Dirljiva priča iz Cardiffa: Pozvan na Božićnu večeru i ostao 45 godina sa novom porodicom
Božić se često smatra vremenom dobre volje, ali čin ljubaznosti jednog mladog britanskog para prije 50 godina zauvijek je promijenio njihove živote.
Dana 23. decembra 1975. godine, Rob Parsons i njegova supruga Dianne pripremali su se za Božić u svom domu u Cardiffu kada su čuli kucanje na vratima, piše BBC.
Na njihovom pragu stajao je čovjek sa vrećom za smeće u kojoj su bile njegove stvari u desnoj ruci i smrznutom piletinom u lijevoj.
Doktori i medicinari Opće bolnice čistili snijeg: "Ovo je jedna mala akcija za sve naše pacijente"
Rob je proučavao čovjekovo lice i nejasno ga se sjećao kao Ronnieja Lockwooda, nekoga koga je povremeno viđao u nedjeljnoj školi kao dječak i prema kome mu je rečeno da bude ljubazan jer je bio "malo drugačiji".
"Rekao sam 'Ronnie, šta je sa piletinom?' Rekao je 'neko mi ju je dao za Božić'. A onda sam rekao dvije riječi koje su nam svima promijenile živote. I nisam baš siguran zašto sam ih rekao. Rekao sam: uđi", prisjeća se Rob Parsons.
Tužna vijest: U 10. godini preminula Anida Šatara čija je borba ujedinila BiH i dijasporu
Sa samo 27 i 26 godina u to vrijeme, par se osjećao primoranim da uzme Ronnieja, koji je bio autističan, pod svoje okrilje. Skuhali su mu piletinu, pustili ga da se okupa i složili se da ostane za Božić.
Ono što je počelo kao čin saosjećanja pretvorilo se u jedinstveno druženje ljubavi i kompromisa koje je trajalo 45 godina, sve do dana kada je Ronnie umro.
Rob, koji sada ima 77 godina, i Dianne, koja sada ima 76 godina, bili su u braku samo četiri godine kada su dočekali Ronnieja u svoj dom.
Ronnie je tada imao skoro 30 godina i bio je bez doma od 15. godine, živeći u Cardiffu i okolini i seleći se s posla na posao. Rob bi ga ponekad viđao u omladinskom klubu kojeg je vodio.
Kako bi se osjećao što dobrodošlijim, zamolili su svoju porodicu da mu donesu poklon za Božić, bilo šta od para čarapa do nekih "smrdljivih stvari".
"Sada ga se sjećam. Sjedio je za božićnim stolom i imao je ove poklone i plakao je jer nikada nije iskusio takav osjećaj ljubavi, znate. Bilo je nevjerovatno, zaista, za gledati", rekla je Dianne.
Par je planirao da ga pusti da ostane do dana poslije Božića, ali kada je taj dan došao, nisu se mogli natjerati da izbace Ronnieja i potražili su savjet od vlasti.
Centar za beskućnike im je rekao da Ronnieju treba adresa da bi dobio posao, rekao je Rob, ali "da bi dobio adresu, potreban ti je posao, što je paradoks", prisjeća se Rob.
Smješten u dom za njegu kada je imao samo osam godina, Ronnie je nestao iz Cardiffa sa 11 godina, rekao je Rob, i tek kada je istraživao za svoju knjigu "Kucanje na vrata", otkrio je šta mu se dogodilo.
Poslali su ga 200 kilometara daleko u školu koja je u jednom izvještaju navedena kao "škola za subnormalne dječake" i tamo je živio pet godina.
Priča palestinske studentice medicine u Havani: "Kubanci su pokazali veliku solidarnost"
"Nije imao prijatelja tamo. Nije imao socijalnog radnika koji ga je poznavao. Nije imao nastavnike koji su ga poznavali", otkrio je Rob.
Rob je rekao da bi Ronnie često pitao "jesam li učinio nešto loše", nešto što vjeruju da je pokupio iz vremena provedenog u školi.
"Uvijek se brinuo da te je uvrijedio ili da je učinio nešto pogrešno", kaže Dianne.
Sa 15 godina, Ronnie je vraćen u Cardiff. Par je rekao da je Ronnie u početku bio pomalo neugodan jer se mučio da uspostavi kontakt očima, a razgovor je sveden na minimum.
"Ali onda smo ga upoznali i, istina je, zavoljeli smo ga", rekli su.
Dirljiva životna priča: Otac i sin ponovo zajedno nakon 40 godina razdvojenosti
Pomogli su Ronnieju da dobije posao sakupljača otpada i odveli su ga da kupi novu odjeću nakon što su saznali da nosi istu odjeću koju je dobijao kao tinejdžer u školi.
"Nismo imali svoju djecu, bilo je kao da oblačiš svoju djecu za školu, bili smo ponosni roditelji. Dok smo izlazili iz radnje, Dianne mi je rekla: 'Dobio je posao čistača smeća, a obukli smo ga kao da je recepcionar hotela Dorchester'", nasmijao se Rob.
Rob, koji je bio advokat, ustajao bi dodatni sat ranije da odveze Ronnieja na posao prije nego što bi i sam otišao na posao. Kada bi došao kući, Rob je rekao da bi Ronnie često sjedio tamo, samo se smiješeći, i jedne noći je pitao: "Ronnie, šta te toliko zabavlja?"
