Lavić i Đonlagić: Građanski poredak v. etničko predstavljanje

Razvijena bosanskohercegovačka demokratska svijest i liberalna politika jasno izražava stav da Bosna i Hercegovina treba promijeniti kočeću političku paradigmu u kojoj se danas sve određuje na osnovu etničkog ekskluziviteta.

Pišu: Senadin Lavić i Dženan Đonlagić

Odvažna i odgovorna politička borba protiv nacionalizma i etnocentrizma za pobjedu koncepta građanske Bosne i principa ravnopravnosti građana je potreba svih građana i obaveza političkih organizacija koja proizilazi iz Anexa III (svi Anexi su istovremeno i sastavni dio Ustava BiH, te imaju istu pravnu snagu kao i sam Ustav) Daytonskog mirovnog sporazuma, a koji se referira na izbore u Bosni i Hercegovini.

Trending

'Jedan je Muhammad Ali': Predstava koja će vas nasmijati, ali i preciznim udarcem izbiti dah!

Kratko rečeno, građani Bosne i Hercegovine postali su zatočenici nazadne konflikte etnopolitike i iživljavanja “prvih u B, H, S”.

Građanima Bosne i Hercegovine nameću se još uvijek rasprave o tzv. “konstitutivnim narodima”, “legitimnim predstavnicima naroda”, etničko-religijskom političkom organiziranju stranaka, o nužnosti “etničkog ključa” i glasanju u “okvirima plemena”, to jeste da svako pleme bira sebi svoga vođu! Hrvat može glasati samo za Hrvata, Bošnjak može glasati samo za Bošnjaka i Srbin može glasati samo za Srbina. Tako se dobija etno-trojstvo vlasti!

Građanska BiH je dogovorena u Daytonu

Dominantna etnopolitika u Bosni ignorira Anex III koji obavezuje na primjenu dokumenata OSCE-a, uključujući kopenhagenski dokument. To formalno i praktično znači da država ima obavezu da poštuje pravo građana da se kandidiraju za svaku političku ili javnu funkciju, individualno ili kao predstavnici političkih stranaka.

U praksi to znači da Ustav BiH i Izborni zakon BiH treba urediti na način da se građanski princip integrira u nove odredbe i da pojedinac, građanin, državljanin Bosne i Hercegovine bude u središtu ustavne zaštite sa svim svojim pravima, pojedinačnim i kolektivnim. Svi građani moraju imati jednaku vrijednost glasa i svi su jednaki pred ustavom i zakonima.

Pored brojnih zlonamjernih etničko-nacionalističkih interpretacija Anexa IV Daytonskog mirovnog sporazuma treba podsjetiti i upozoriti da je građanska BiH dogovorena u Daytonu. Ciljano uređenje Bosne i Hercegovine će biti građanska država.

Uspostava takvog državnog uređenja predstavlja upravo krajnji cilj i glavnu intenciju Daytonskog mirovnog sporazuma. Država Bosna i Hercegovina treba da se temelji na principima građanskog društva, zaštite temeljnih ljudskih prava i sloboda svakog građanina, jednake vrijednosti glasa bez diskriminacije na osnovu etničke pripadnosti i mjesta prebivališta, antifašističkih tekovina, sekularizma, socijalno pravednog i ekonomski progresivnog multietničkog društva.

Demokratska građanska politika mora pokazati da misli na građanina u svakodnevlju i osjeća njegove probleme u BiH, to jeste ona mora misliti na “obične ljude” u svakodnevnom životu koji ispaštaju zbog nacionalističke bolesti u politici. Dakle, građanska demokratska politika misli na građane i iskazuje brigu i odgovornost za državu koja osigurava prosperitet.

Stoga, može se reći, koncept građanske države jeste validan odgovor na stanje u Bosni i Hercegovini kojeg danas karakterizira pokušaj cementiranja etničkog modelu koje je u konačnici rezultat ratnog stanja za koje je Sud u Hagu utvrdio da je predstavljao međudržavni oružani sukob. Spram etničko-“plemenskog” modela uređenja društvenog i državnog poretka, građanin treba biti u središtu novog Ustava BiH. Njegova individualna građanska prava ne isključuju i njegova kolektivna prava. Naprotiv, sadržana su u pravu svakog pojedinca!

Blok bosanskih suverenista

Blok bosanskohercegovačkih stranka, koje se bore za objektiviranje građanskog poretka u Bosni, iskazuje brigu i odgovornost za suverenost i nezavisnost Bosne i Hercegovine. To je blok bosanskih suverenista koji su se suprotstavili etnopolitici i njezinim dogmama, nacionalističkim mračnjacima, rasističkim etnofaulistima i fašističkoj ideologiji. Bosanski suverenisti bore se za građansko društvo i suverenu demokratsku državu slobodnih i ravnopravnih građana/državljana Bosne i Hercegovine, a protiv etničkih geta i konfliktnih retrogradnih ideologija velikodržavlja i homogenih naroda iz 19. stoljeća. Oni su čuvari Bosne kao političke zajednice slobodnih građana.

