Lovrinović: Dogovor je jedino rješenje u BiH i sve je bolje od gubitka života

On je u intervjuu za Radiosarajevo.ba istaknuo kako je upravo dogovor rješenje svih problema u Bosni i Hercegovini, te da je to temelj na kojem treba počivati budućnost svih naroda naše države. Posebno se osvrnuo i na probleme sa izmjenama izbornog zakona i izgradnjom Pelješkog mosta za koje, smatra, da postoje očita rješenja.

Radiosarajevo.ba: Izbori u BiH su raspisani, a nismo došli do izmjena Izbornog zakona koje su prijeko neophodne. Zašto je to tako i da li i nakon raspisivanja izbora postoje rješenja oko kojih je moguć dogovor?

"Teško je doći do bitnih i ključnih rješenja u izbornoj godini. Izgubili smo dosta vremena, a  moja politička opcija pokušala je u nekom prethodnom vremenskom periodu ponuditi rješenje koje je dočekano kako je dočekano. Bilo je možda drugih načina i modela da se predlože, a koji bi bili prihvatljivi i nama. Možda još neki tračak nade postoji da će doći do nekakvog dogovora, uvažavajući da svi trebamo shvatiti odgovornost trenutka. Ako ne, dolazimo do trenutka kada kažemo da trebamo naći rješenje za implementiranje. Jasno je da se rezultati ne mogu implementirati i nisam, ovog trenutka, dovoljno pametan kazati šta bi trebalo poslije toga i daleko bolje bi bilo da nađemo rješenje. Ako ne, i ako se izbori održe, i ako se pojave, a pojavit će se, problemi prilikom implementiranja barem dijela izbornih rezultata, onda će odgovornost biti ponovo na nama, odnosno na onima koji budu izabrani. Hoću vjerovati i siguran sam da ne možemo dopustiti da bude jedno bezvlašće. Nadam se da, ako se sada ta odgovornost nije percipirala kako treba, će nakon provedenih izbora ona doći na vidjelo i da ćemo pronaći rješenje da funkcioniramo. A izmjene Izbornog zakona su neophodne, ne samo u ovoj oblasti, nego i u nekim tehničkim dijelovima“.

Radiosarajevo.ba: Šta su nekako najveći „kameni spoticanja“ u prijedlozima za izmjene Izbornog zakona? Koje su to tehničke izmjene koje su potrebne?

"Volio bih da se jedan sveobuhvatan prijedlog izmjena dogodi, ako ne u ovom, onda u narednom mandatu. Tko, naprimjer, kaže da kompenzacijski mandat nije krađa. U državnom parlamentu nekoliko kolega je dobilo mandat iako ih građani nisu izabrali. Puno je toga u pitanju, imate razne pristupe, govori se o takozvanim tehničkim izmjenama kojim bi se spriječile krađe, a pritom nikada OESS, ni druge relevantne međunarodne organizacije nisu rekli da su izbori bili nekorektni i protuzakoniti. Naravno da je bilo problema na pojedinim mjestima, ali u ukupnom procesu, u svim dosadašnjim odlukama, nisam nikada vidio da relevantne institucije kažu da su izbori protuzakoniti. Iz ugla opcije kojoj ja pripadam govoreći, izlišno nam je sudjelovati u nekakvim izmjenama Izbornog zakona, a da se pritom ne uvažavaju, prema nama, ključne stvari, da nam u Domove naroda neko ima mogućnost birati neke predstavnike. To je neprihvatljivo i ja volim reći da nam se 17 godina krade takvo pravo. Ustavni sud je rekao da Dom naroda FBiH nije dom kantona, nego upravo dom naroda. Dakle, treba tražiti rješenje u kojem će adekvatno biti predstavljeni narodi.

Dom naroda je nešto što je duh BiH, nešto što smo se poslije tragičnih događaja dogovorili da možemo funkcionirati. Mi nemamo pravo, kao politička opcija, pristati na dalju destrukciju političkih prava hrvatskog naroda. Želimo rješenje u kojem će se birati doista legitimni predstavnici onih koji biraju. Ova država je višenacionalna, to je duh BiH, jedino tako ima šansu da preživi. Možda ima veću šansu od mnogih država u regiji, samo je potrebno naći jedan mir među narodima i njihovim predstavnicima. I u bivšem sistemu taj mir je upražnjavan i ne znam zašto se od toga bježi. Mislim da kao najbrojniji, predstavnici Bošnjaci imaju demokratsku odgovornost za državu i za ono što, u demokratskom smislu, manjem od sebe omogućuju. Ako je demokracija, kako je oni shvaćaju, brojnošću nametati rješenje u državi u kojoj smo se dogovorili da izgleda kao višenacionalna onda mislim da idemo krivim putem i da ćemo teško doći do rješenja“.

