Užasavajući detalji masakra u Zagrebu: Igor Nađ je zagrlio dječaka pa ga je ubio

Radiosarajevo.ba
Užasavajući detalji masakra u Zagrebu: Igor Nađ je zagrlio dječaka pa ga je ubio
Foto: Vijesti.hr / Igor Nađ

Na adresi Cimermanovoj 2 na zagrebačkoj Kajzerici položene su ruže i lampioni. Unutra, u hodniku kuće strave, vidljivi su tragovi od metaka. Probijeno je staklo na ulaznim vratima, razderan je noćni ormarić, a na susjedovim vratima zjapi rupa od ubojičinog metka, piše 24sata.hr.

Neposredno prije masakra, Nađ se spustio iz pravca savskog nasipa prema kući Tojagićevih u pratnji dječaka kojeg će ubrzo ubiti.

Susjed Mehmed zadnji ih je vidio prije pokolja. Ispričao je šta se dogodilo.

„Izašao sam navečer da bacim biootpad. Vidio sam Igora, ubicu, s malim. Mali Paulo je išao ispred njega, dolazili su odozgo po ovoj cesti. Mali je zatim odletio do kuće i počeo zavirivati u svaki prozor. To mi je bilo čudno. Svjetla su bila upaljena, nije zvao ni mamu ni baku, nikoga“, priča susjed Mehmed.

„Igor me prepoznao, bio je tu kod grma. Javio se, pitao me kako sam. Odgovorio sam da sam dobro i pitao njega kako je on. Rekao je da je dobro. To je sve bilo oko 21 i 25 otprilike. Pitao sam ga kako bebač, a on kaže da je dobar, da samo jede i raste. I ja mu kažem da nema ništa bolje za roditelje, to je najveća radost. Pozdravim se s njim i kažem mu laku noć. Odgovorio mi je laku noć, a ja sam ušao u stan. Kasnije mi je proradio film. Nije govorio u hodu, nije krenuo dalje, samo je stajao“, kaže Mehmed.

„Ušao sam u stan. Za par minuta se čula pucnjava. Nakon prvih hitaca je bila mala stanka pa je počelo opet. Zvučalo je kao da lim odzvanja. Sin mi je došao s terena i ležao u krevetu. Pitao me šta je ovo, kao da je ratno stanje. Došao je susjed Štef i počeo meni lupati na vrata. Vikao je da izađem. Rekao mi je da su pobili cijelu porodicu Tojagić. Nisam mogao vjerovati. Izašao sam na hodnik i vidio taj užas. Katastrofa“, kaže potreseni susjed.

Mehmed kaže kako nije vidio Igora nakon pucnjave.

„Igora više nije bilo tu. Nisam čuo ni auto. Štef je odmah izašao poslije pucnjave, meci su mu tukli po vratima. Oni su vrata do vrata. Igora prije pucnjave nisam vidio ništa u rukama, držao ih je uz tijelo. Stajao je vani, kao da nije imao namjeru ući u kuću“, rekao nam je susjed ubijenih Tojagića.

I njegov sin je bio tu, izašao je odmah nakon oca.

„Došao sam u 7 i 40 s terena, a negdje oko 9 i 20 tata je izašao izbaciti biootpad. Sreo je Igora koji ga je upitao kako je. Bio je s Paulom. Tata je pitao Igora kako je mališan, a on mu je odgovorio da je dobro, da raste. Nakon završetka razgovora, tata je ušao unutra, a minutu - dvije kasnije, počela je pucnjava“, priča mladić.

„Mislio sam da su petarde jer ih djeca ovdje znaju često bacati. Ali onda je susjed Štef počeo udarati po vratima i vikati da je porodica ubijena“, dodaje.

„Izašao sam vani i vidio tijelo dječaka Paula. Odmah sam ga prepoznao, ležao je u krvi potrbuške. Drugo tijelo nisam uspio odmah identificirati jer je pola tijela bilo unutar hodnika, a pola van. Pitao sam je li neko zvao policiju, a Štef je rekao da je on sad zvao. Policija je došla odmah, a policajac nas je uputio da se vratimo natrag. Igora nisam ni vidio. Kad sam izašao, već je bio pobjegao“, ispričao je mladić.

Susjed Štef je prvi došao na mjesto zločina i zvao policiju.

„Pokušali su pobjeći kroz ulazna vrata. Dijete ništa nije vikalo, valjda je zanijemilo od šoka. Čuo sam Maju kako viče: 'Nemoj, nemoj, nemoj!'“, kazao je njihov prvi susjed.

Njegova supruga nam je kroz suze pričala kako su se Maja i Igor trebali vjenčati.

„Nikad nije pokazivao da bi mogao napraviti nešto takvo. Bili su tri godine u vezi, trebali su se i vjenčati. Trebali su se već i prije vjenčati, ali odlučili su da će prvo pričekati da se rodi dijete“, rekla je gospođa Grubina.

To dvoipolmjesečno dijete jedino je preživjelo Nađev krvavi pohod. Stradali su Dragomir, Filjka, Maja i Josipa Tojagić. Ubijen je desetogodišnji Paulo, Majino dijete iz veze s Nađem, kao i Davor Paušak, zaručnik Majine sestre Josipe.

Davorov rođak Mate Kalajžić je rekao kako se teško nosi s njegovom smrću.

„On je bio osoba kakva se rijetko rađa. Krasan, pristojan momak, završio je fakultet, diplomirani inženjer prometa. Radio je u tvrtki Croatia bus na vrlo odgovornim poslovima jer je i sam cijeli život bio odgovoran, i kao dijete, i u školi i na faksu. Bio je cijenjen i u društvu vrlo omiljen. Ovo je tuga pregolema za svakoga tko ga je poznavao“, kaže Davorov rođak.

„Okrutnošću bešćutne osobe prekinut je život. Tako pobiti nevine ljude, dobre osobe...Nažalost, možemo samo reći da se Davor u tom trenutku našao na krivom mjestu i u krivo vrijeme. Ta bezlična masa koja je pucala i pobila te ljude, pobila bi ih da ih je bilo 20“, priča neutješni rođak.

Danas nema Davora ni njegove zaručnice, zahvaljujući okrutnosti Igora Nađa koji je skončao u Brezovici, okružen specijalnom policijom.

Nakon nekoliko sati bijega i potrage, locirali su signal njegovog mobitela. Bilo je prekasno za pregovore. Pucao je u svoju desnu sljepoočicu. Nikad neće objasniti zašto je počinio ovakav zločin.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije