I to postoji: Zemlja u kojoj zastupnici žive u malim stanovima i sami plaćaju kafu

Zastupnici poput Per Arne Hakansona često se mogu sresti u skupštinskoj kantini
Politička karijera može biti vrlo unosna u finansijskom smislu.

Ali ne i u Švedskoj.

Skandinavski pristup politici odlikuje skromnost - njihovi narodni predstavnici zaista rade posao za koji su plaćeni. Umjesto velikodušnih naknada i raznovrsnih pogodnosti, švedski parlamentarci su vrlo ograničeni kada je riječ o korišćenju novca poreskih obveznika.

„Obični građani"

„Mi smo obični građani", kaže za BBC Per Arne Hakanson, zastupnik Socijaldemokratske partije.

„Nema smisla da imamo neke posebne privilegije, pošto je naš posao da predstavljamo građane i okolnosti u kojima oni žive. Može se reći da je naša privilegija što radimo taj posao i imamo mogućnost da utičemo na smjer u kom će zemlja ići", dodaje Hakanson.

Jedino premijer Stefan Lofven od političkih funkcionera ima službeni auto, a švedski poslanici imaju pravo na besplatni javni prevoz.

I za razliku od mnogih kolega iz drugih zemalja nemaju službena vozila i šofere.

Parlament, na primjer, posjeduje ukupno tri automobila volvo S80, a i ovaj siromašni vozni park koriste samo u zvaničnim posjetama predsednik i tri potpredsjednika.

Plate

„Ne koristimo taksi", objašnjava Rene Poetke, skupštinski zvaničnik.

„Vozila ne služe za to da ljudi njima dolaze na posao ili idu kućama".

Švedski zastupnici zarađuju oko 6.900 dolara mjesečno, što je upola manje od 14.000 dolara - koliko dobija američki kongresmen.

Prosječna mjesečna plata u Švedskoj je oko 2.800 dolara.

Zastupnici koji odlaze iz izbornih jedinica izvan Stokholma imaju pravo na naknadu koja se zove traktament - dnevnice za dane koje rade u prijestolnici. Koliko? Oko 12 dolara dnevno, s kojima u Stokholmu ne možete kupiti ništa sem oskudnog obroka.

Do 1957. švedski parlamentarci nisu ni imali platu, već su dobijali novčanu podršku od partija čiji su članovi.

Skupštinski dokumenti pokazuju da su naknade uvedene kako bi se omogućilo da nijedan građanin ne bude sprečen da uđe u politiku. Ali nisu željeli da plate budu mnogo primamljive.

Kao i mnoge njihove kolege širom svijeta, narodni predstavnici u Švedkoj imaju pravo na subvencionisano stanovanje, ali samo ako nisu iz Stokholma.

Jednokrevetne sobe

I teško se može reći da im je smeštaj luksuzan.

Per Arne Hakanson, na primer, živi u stanu od 46 kvadrata.

Državni stanovi u kojima odsjedaju zastupnici su oskudno namješteni. Ako žele da im tu žive i partneri ili supružnici, to moraju da plate. Neke državne garsonjere su površine 16 kvadrata.

Često nemaju veš mašine ili mašine za sudove, opremljeni su krevetima za samce.

Novac poreskih obveznika koristi se samo za potrebe zastupnika: njihovi supružnici ili članovi porodice moraju da plate, čak i ako žele samo da prenoće u tim stanovima.

Ako poslanici žele da žive sa partnerima, on ili ona moraju da plate drugu polovinu kirije.

„Ne želimo da plaćamo ni za koga, sem za narodne predstavnike", objašnjava zvaničnica Ana Aspergen.

A, sve do devedesetih uslovi u kojima su švedski poslanici živeli bili su još skromniji.

Nije bilo subvencionisanih stanova, već su spavali u kancelarijama, koje su u prosjeku imale 15 kvadrata.

Također, švedskim zastupnicima je zabranjeno da upošljavaju asistente ili savjetnike.

Skromnost je još više izražena u švedskoj lokalnoj politici. Njihovi predstavnici u opštinama i gradovima smatraju da je to paralelna aktivnost, koja se radi uz glavni posao.

Oko 94 odsto lokalnih zvaničnika rade neplaćeno - izuzetak su funkcioneri koji rade u izvršnim tijelima i za to primaju plate, mada neki od njih uzimaju naknade kao za pola radnog vremena.

Kristina Elfors Sjodin, gradska vijećnica u Stokholmu, objašnjava tu filozofiju.

„To je dobrovoljni rad, koji savršeno možete da obavljate u slobodno vrijeme".