Radiosarajevo.ba: Kao poseban problem prethodne, ali i ove godine, javilo se pitanje izgradnje Pelješkog mosta. Postoje oprečna mišljenja u BiH u vezi s ovom temom. Koje je rješenje, može li se pronaći koncenzus o ovom velikom projektu i da li će se moći doći do njega?

"Najgore je rješenje ono što smo imali 90-ih godina, a za sve postoji ekvivalentno rješenje. Sa svim tim pitanjima koja su se otvorila prošle i ove godine, mislim da se zakasnilo. Određeni predstavnici, prije svega iz reda SDA, uzimaju za pravo da je ono što oni misle da je to stav BiH. Trebalo je staviti sporazume ili odluke koje su bile potrebne u procesu na stavljanje primjedbi na gradnju Pelješkog mosta na odgovorna tijela, kako bismo dobili stav BiH. Stav o gradnji Pelješkog mosta traži očitovanje svih nas, a zasad se samo pretpostavlja kako će ko reagirati. Podsjetit ću, naprimjer Osmanović, Zvizdić, Softić i Izetbegović su poslali određena pisma na određene adrese kao da je to stav BiH. To je njihov osobni stav, koji ja uvažavam, ali to ne može biti stav BiH dok ga svi mi ne usvojimo. To vam se događa, recimo, i sa zakonom o krivičnom postupku i sa brojnim drugim procesima u BiH. To je paralelan sustav funkcioniranja državnih tijela upravljanja. Sugeriram, ako je to ikako moguće, da predstavnici koriste tijela BiH koja su predviđena ustavom i zakonom da ona donesu stavove BiH. Zapravo je to ključ rješavanja mnogih pitanja, da i ja i bilo ko drugi shvati da ovo nije samo njegovo. Kada između sebe riješimo bitne stvari i prihvatimo jedne druge može se doći do dogovora u svemu. Dakle, ne mogu ja biti, kao hrvatski predstavnik politički, destruktivac a samo je neko drugi pozitivac. Ja otkad znam za sebe živim ovdje i ništa drugo nemam osim BiH pa kako ja mogu biti destruktivac da sam sebi zagorčavam život. Samo imam principe, ja sam taj neki koji živi u zajedničkoj kući i koji želi da se čuje njegov glas. Nama je sigurno problem ono što se događalo 90-ih godina i emocije su još uvijek jake. Vjerovatno iz toga izvire još uvijek jedno nepovjerenje, jedan osjećaj da će neko nekog prevariti, a to jednostavno mora nestati.

Radiosarajevo.ba: Građane posebno zabrinjava retorika koja, na neki način, najavljuje nove sukobe u BiH, kao i revitaliziranje pojmova koji podsjećaju na rat. Da li BiH prijete novi sukobi i šta je naša budućnost?

"Mislim da od sukoba nema govora, osobito u onom obimu kakvi su bili. Možda može biti nekih nemira, kao i u svakoj državi, ali ne vjerujem u sukobe. Sve to dolazi iz jedne političke nemoći bilo koga da razgovara. Ako mi od 2000. godine kao politički predstavnici jednog naroda dođemo u jednu situaciju potpune političke marginalizacije, u situaciju da se ne sluša šta govorimo, onda to, naravno, i u našim redovima poprima radikalne oblike, obrise, želje za nekakvim drugim rješenjima. Onda, izborna je godina, primiču se izbori, mora neko govoriti da bi se nekom dopao. Na kraju krajeva, ta Herceg-Bosna, koliko god je neko volio ili ne, unijela je nekakav legitimitet u Washingtonski sporazum. Želim da se političke stvari postave onako kako trebaju, da se uvažimo, da se ne samo slušamo nego i da se čujemo. U suprotnom, to je stalni izvor političke nestabilnosti. Siguran sam da sukoba ne treba i ne može biti, ali nekakva uviđavnost, mala politička volja su nam prijeko potrebni. Zbog stavova da je neko moćniji, u nekom fizičkom smislu, je i došlo do problema. Branimo do besvijesti višenacionalnost, multikulturalnost i multireligioznost u BiH, a kada to praktično treba pokazati i živjeti onda imamo problem. Očito je onda da lažemo.

Puno je stvari koje su bile nezamislive nakon recimo 1994., a koje danas uopće nisu pitanje. Jasno je da ovom treba malo vremena, da ljudi nemaju strpljenja i da neki misle da se gubi i vrijeme. Ja mislim da ništa nije izgubljeno ako se postigne dogovor. Sve je bolje nego da se gube životi, nego ono što smo radili nekada. Bolje da se pregovaralo 100 godina nego da se ratovalo jedan mjesec. Ja hoću vjerovati da mi svi moramo shvatiti da moramo uvažiti svačije mišljenje“.