Momčilo Krajišnik: Utemeljitelj genocida

Pretresno vijeće (Haaškog tribunala) je ustanovilo da je Momčilo Krajišnik učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu čiji je cilj bio izmijeniti nacionalni sastav stanovništva na područjima pod kontrolom republike bosanskih Srba tako što će se počinjenjem raznih zločina drastično smanjiti zastupljenost nesrba u tom stanovništvu.

Piše: Faruk Vele

Vijeće je konstatovalo da je postojala rukovodstvena komponenta udruženog zločinačkog poduhvata, smještena u glavnom gradu republike bosanskih Srba na Palama, u kojoj su bili Krajišnik, Radovan Karadžić i drugi vođe bosanskih Srba; lokalna komponenta tog udruženog zločinačkog poduhvata nalazila se u općinama republike bosanskih Srba i održavala je tijesne veze s rukovodstvom na Palama.

Ovo je dio presude Preteresnog vijeća koju je 17. marta 2009. pročitao sudija Fausto Pocar.

Najveći zločini

Zločini koji su doveli do ove i drugih presuda pripremani su mnogo prije nego što su se stvarno dogodili. To je još u prvoj optužnici Haškog tribunala naveo prvi haški tužilac Richard Goldstone, primjećujući da su najveći zločini na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata počinjeni upravo u Bosni i Hercegovini.

Nije slučajno predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonja Biserko, također, svjedočeći pred Međunarodnim sudom pravde, kazala da su Srbija i JNA od 1981. godine pripremali rat i scenarij raspada Jugoslavije jer je "Srbija oduvijek shvaćala Jugoslaviju kao tzv. veliku Srbiju".

Zato je i ulogu Momčila Krajišnika, koji je danas preminuo od posljedica koronavirusa u 75 godini, valja razumjeti, prije svega, u kontekstu "konačnog rješenja", odnosno "strateških ciljeva srpskog naroda u Bosni i Hercegovini" koju je na usvojila narodna skupština srpskog naroda u Bosni i Hercegovini.

Oni su de facto temelj genocida!

Odluka o strateškim ciljevima srpskog naroda u BiH koja je usvojena na 16. sjednici skupštine tadašnje "srpske republike Bosne i Hercegovine" 12. maja 1992. godine u Banjoj Luci. Potpisao ju je upravo Momčilo Krajišnik!

Biće iz pakla

Radovan Karadžić je tom prilikom kazao da je potrebno usvojiti šest ciljeva da bi se "osigurala srpska pobjeda", a sve je dokumentirano u "Službenom glasniku RS” iz 1993. godine". Zato je Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Potočari, sasvim u pravu kada kaže da je Krajišnik "biću iz pakla", to jeste Karadžiću, dao "struktur, pečat i protokol".

Na ovaj dokument je prije skoro 20-tak godina ukazao i američki historičar Robert Donia, kojeg je Haški tribunal angažirao za sudskog vještaka eksperta.

Donia je tada otkrio da je Ratko Mladić na toj skupštini, kada je i imenovan za komandanta Vojske RS, ustvrdio da "šest tačaka koje se trebaju provesti u stvaranju RS znače – genocid".

Splitska Slobodna Dalmacija 2011. godine je objavila transkript sa 16. sjednice skupštine bosanskih Srba. Kako je navela novinarka Zdravka Soldić-Arar, istina je, zaista, da je zločinac Mladić tada kazao:

"To je, ljudi, genocid! Prema tome mi ne možemo očistiti niti možemo imati rešeto da prosijemo samo da ostanu Srbi ili propadnu Srbi, a ostali da odu. Pa to je... to neće... Ja ne znam kako će gospodin Krajišnik i gospodin Karadžić to objasniti svijetu. To je, ljudi, genocid! Mi moramo da pozovemo svakog čovjeka koji je čelom poljubio ove prostore i teritoriju države koju hoćemo da napravimo. I njima je mjesto sa nama i pored nas”, kazao je Mladić, što ga nije omelo da, jasno, učestvuje u realizaciji genocidne namjere.

Sve ovo objašnjava kako su tako sistematično i planski ljudi ubijani, njihova tijela zakopavana, a kasnije godinama skrivana u primarnim, a najčešće u sekundarnim, tercijarnim i drugim grobnicama. Kako su vršeni progoni, uništavani kulturno-historijski spomenici...

I, zaista, u prvom strateškom cilju Karadžić je definirao "državno razdvajanje od druge dvije nacionalne zajednice". Smatrao je da bi "oni koji su naši neprijatelji" iskoristili priliku i nastavili da nasrću na Srbe "ako bismo i dalje ostali zajedno u istoj državi".

Upravo onako kako je govorio Hamza Bakšić, "politike koje su tvrdile da narodi ne mogu da žive zajedno uskoro su došle do zaključka – da ne mogu živjeti nikao"! Tako je, zaista, i bilo.

Drugi strateški cilj je koridor između Semberije i Krajine, a treći "uspostavljanje koridora u dolini rijeke Drine, odnosno eliminiranje Drine kao granice između srpskih država".

"I s jedne i s druge strane Drine smo mi i naš strateški interes i naš životni prostor", rekao je Karadžić.

Četvrti strateški cilj je uspostavljanje granice na rijeci Uni i rijeci Neretvi, a peti "podjela grada Sarajeva na srpski i muslimanski dio", što će se na koncu i dogoditi nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma.

Šesti strateški cilj, i ne nevažan - reći će dr. Dabić - jeste izlaz "srpske republike Bosne i Hercegovine" na more. Karadžićeva ideja bila je da RS izađe na more kod Sutorine u današnjoj Crnoj Gori, nad kojom ovih dana na prilično otužan način kuka jedan bivši velikodostojnik.

Upravo onako kako tvrde istraživači zločina - genocid je uvijek strategija države. Znamo i koje. I ovaj dokument dokaz je svima koji imaju i najmanju dilemu – da genocid nije bio neka odmazda već temeljit plan čije je provođenje odavno zacrtano.

Nažalost, politika koju su zastupali preminuli Krajišnik i Karadžić bit će nastavljena u agendi nekih novih dodika, vučića, dačića...