Jahorina / Šta žene znaju šta je teško: dame bh ultra traila

21. 12. 2018. u 12:18:00 Promotivni tekst

Shares: 641

Trail trčanjem se bavim od 2013. godine. U to vrijeme nije bilo mnogo rekreativaca koji su se bavili ovim sportom pa nisam imala koga pitati za savjet, nije bilo lako organizovati treninge, putovati na trke koje su bile van granica Bosne i Hercegovine.

Odlučila sam da počnem s promocijom trail trčanja putem bloga koji sam pokrenula i kroz saradnju s različitim medijima. Osmislila sam i s prijateljima organizovala trku Jahorina Ultra Trail koja je prva ove vrste kod nas. Nesebično sam dijelila svoja iskustva u vezi s trail trčanjem, izvještaje s trka i putovanja, recenzije o opremi, pisala o ishrani, povredama, treninzima kako bih ohrabrila što veći broj osoba da se bave ovim sportom. Danas imamo desetak trail trka koje se organizuju na najatraktivnijim lokacijama u našoj zemlji i sve brojniju trail zajednicu koju spaja ljubav prema sportu i prirodi.

Rado favorizujem dame i posvećujem im više pažnje kroz posebnu rubriku “Žene i tene“ u kojoj pišem o izvanrednim ženama u sportu. One inspirišu, mnoge pokreću na promjene ka kvalitetnijem životu i sadržajima koji ih čine zdravijim, srećnijim, uspješnijim, svestranijim. S velikim zadovoljstvom ovog puta predstavljam tri dame koje su učestvovale na Jahorina Ultra Trailu 2018 i koje svojim postignućima mogu značajno doprinijeti popularizaciji trail trčanja te podstaći i druge da se okrenu zdravim životnim navikama.

Iz školske klupe na trku: Sofija Vušović

Iako smo i ranije na Ultra Trailu dugom preko 100 km, imali osamnaestogodišnjake, Sofija Vušović (2000) iz Kostajnice je jedina cura među njima i jako smo ponosni na nju. Nije baš uobičajeno da se tako mladi ljudi odlučuju na trke izdržljivosti kao što su ultra trailovi, ali pravila dozvoljavaju svim punoljetnim osobama da se registruju i učestvuju. Iako sam znala da ćemo imati tako mladu trkačicu na stazi, ipak sam se iznenadila kada sam je ugledala u cilju.

Na osnovu njene fizionomije sam zaključila da se ozbiljno bavi sportom a na osnovu upornosti da trku završi uprkos preprekama koje su je zadesile na Romaniji, da ima i savršen mentalni sklop za ultra trailove koji uvijek sa sobom nose nešto nepredvidivo. Ona je ujedno i jedina trkačica iz Bosne i Hercegovine koja je učestvovala na najdužoj trci za šta je od našeg partnera Trek Centra Sarajevo dobila i posebnu nagradu. Sofija je tek završila srednju školu, bavi se trčanjem i košarkom te redovno ide u teretanu.

SK: Koliko dugo se baviš trčanjem? Kada si počela s trail trčanjem?


Sofija: Trčanjem se bavim od 2016. godine, tačnije poslije istrčanog Banjalučkog polumaratona, a s trail trčanjem sam počela ove godine kad sam uspješno završila Jahorina Ultra Trail (102km).

SK: Zašto si odlučila da se odmah prijaviš na najdužu trku (102 km) Jahorina Ultra Traila kad imaju i kraće, 69, 34 i 14 km?

Sofija: Vidjela sam dosta reklama na internetu, a pošto dolazim iz AK "Kozarska Dubica" čula sam priču od jedne starije gospođe da je bila na Jahorini 2017. godine i završila trku od 100 km. To me fasciniralo i dodatno motivisalo da probam i ja.

SK: Vjerujem da je bilo puno teških trenutaka tokom trke ali i da si svašta naučila tom prilikom. Šta su ti najvažnije naučene lekcije?

Sofija: Jeste, bilo je mnogo teško i dosta kriza, ali sam i naučila dosta toga. Bitno je da vjeruješ sebi i ne sumnjaš u svoje odluke, da se hrabrost i upornost kasnije isplate, da solidarnost dolazi do izražaja, ako ne u svakodnevnom životu bar u trčanju, nešto najljepše je pomoći drugom na stazi, pružiš ruku i zajedno se borite do kraja.

