Sarajevo se sjeća: Obilježeno 33 godine od masakra počinjenog u ulici Ferhadija
U ulici Ferhadija u Sarajevu, obilježena je 33. godišnjica od masakra nad nedužnim građanima koji su čekali u redu za hljeb, počinjenog na današnji dan ratne 1992. godine, kada je granatom ispaljenom s položaja Vojske RS ubijeno 26 ljudi i još 136 teže ili lakše ranjeno.
Obilježavanje je počelo intoniranjem himne Bosne i Hercegovine, a potom su brojne delegacije od državnog do općinskih nivoa vlasti, članovi porodica ubijenih, učenici osnovci i srednjoškolci, pripadnici Oružanih snaga BiH i udruženja žrtava, kao i drugi poštovaoci, položili cvijeće kod spomen-ploče na mjestu stradanja i ukazali počat žrtvama.
Stihove Bosna Abdulaha Sidrana otpjevao je tenor Ileš Bečei u pratnji Elvira Solaka (gitara), autora muzike.
Pucnjava u Hrvatskoj: Muškarac ubio jednu ženu, drugu teško ranio
Premijer Kantona Sarajevo Nihad UK obratio se porukom da 26 građana Sarajeva u Ferhadiji nisu poginuli već su ubijeni tog dana dok su nastojali nabaviti hljeb za sebe i porodicu u teškim ratnim uslovima. Historija opsade grada bilježi da je ovo bio jedan u nizu masovnih zločina jer su opkoljeni stanovnici naprosto bili meta, a ubice nisu birale ni vrijeme ni mjesto da im naude.
Nihad Uk je izrazio poštovanje stanovnicima Sarajeva što su godinama, izloženi granatama i snajperima, pokušavali da prežive u nemogućim uvjetima, trpeći muke gubitka najmilijih, gladi i žeđi te strahovitih razaranja.
Okupljanja radi obilježavanja godišnjica masakra u Ferhadiji moraju biti opomena i zavjet - da se nikad i nikome ne ponovi ovakvo zlo, rekao je kantonalni premijer.
Prije 33 godine, 27. maja 1992., u ulici Ferhadija ubijeni su: Nedžad Abdija, Ismet Ašćerić, Ruždija Bektešević, Snježana Biloš, Predrag Bogdanović, Vladimir Bogunović, Vasva Čengić, Gordana Ćeklić, Mirsad Fazlagić, Emina Karamustafić, Mediha Omerović, Bahrija Pilav, Mila Ruždić, Mile Ružić, Abdulah Sarajlić, Sulejman Sarajlić, Hatidža Salić, Galib Sinotić, Sreten Stamenović, Srećko Šiklić, Božica Trajeri-Pataki, Vlatko Tanacković, Srećko Tanasković,Tamara Vejzagić-Kostić, Jusuf Vladović i Izudin Zukić.
Detalji o zločinu za koji niko nikad nije odgovarao...
Istovremeno s okupacijom prigradskih, pretežno okolnih brdskih i planinskih predjela Sarajeva, pripadnici 4. korpusa JNA (koji će sredinom maja 1992. godine biti transformisan u Sarajevsko-romanijski korpus VRS-a) tokom aprila 1992. godine započeli su kampanju granatiranja i snajperskog djelovanja po urbanim dijelovima grada, što je za posljedicu imalo civilne žrtve, kao i uništenje mnogih stambenih, privrednih, zdravstvenih, kulturnih i vjerskih objekata.
Dan prije masakra u Ulici Vase Miskina, u Sarajevu je boravio ruski ministar vanjskih poslova Andrei Kozirev i dogovorena je, pored ostalog: obustava vatre. U skladu s ovim dogovorom, 27. maja 1992. godine u 6 sati ujutro trebalo je stupiti na snagu primirje, te su građani Sarajeva bili “ohrabreni” stati u red za hljeb, koji je u jednu prodavnicu u Ulici Vase Miskina br. 5-12 dopremljen oko 9.00 sati, a ubrzo su u blizini dostavljeni i mliječni proizvodi.
Dok je trajala podjela hljeba, u 9.55 sati, na ovu lokaciju ispaljena je granata.
Pripadnici Centra službi bezbjednosti Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine (CSB MUP-a RBiH), zajedno s istražnim sudijom Višeg suda u Sarajevu, obavili su uviđaj na mjestu zločina. Na osnovu analize kratera granate konstatovali su da se radi o projektilu ispaljenom iz artiljerijskog oružja, a vještak balističke struke je prikupio podatke potrebne za utvrđivanje pravca iz kojeg je projektil došao.
Neposredno nakon ovog masakra, političko i vojno rukovodstvo VRS/SRJ sramno je negiralo odgovornost za zločin u Ulici Vase Miskina, uz napomene kako „jedinice Vojske Srpske republike BiH nisu otvarale vatru (...) u širem prostoru Sarajeva“, što je u potpunoj kontradiktornosti s naredbama Ratka Mladića izdatim njemu podređenim komandantima. Naprimjer, dva dana pred masakr u Ulici Vase Miskina, Mladić prijeti da će „biti potres Sarajeva“, da će na njega „u jednoj sekundi pasti granata, više nego za sve vreme od kad se vode borbe dosad“. (Ratko Mladić, 25. maj 1992).
Masakr u Ulici Vase Miskina jedan je od 230 primjera masovnog ubijanja civila u vrijeme opsade Sarajeva. Za ovaj zločin niko nije sudski procesuiran, a u optužnici Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću navodi se kako je tek „počev ili približno od 28. maja“ počelo intenzivno granatiranje Sarajeva „pri čemu su oštećeni i uništeni civilni ciljevi, a nekoliko civila je ranjeno“.
Dakle u optužnice nije uključen ni razdoblje kada je počinjen masakr u Ulici Vase Miskina (27. maj 1992), niti se ovaj zločin na bilo koji način spominje u navedenim optužnicama, pa tako ni u presudama ICTY-a u predmetima Tužilaštva vs. Karadžić i Mladić.
Petnaest dana prije masakra u Ulici Vase Miskina, na čelo preimenovanog 4. korpusa JNA u SRK, imenovan je pukovnik Vojske Jugoslavije Tomislav Šipčić, koji je na ovoj dužnosti ostao do sredine septembra 1992. godine.
Izvor: Merisa Karović-Babić, Masovna ubistva civila u Sarajevu za vrijeme opsade 1992-1995, Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, 2014, 59, 60-67, 256-257.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Komentari
/ Povezano
/ Najnovije
