj je rekao da se nikad više ne vrati na njegov odjel.

"Osjećam se poraženo. Ponekad se osjećam kao da sam naoružana s više informacija od doktora", kaže Farrington, koja pokušava pratiti najnovija otkrića o dugom COVID-u.

Američka umjetnica Tiffany McGinnis, koja živi u Engleskoj, kaže da također nije osjećala podršku kad je nakon infekcije doživjela ponavljajuće napade upale pluća i bolove u prsima.

Njezini su se simptomi na kraju povukli nakon 14 mjeseci.

"Većina doktora je nas rano oboljele tretirala kao da smo histerični hipohondri", kaže McGinnis.

Simptomi su povijesno odbačeni

Akiko Iwasaki, imunologinja sa Univerziteta Yale, jedna je od istraživača koji proučavaju uzroke dugog COVID-a, kao i druge postinfekcijske sindrome, tako da doktori mogu bolje liječiti pacijente.

Neki simptomi, poput ekstremnog umora, boli, problema s koncentracijom, koje sada osjećaju ljudi koji pate od COVID-a, također su otkriveni nakon drugih bolesti.

"Ovi se simptomi dugo nisu uzimali ozbiljno", rekao je Iwasaki. "Oni su jedva istraženi, iako imaju ozbiljne efekte."

Od početka pandemije milioni ljudi doživjeli su različite simptome - od neuroloških do srčanih problema. Doktori su zapanjeni. "Kad je toliko sistema oštećeno odjednom, stručnjak ne zna kako se nositi s tim", objašnjava Iwasaki.

Neke zemlje sada ulažu velika sredstva u istraživanje. U SAD-u su nacionalni zdravstveni zavodi primili više od milijardu američkih dolara (850 miliona eura) za istraživanje dugoročnih efekata bolesti COVID. Britanija je u nekoliko studija uložila gotovo 20 miliona funti (23,5 miliona eura).

U cijelom svijetu klinike za COVID pružaju specijaliziranu brigu pacijentima koji imaju dugotrajne simptome.

No, mnogi pacijenti sa dugotrajnim posljedicama još uvijek nemaju pristup ovoj vrsti liječenja. A sretnici koji to učine i dalje mogu naići na nevjericu.

Skeptična rodbina

Za Amy Pelicano, direktoricu razvoja u američkom Cincinnatiju, većina skepticizma dolazi iz njezine vlastite porodice.

Prije nego što se u prvim danima pandemije zarazila koronom, voljela se igrati sa unucima.

Više od godinu dana kasnije, još uvijek ima mučan kašalj koji je ponekad sprečava da progovori. Također ima tzv. „brain fog" i povećan broj otkucaja srca – što je jasan slučaj dugog COVID-a, tvrde stručnjaci. Ti su joj stručnjaci uvelike pružili podršku, kaže ona.

No, mnogi su njezini rođaci implicirali da je samo lijena, pa je i sama postavila to pitanje sebi.

"Osim što se fizički osjećam loše, osjećam se i emocionalno gore jer zapravo nemam čvrstu podršku porodice, osim supruga", kaže Pelicano koja je potražila pomoć terapeuta.

Yas iz Londona je morala uvjeravati druge prije nego što su je također shvatili ozbiljno. Ova studentica sada koristi štake ili invalidska kolica za kretanje zbog ozbiljnosti umora nakon COVID-a.

U početku su ljudi mislili da Yas, koja se želi predstaviti samo imenom, pretjeruje, posebno zato što je njegov otac imao blaži oblik dugotrajnog COVID-a i u stanju je podnijeti veći napor. No, porodica i doktor su počeli pružati podršku.

"Bilo je jako frustrirajuće jer sam se uvijek trudio najbolje što mogu, pa mi se nikada nije činilo dovoljno. Otkad su mi ljudi počeli vjerovati, moje mentalno zdravlje se poboljšalo", kaže Yas za DW.

Borba za veću svijest

Nakon što su se mjesecima opravdavali doktorima i bliskim osobama, mnogi su pacijenti našli utjehu jedni u drugima.

U grupama za podršku na internetu, gdje razmjenjuju iskustva, pacijentima se ne samo vjeruje, već ih se i razumije.

A u Rimu, Esperti je i sama počela da se bori. Osnovala je Long COVID Italija, grupu koja ujedinjuje pacijente, istraživače i doktore koji se bore za veću svijest o ovoj bolesti.

Jer sve dok dugi COVID nije javni zdravstveni prioritet, kaže ona, previše će ljudi morati uložiti svoje vrijeme, novac i energiju u to da im se jednostavno vjeruje.

"Potrebno je da vlade da pojačaju i pruže njegu, rehabilitaciju i finansijsku podršku", kaže Esperti.

"Zato što sam izgubila 18 mjeseci života", zaključuje ona.