SK: Kakve su bile reakcije tvojih vršnjaka kada si se vratila s finišerskom medaljom s trke duge 102 km?

Sofija: Mnogi nisu ni znali da idem tako da je to svima bilo iznenađenje, šok i nevjerica jer sama pomisao na 102 km im je nešto nemoguće i glavno pitanje je bilo KAKO? Ipak, većinom ne razumiju i nisu upućeni šta to uopšte znači i koliko je zapravo teško.

SK: Kakvi su tvoji planovi, nastavljaš li se baviti trail trčanjem?

Sofija: Naravno, JUT koliko god je bio težak nije ubio u meni želju za trailom i ultrama. Planiram trčati cestovne i trail trke.

Ultra trail mama: Anela Muhtarević

Anela Muhtarević (1981) je profesorica bosanskog jezika i književnosti iz Živinica koja se već 15 godina umjesto nastavom ili jezikom bavi marketingom. Unazad 4 godine radi kao Fructalov Trade Marketing Manager za Bosnu i Hercegovinu. Voli dinamične poslove i stalno je u pokretu a hobi su joj planinarenje, trčanje, fitnes, biciklizam. Trku Jahorina Maxi Trail dugu 69km s 2800m kumulativnog uspona je završila u vremenu 09.59:26 što joj je donijelo ulazak u reprezentaciju Bosne i Hercegovine i odlazak u Portugal na Svjetsko prvenstvo u trail trčanju naredne godine. Njen primjer govori zapravo da se poslovne i privatne obaveze mogu uskladiti kada se prioriteti postave ispravno.

SK: Koliko dugo se baviš trčanjem? Kada si počela s trail trčanjem?

Anela: Trčim od maja 2016. godine. Te godine sam četverogodišnjeg sina poslala s roditeljima mog supruga na odmor u Ameriku na 3 mjeseca. Tada sam slučajno čula za školu trčanja u Tuzli i prijavila se. Trčanje mi je pomoglo da lakše podnesem razdvojenost između nas dvoje. U tom periodu sam svaki dan trčala i jako se dobro osjećala. Tako je zapravo sve počelo. Sportski sam tip i uvijek sam bila aktivna. Prvi polumaraton sam prijavila već za tri mjeseca. U augustu 2016. godine sam istrčala polumaraton na Hvaru i osvojila 1. mjesto u svojoj kategoriji. Trail trčanjem sam se počela baviti prošle godine kada sam učestvovala na Jahorina Midi Trailu, trci dugoj 35 km koja počinje na Baščaršiji i završava na Jahorini. Oduševila sam se! Pošto volim i prirodu, spoj ovo dvoje je nešto u čemu baš uživam.

SK: S kim i kako treniraš? Kako izgledaju tvoje pripreme za trail sezonu?

Anela: U Tuzli imam jako dobru ekipu s kojom treniram. Iskreno, ne držim se baš nekog plana treninga, za razliku od drugih iz ekipe. Trčim kada mi i koliko vrijeme dozvoli tako da u jednom treningu recimo odradim i intervale i dužinu i brze desetke. Za proteklu godinu mi je odlična priprema za trail sezonu bila naša Trail liga u Tuzli.

SK: Koje trke planiraš za narednu godinu?

Anela: Za narednu godinu u planu imam nekoliko polumaratona, onih po meni najljepših među kojima je svakako Split. Planiram što više trail trka. Prijavila sam se i na 100 milja Istre. Planiram Frušku Goru i još neke trail trke u regionu kao sto su Stara planina i Kozara. U planu mi je i jedan maraton. Ove godine sam prvi put zvanično istrčala i jedan maraton, u Berlinu. Iako me povreda mučila sve do same trke i nisam mogla mnogo trenirati, istrčala sam ga dosta lagano na svježinu. Iduće godine planiram Zagreb ili Amsterdam a možda i Čikago.

SK: S obzirom da si ostvarila rezultat za nastup s BH reprezentacijom na Svjetskom prvenstvu u trail trčanju, da li će se pripreme za tu trku razlikovati od dosadašnjih?

Anela: Ako me zdravlje posluži, plan mi je da pojačam treninge i da za taj nastup budem spremna najbolje što mogu.

SK: U Tuzli je već 2 sezone aktuelna trail trkačka liga. Da li si učesnica lokalne tral lige i da li je ona dobar način da se omasovi trail trčanje u zajednici?

