Zlatko Lagumdžija: "BiH ostaje jedinstvena, neće biti rata"

Usjedištu Ujedinjenih nacija u New Yorku 17. novembra je, u znak sjećanja na žrtve srebreničkog genocida, otkriven spomenik "Cvijet Srebrenice", čiji je autor bosanskohercegovački umjetnik Adin Hebib.

"Pored predsjednice Udruženja Pokret majke enklave Srebrenica i Žepa Munire Subašić, članova Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića i Željka Komšića, ceremoniji u New Yorku prisustvovali su ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković i ambasador BiH u UN Zlatko Lagumdžija. 

"Kada smo pokrenuli pitanje postavljanja spomenika žrtvama srebreničkog genocida, gorjela je Ukrajina. Kako smo odmicali, počinjala je da gori i Gaza u kojoj je na djelu nešto što će, vjerujem, i međunarodni sudovi uskoro definirati kao genocid.

Trending

Sarajevo "prodisalo", vjetar rastjerao smog: Pogledajte očaravajuće prizore decembarske noći

U takvim okolnostima, tri decenije nakon genocida u Srebrenici, uspjeli smo svijet podsjetiti na ono što je ne samo bosanskohercegovačka, nego i rana cijele regije", kaže za Pobjedu ambasador Bosne i Hercegovine u Ujedinjenim nacijama Zlatko Lagumdžija.

Ambasador Lagumdžija podsjeća da je, nakon Holokausta, Međunarodni tribunal u Hagu do sada utvrdio i presudio genocid u Ruandi, počinjen nad etničkom grupom Tutsi, i u Srebrenici, počinjen nad bosanskim muslimanima, danas Bošnjacima. – Pošto je usvojena Rezolucija UN kojom je uspostavljen Dan sjećanja na genocid u Ruandi, smatrali smo obavezom zatvoriti krug i proglasiti Dan sjećanja na genocid u Srebrenici, objašnjava ambasador Lagumdžija.

POBJEDA: Govorite o Rezoluciji Generalne Skupštine UN, donešene maja 2024. godine, kojom se 11. jul proglašava Danom sjećanja na genocid u Srebrenici, ali i osuđuje negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca?

LAGUMDŽIJA: Tako je. Mislili smo da će i Rezolucija UN i postavljanje spomenika srebreničkim žrtvama pomoći pomirenju, koje bi bilo zasnovano na istini i pravdi; također, vjerovali smo da je to što radimo važno i zbog prevencije genocida u svijetu.

POBJEDA: Na spomeniku "Cvijet Srebrenice", koji ste postavili ispred UN, ne piše ko je počinio genocid. Zašto se ne pominje Vojska bosanskih Srba?

LAGUMDŽIJA: Zato što je Rezolucijom o uspostavljanju Dana sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. godine zapravo postavljen temelj spomeniku "Cvijet Srebrenice". Pored toga, na tabli spomenika moglo je biti ispisano 120 riječi, ali samo onih spomenutih u Rezoluciji. Taj se dokument, inače, referira na presude za genocid Ratku Mladiću, Radovanu Karadžiću i generalu Nebojši Krstiću.

Pored spomenika imate i tablu sa QR kodom, koji vodi do linka na kojem možete pratiti sve faze srebreničkog genocida. Činjenice, dakle, ne utvrđuje spomenik; one su odavno utvrđene: genocid je počinila Vojska Republike Srpske, kojom je komandovao Ratko Mladić. Važno je da na tabli piše – genocid.

Spomenik "Cvijet Srebrenice" podigle su UN, dok je devetnaest država podržalo i učestvovalo u pripremama teksta Rezolucije UN o Srebrenici. Iskreno sam vjerovao i očekivao da će se te 2024. godine Srbija pridružiti i biti kosponzor dokumenta koji osuđuje srebrenički genocid.

POBJEDA: Zašto ste to očekivali?

LAGUMDŽIJA: Zato što se Rezolucija pozivala na međunarodno pravo, na presude međunarodnih sudova koji su imenovali i identifikovali zločin, jasno i precizno naglasivši da nisu odgovorni narodi, nego pojedinci. Imenom i prezimenom.

POBJEDA: Budući da ste dugo u politici, da su Vam poznata politička i društvena kretanja u regionu, molim Vas, ambasadore, da mi objasnite na čemu ste temeljili očekivanja i nade glede kosponzorstva Srbije?

LAGUMDŽIJA: Na činjenici da je Skupština Srbije 2010. godine usvojila Deklaraciju o Srebrenici, koju su, uz moderiranje tadašnjeg premijera Turske Ahmeta Davutoglua, koordinirali tadašnji predsjednik Srbije Boris Tadić i predsjedavajući Predsjedništva BiH Haris Silajdžić. Taj dokument, koji se referira na presude za genocid Međunarodnog suda za ratne zločine u Hagu, sveobuhvatniji je, direktniji i u tom smislu precizniji od Rezolucije UN o osudi genocida u Srebrenici iz 2024. godine.

Zato je bilo za očekivati da inicijativu UN Srbija iskoristi kako bi potvrdila ono što je već usvojeno u srpskom parlamentu.

POBJEDA: Da, ali Deklaraciju o Srebrenici 2010. godine nijesu podržali radikali Vojislava Šešelja, time ni aktuelni predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.