Nema nikakve dileme da u Daytonskom mirovnom sporazumu, etnička i kolektivna prava nisu predviđena da budu trajna kategorija, nego su postavljena samo sa jednim ciljem da se u tom trenutku uspostavi mir i prekine rat koji je bio rezultat međudržavne vojne agresije, a što je kasnije potvrđeno i kroz nekoliko sudskih presuda Suda u Hagu.

Daytonski mirovni sporazum i daytonski Ustav (Anex IV) s aspekta međunarodnog/internacionalnog prava i ne mogu predstavljati trajnu pravnu kategoriju, jer su rezultat međudržavnog oružnog sukoba, a prema Rezoluciji Generalne skupštine UN-a od 14.12.1974. godine “nikakvo stjecanje područja ili posebne prednosti koje proizilaze iz agresije nisu i neće se priznati kao zakonite” (član 5., stav 3 Rezolucije). Svi politički zahtjevi izmjene Ustava BiH i Izbornog zakona koji se temelje na etničkom principu su u suprotnosti sa Daytonskim mirovnim sporazumom i općenito međunarodnim/internacionalnim pravom.

Potrebno je podsjetiti da tzv. “legitimno predstavljanje” ne postoji nigdje u Ustavu BiH, a u suprotnosti je i sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama koja je obavezujuća za sve članice Vijeća Evrope. Prema tome, svi koji pristaju na razgovor na temu tzv. “legitimnog predstavljanja” i bilo kakvo medijsko eksploatiranje ovog nametnutog koncepta, rade protiv Evropske konvencije o ljudskim pravima, ali i građanskog poretka Bosne i Hercegovine.

Građansko društvo

Daytonski mirovni sporazum, s druge strane, zahtijeva od zakonodavne vlasti, Parlamentarne skupštine BiH, građanski princip uređenja Bosne i Hercegovine. Evropska konvencija je nadređena Daytonskom ustavu (Anex IV) i kao “pravo višeg ranga“ ona mora predstavljati osnovu za provođenje ustavne i reforme izbornog zakonodavstva.

Za novi politički, ekonomski i socijalni napredak, te jačanje vladavine prava, dakle, neophodan je koncept u čijem središtu će biti građanin, čovjek kome se poštuju sva njegova individualna i kolektivna prava koja će biti zagarantirana Ustavom BiH i međunarodnim konvencijama. Sve presude Evropskog suda za ljudska prava iz Strazbura treba implementirati kroz buduće izmjene Ustava BiH i izbornog zakonodavstva.

Često se fabriciraju lažne mistifikacije i obmanjujuće interpretacije od strane etnopolitike u odnosu prema građanskom konceptu politike i društvenog života. Pojednostavljeno rečeno, građansko društvo podrazumijeva vladavinu prava, zaštitu individualnih i kolektivnih ljudskih prava, ekonomsku održivost države, sposobnost donošenja kvalitetnih zakona i poštivanje istih, poštivanje Drugih i Drugačijih, brigu oko individualnih i kolektivnih identiteta, slobodu vjere i poštivanje čovjeka (pojedinca) kao društvene vrijednosti i dr.

Etnopolitika sa svojim dogmama ne osigurava građansku ravnopravnost i slobodu građana, a posebno je aktivna u potiskivanju bosanske građanske politike.

Govoreći o građanskom društvu ravnopravnih i slobodnih pojedinaca i grupa stupamo na put izlaska iz epohe zaborava i potisnutosti Bosne, poricanja Bosne, bosanstva, bosanskog nacionalnog identiteta, kao logičkog slijeda pravno-političkog razvoja države i društva. Bosanskohercegovačka nacija je pravno-politička forma i izraz svijesti svojih državljana, Bosanaca koji je poštuju, prihvataju i služe joj kao svojoj domovini, državnom sklopu, povijesnoj činjenici i subjektu internacionalnog prava. Time se u bosanstvu objedinjuje državljansko, građansko, pravno, političko određenje “naroda Bosne”. Dakle, bosanstvo nije etnička, religijska, biološka, krvna, plemenska oznaka ili određenje, nego je svjesni građanski izraz političkog identiteta.

Građansko društvo je osnov države u kojoj su građani najviša vrijednost, odnosno slobodni građanin je polazište savremene suverene države. Građani moraju znati da građanska Bosna nikoga ne ugrožava i ne obespravljuje, već, naprotiv, oslobađa građanski život od nemoralne trodecenijske diktature antibosanske etnopolitike, odnosno politike predmoderne “plemenske” suprotstavljenosti i robovanja “legitimnim predstavnicima naroda”!