Anela: Da. Članica sam lokalne trail lige. To je sigurno dobar način da što više ljudi počne s trail trčanjem što se i dešava iz godine u godinu. Svakog dana dobijamo nove članove. A za iduću godinu je u planu da se radi mnogo više i ozbiljnije.

SK: Želiš li nešto dodati što smatraš bitnim a nisam pitala?

Anela: Da. Više volim trail trčanje od cestovnog.


Vila nagorkinja: Jasmina Kavazović

Jasmina Kavazović (1996) je studentica i voditeljica grupnih i individualnih fitnes programa. Živi i radi u Jablanici i Mostaru. Prvi put sam saznala za nju na Sarajevskom polumaratonu 2017. godine. Imala je solidan rezultat i djelovala je kao neko ko bi mogao biti dobar u trail trčanju. Uz dužno poštovanje prema trkačima i trkačicama koji vrijedno treniraju kako bi postigli vrhunske rezultate na cestovnim trkama, trčanje u prirodi je zahtjevnije, ako ni zbog čeg drugog, jer traži više vremena i kompleksniju organizaciju treninga koje je potrebno izmjestiti iz grada na planinu.

Stupila sam s njom u kontakt kako bih je upoznala i usmjerila na trail trčanje. Ubrzo smo se počele sretati na trail trkama a na moj poziv je došla i na ovogodišnje izdanje Maxi Traila na Jahorini koje je bilo kvalifikacijsko za Svjetsko prvenstvo u trail trčanju. Osim nagrade koju je osvojila kao drugoplasirana na Maxi Trailu u konkurenciji žena, takođe je od Trek Centra Sarajevo dobila nagradu kao najbrža bh takmičarka. S Jasminom sam razgovarala o počecima i odlukama koje su je dovele u svijet trčanja i traila.

SK: Koliko dugo se baviš trčanjem? Kada si i zašto počela trčati trail?

Jasmina: Trčanjem se bavim od svoje srednje škole gdje sam rekreativno trčala ne pomišljajuči na učešće na trkama. 2016. godine sam u Splitu istrčala svoj prvi polumaraton i od tada ne stajem. A trail sam počela da trčim ove godine, imala sam želju od prije, izgledalo mi je tako „moćno“, onda sam upala u ekipu i više mi nema spasa. Prvi trail sam trčala na Kozari ove godine, iskreno, prva 3 km sam bila ubjeđena da se više nikada neću prijaviti na trail trku dok nisam ostala sama u šumi i osjećala se predobro, pored toga znala sam da sam prva.

SK: Šta su bila tvoja očekivanja na početku? Kakav je tad bio tvoj odnos prema trčanju i rezultatima? Da li se nešto promjenilo?

Jasmina: Moja očekivanja od početka su bila završiti utrku bukvalno po osjećaju. Vremenom, rezultati su počeli dolaziti, ali sam vjerovala da što se manje zamaram kakav će rezultat biti na kraju, on bi uvijek bio bolji. Još uvijek, većinom trčim po osjećaju, ali počinjem i da razmišljam o krajnjem vremenu utrke. Bitan mi je taj moj osjećaj i da ukoliko stvarno ne ostvarim to što sam zamislila ne budem nezadovoljna, što još nije bio slučaj.

SK: Šta više voliš, cestovno ili trail trčanje? Zašto?

Jasmina: Iskreno, kada bih birala, ne bih znala šta da odaberem. To mi je trenutno najteže pitanje, u trail sam zaljubljena, ali još uvijek sam i na cesti i pored trail utrka, još stignem posjetiti koju cestovnu.

SK: Kakvi su tvoji planovi u vezi s trčanjem?

Jasmina: Ove godine sam odradila jako dobar posao, ali mislim da u iduću godinu moram ući dosta pametnije.

SK: Šta je po tebi potrebno uraditi kako bi trail trčanje postalo popularnije među damama u BiH?

Jasmina: Samo ih ubijediti da se prijave na jednu trail utrku u BiH, da vide kakve planine imamo i kakvim ljepotama smo okruženi.

Kako je bilo na Jahorina Ultra Trailu 2018 pogledajte na zvaničnom videu s trke pa ako su vas priče ovih dama inspirisale na akciju, počnite trenirati, 1. februara se otvaraju prijave za Jahorina Ultra Trail 2019.

NEMA KOMENTARA