Ronnie je odgovorio: "Rob, kada me ujutro voziš na posao, drugi muškarci pitaju 'ko je to što te vozi na posao u tom autu?' A ja kažem 'oh, to je moj advokat'", prisjetio se Rob.
"Ne mislimo da je bio ponosan što ga je advokat vozio na posao, ali mislimo da ga možda niko nikada nije vozio prvog dana škole", rekao je Rob.
Životna priča Milana Vrućinića: Od dječaka izbjeglice do doktora fizike u Velikoj Britaniji
Ronnie je imao mnogo rituala na koje su se navikli, uključujući pražnjenje mašine za pranje posuđa svako jutro, na šta bi se Rob pravio iznenađen kako bi izbjegao Ronniejevo razočaranje.
"Teško je izgledati iznenađeno kada u utorak dobijete isto pitanje koje ste imali u ponedjeljak, ali to je bio Ronnie. To smo radili 45 godina. Očigledno se mučio sa čitanjem i pisanjem, ali je svaki dan kupovao South Wales Echo“, dodala je Dianne.
Ronnie im je kupovao iste poklon kartice Marks and Spencer svakog Božića, ali svake godine je sa istim uzbuđenjem čekao njihovu reakciju.
Ronnie je provodio mnogo slobodnog vremena u njihovoj lokalnoj crkvi, prikupljajući donacije za beskućnike i pripremajući se za službe, pedantno redajući stolice.
Dianne se prisjetila kako je jednog dana došao kući s drugim parom cipela, a ona ga je pitala: "Ronnie, gdje su ti cipele?"
Čudesna životna priča iz Goražda: "Nosila me kroz rat, a danas smo zajedno pomogli pri porodu"
Rekao joj je da ih je trebao jedan beskućnik i da mu je poklonio.
"Takva je osoba bio. Bio je nevjerovatan", rekli su.
Jedan od njihovih najgorih trenutaka bio je kada je Dianne bila bolesna od ME, poznatog i kao sindrom hroničnog umora, jer se prisjećala dana kada nije mogla ustati iz kreveta.
"Imala sam malu trogodišnju kćerkicu, Rob je bio odsutan i radio", rekla je Dianne.
Ali je rekla da je Ronnie bio "izvanredan" i da se ostvario, praveći bočice za mlijeko za njihovog sina Lloyda, pomažući po kući i igrajući se sa njihovom kćerkom Katie.
Bosanka Azra Bihorac održala historijski govor na Univerzitetu u Floridi
Iako su priznali da je dinamika imala svoje poteškoće, uključujući borbu sa Ronniejevom ovisnošću o kockanju 20 godina, nisu mogli zamisliti svoj život bez njega.
"To nije nešto što bih preporučio kao strategiju ali Ronnie je obogatio naše živote na mnogo načina. Imao je veliko srce. Bio je ljubazan, bio je frustrirajući. Ponekad sam mu bila majka, ponekad socijalna radnica, a ponekad njegovateljica", rekla je Dianne.
Rob je dodao: "Naša djeca nikada nisu poznavala život bez Ronnieja. Bio je tu prije nego što su došli i bio je tu kada su otišli, sa svojom djecom."
Samo jednom je par razmišljao o tome da podrži Ronnieja da živi samostalno, nekoliko godina nakon što se uselio. Kako su im dvoje djece odrastala i prostor se činio ograničenim u njihovoj kući sa jednim kupatilom, prišli su Ronniejevoj sobi da mu predlože da uzme stan niz ulicu od njih. Ali kada su ušli, on je ponovio to poznato pitanje: "Jesam li učinio nešto loše?"
Rob je rekao da je Dianne istrčala iz sobe, briznula u plač i rekla: "Ne mogu to učiniti."
Dvanaest godina i ogromno srce: Jovana iz Hercegovine svoj odmor koristi da pomogne bolesnom ocu
Nekoliko noći kasnije, Ronnie je ušao u njihovu sobu i pitao: "Nas troje smo dobri prijatelji, zar ne?"
"Rekao sam 'da Ronnie, nas troje smo dobri prijatelji'", rekao je Rob.
"I bit ćemo zajedno zauvijek, zar ne?" upitao je.
"I nastala je trenutna pauza, vjerovatno preduga, pogledao sam prema Dianne i rekao 'da Ronnie, bit ćemo zajedno zauvijek'. I bili smo, rekao je Rob.
Ronnie je umro 2020. godine u 75. godini nakon što je pretrpio moždani udar, a par kaže da im užasno nedostaje.
Samo 50 ljudi je smjelo prisustvovati njegovoj sahrani zbog pandemije koronavirusa, ali "ulaznice su bile traženije nego za koncert Coldplaya", našalio se Rob. Dobili su najmanje 100 kartica saučešća, od "profesora Univerziteta Oxford, do političara i nezaposlenih". Nakon njegove smrti, novi centar za dobrobit vrijedan 1,6 miliona funti, pridružen crkvi Glenwood u Cardiffu, nazvan je Lockwood House, po Ronnieju.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Komentari
/ Povezano
/ Najnovije