LAGUMDŽIJA: Naravno da od Vučića nisam očekivao da podrži Rezoluciju UN, ali sam vjerovao da će Srbija, iz praktično-političkih razloga, podržati ovaj dokument i na taj način sebe izvući iz blata u kojem se zaglibila. Da je to učinila, Srbija bi danas imala sasvim drugačiji tretman u svijetu. Na koncu, srpskom režimu ne bi bilo prvi put da sebe predstavi kao mirotvorce; ne znam zašto su to izbjegli učiniti 2024. Čak iako u to ne vjeruju, time bi stvorili sliku da Srbija postaje dijelom civiliziranog svijeta.

Nisam, dakle, rekao da sam vjerovao, nego da sam očekivao. U konačnici, naša je dužnost bila pružiti priliku Srbiji da se konačno suoči sa vlastitom prošlošću kako bi se mogla okrenuti i svojoj i budućnosti regiona, zasnovanoj na istini, pravdi i pomirenju.

POBJEDA: Braneći zločine, zašto se većina Srba sa njima identifikuje, pitala se Latinka Perović. Je li Vama jasno?

LAGUMDŽIJA: Latinka Perović je bila jedna od najznačajnijih ličnosti koje smo imali u Jugoistočnoj Evropi. I kao političarka i kao povjesničarka. Njen intelektualni, ljudski i društveni angažman bio je nemjerljiv. Ako njoj to nije bilo jasno, kako bi moglo biti meni?!

Sjećam se da je uoči usvajanja Rezolucije Vučić poslao bivšeg ministra vanjskih poslova Srbije Vuka Jeremića u New York, zaduživši ga da, na ovaj ili na onaj način, pojedine države članice UN ubijedi da ne glasaju za Rezoluciju. U martu 2024. godine Jeremić je došao u New York, u UN, i činio sve kako bi osujetio namjeru zemalja Južne Amerike i Afrike da podrže ovaj dokument. Jednog sam jutra slučajno naletio na Jeremića.

14.11.25. 18:13

New York svjedoči sjećanju: Od 17. novembra spomenik Cvijet Srebrenice pred cijelim svijetom

POBJEDA: Gdje? U UN-u?

LAGUMDŽIJA: Ne, nego u njujorškom hotelu u koji ponekad svratim. "Joj, šta to radite?!", pitao me je. "Možemo li da razgovaramo?" Rekao sam mu da sam zapanjen stavovima Srbije, onim što izgovaraju o Rezoluciji.

"Možda u lažima možete držati svoje građane, ali ne možete laži pričati ljudima u UN, koji ipak znaju šta je šta. Svi, dakle, znaju da lažete da u tom dokumentu piše da je to presuda srpskom narodu; nije. Uostalom, rezolucija koju ste usvojili u parlamentu Srbije direktnija je od ove, to dobro znaš", rekao sam mu. Predložio je da pregovaramo o pojedinim ocjenama iznijetim u dokumentu.

POBJEDA: O čemu konkretno?

LAGUMDŽIJA: O genocidu, naravno. Predložio sam da, nakon što se dogovorimo o uspostavljanju Dana sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. godine, umjesto teksta naše Rezolucije, prepišemo dokument koji je usvojila Skupština Srbije 2010. "Ili, hajde da usvojimo samo naslov, bez teksta: Uspostavlja se Dan sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. To je sve!", kazao sam. "Možemo li nekako izbaciti riječ – genocid", pitao me je Jeremić.

Tako smo došli do suštine problema, a zatim stavili tačku na njegov pokušaj "pregovora".

POBJEDA: Tri decenije prošle su i od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Pored mira, što je dokument iz novembra 1995. donio Vašoj zemlji?

LAGUMDŽIJA: Pored mira, kažete… Isto pitanje mi je svojevremeno postavila jedna Vaša kolegica. "Ništa osim mira", odgovorio sam i ugrizao se za jezik. Sjetio sam se, naime, Vilija Branta i njegove poruke da mir nije sve, ali da bez mira ništa nije moguće. Jer Dejton nam je zaista donio mir i "odnio" rat. Možda je njegova najveća "mana" to što, nažalost, nije definirao ko je u tom ratu bio agresor a ko žrtva. Nisam bio u Dejtonu, nisam učestvovao u pregovorima, ali jesam u pripremi delegacije Bosne i Hercegovine.

Mislio sam da ne bi trebalo pregovarati sa Radovanom Karadžićem, nego sa ključnim akterima – Slobodanom Miloševićem i Franjom Tuđmanom.

POBJEDA: U kojem svojstvu ste učestvovali u pripremama delegacije BiH?

LAGUMDŽIJA: Bio sam prvi potpredsjednik Vlade nezavisne Republike Bosne i Hercegovine, izabrane u ljeto 1992. godine. Sve je počelo da se ruši, uključujući prvu vladu Stranke demokratske akcije predsjednika Alije Izetbegovića, iz koje su pobjegli neki Srbi, neki Hrvati i neki Bošnjaci. Nakon njenog pada i prijema države u UN - zajedno sa Slovenijom i Hrvatskom - u BiH je formirana Vlada nacionalnog jedinstva, čiji je premijer bio Jure Pelivan, a potpredsjednici Hakija Turajlić, Miodrag Simović i ja. Funkciju vicepremijera obavljao sam do 1993. godine, kada sam teško ranjen.

Cijeli tekst pročitajte na linku OVDJE.