Izuzimanja djece iz bioloških porodica zbog materijalnih razloga

Radi se o djeci (uglavnom iz romskih porodica) koja žive u ekstremno teškim materijalnim i stambenim uvjetima, bez sredstava za život i mogućnosti da im roditelji to osiguraju svojim radom i bez riješenog stambenog pitanja (žive u napuštenim devastiranim stambenim objektima bez vode, struje, krova i stolarije...)  te s evidentnim elementima odgojne zapuštenosti i zanemarenosti. 

Stručna saradnica za poslove informiranja i komunikaciju u Centru Mirsada Poturković rekla je da su to najčešće porodice koje zbog nedostatka novca nemaju mogućnosti da izdržavaju djecu, a ne ispunjavanju  uvjete da ostvare propisana prava po osnovu Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice s djecom Federacije BiH i Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice s djecom Kantona Sarajevo.

"Radi se o roditeljima koji najčešće nemaju ni osnovu školu, nikada nisu zasnivali radni odnos i nemaju dovoljno kapaciteta kojima bi bez kontinuirane i cjelovite podrške zajednice, mogli u skorijoj budućnosti  promijeniti svoje ponašanje, te svojim radom osigurati minimum pretpostavki za egzistenciju, kako svoju tako i svoje porodice", rekla je ona.  

Zbog toga se, naglašava, mora više raditi na osiguranju zakonskih pretpostavki da tim obiteljima bude  pružena, osim socijalne, psihološke, pedagoške, i materijalna podrška da to ne bi bio jedini razlog za izuzimanje djece iz bioloških obitelji.

Poturković je istakla da Centar za  socijalni rad  KS-a  ozbiljno radi na osnaživanju i pružanju podrške porodicama radi sprečavanja izdvajanja djece iz bioloških porodica, ali da ima i slučajeva kad su prinuđeni donositi i drugačije mjere.

"Nažalost, bez obzira na poduzete mjere ne može se u svim situacijama postići očekivani rezultat. U  nekim situacijama Centar za socijalni rad ne može ostati pri stavu da je podrška porodici jedini i najbolji način zaštite interesa djeteta te se nerijetko nađe i u situaciji da mora donijeti odluku o hitnom izuzimanju djeteta iz porodice ili pokrenuti postupak  u sudu za oduzimanje prava roditelja da žive s djecom ili za oduzimanje roditeljskog staranja", rekla je ona i naglasila da, nasreću, to nisu tako česte situacije.

Navela je i napredak koji Centar postiže u oblasti usvojenja kao najboljeg oblika zaštite djece bez roditeljskog staranja, pri čemu akcent stavlja na postupke koje pokreće (postupak u sudu za oduzimanje roditeljskog staranja) ili vodi Centar radi sprečavanja neodgovornih roditelja da svojim postupcima manipuliraju  djecom izuzetom iz biološke porodice i zbrinutom institucionalno ili vaninstitucionalno.

"Naime, dosadašnja praksa jednog broja roditelja je da apsolutno izbjegavaju roditeljska prava i dužnosti, a samo povremenim kontaktom s djecom smještenom u instituciju (jednom u toku godine ili jednom u nekoliko godina i odbijanjem da daju saglasnost na usvojenje malodobne djeteta) dovode u poziciju svoju djecu da djetinjstvo provode u institucijama, bez mogućnosti da odrastaju u zdravom porodičnom okruženju koje garantira usvojenje", rekla je Poturković.

Ukazuje i na  značajne  pomake  sarajevskog  Centra  za  socijalni  rad  u  oblasti deinstitucionalizacije, odnosno izmještanja djece bez roditeljskog staranja u hraniteljske porodice.

S  tim  u  vezi  spominje  razne  kampanje koje Centar realizira radi kontinuirane edukacije i podrške hraniteljskim porodicama, ali i istovremeno konstatira da, nažalost, u KS-u nema dovoljno interesa porodica za hraniteljstvo.

Poturković se nada da će porodice u Kantonu Sarajevo pokazati veći interes za hraniteljstvo te se, radi upoznavanja o tom modelu zbrinjavanja djece, u većoj mjeri uključivati i u programe edukacije, pripreme i osnaživanja porodice za prijem djece na smještaj u drugu porodicu. 

Istraživanje  što  ga  je  uradio  Worl  Visions,  zajedno  s  Mrežom  "Snažniji glas za djecu BiH", pokazalo je da BiH ima dobre politike i zakonodavstvo u domenu zaštite djece, ali da  nema potrebnih servisa za podršku porodicama te da su kapaciteti postojećih ustanova nedovoljni, u domeni odgovornosti manjkavi i zahtijevaju dodatni rad.

Poturković se nada da će zakonodavni organi to prepoznati i pravovremeno stvarati normativne pretpostavke da bi centri za socijalni rad mogli raditi na eliminaciji prepreka za adekvatnu zaštitu djece i njihovih prava.

Vjeruje da će rezultati istraživanja koje je uradio World Vision utjecati / doprinijeti da nadležni organi ozbiljnije pristupe ujednačavanju prava na zaštitu djece i eliminaciju svakog oblika diskriminacije (po  teritorijalnom nivou ili po osnovu finansijske moći kantona) nad djecom na prostoru cijele BiH.

"Na prisustvo diskriminacija u svim segmentima dječije i socijalne zaštite ukazuje činjenica da visina  dječijih  dodataka  nije  ista  u  svim  dijelovima  FBiH, kao ni novčane pomoći i novčane naknade majkama porodiljama (bilo da su zaposlene ili nezaposlene) te jednokratne novčane pomoći i pomoći za opremu novorođenčeta, kao ni stalne novčane pomoći ni druga prava na materijalna davanja po osnovu socijalne zaštite koja se ostvaruju na nivou FBiH",naglasila je stručna saradnica za poslove informiranja i komunikaciju u Centru Mirsada Poturković.