Heroji ili zločinci? Kako odlikovanja u regiji brišu granicu između časti i sramote

Odlikovanja u regiji često prelaze granice pravde i suočavanja s prošlošću. Dok zakoni ne postavljaju jasna pravila, politički interesi diktiraju kome će se dijeliti počasti — često onima čija imena nose mrlje ratnih zločina.

U regionu historija je rijetko samo prošlost. Nerijetko, uručenim odlikovanjima, nerazjašnjena poglavlja iz najdublje tame postaju simboli s jasnom porukom.

Najnoviji primjer stiže iz Zagreba, gdje je predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović, povodom 30. godišnjice operacije "Oluja", deveterici bivših oficira Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća odbrane dodijelio počasne činove brigadnog generala. Među njima su i oni čije biografije otvaraju ozbiljna moralna, politička i pravna pitanja — od optuženika za ratne zločine, preko samoproglašenih generala, do onih čija imena prate još nerazjašnjena ubistva civila u Mostaru.

Trending

Danas isplata penzija u FBiH za mjesec novembar

"Svako gleda i žrtve i zločince isključivo po etničkom principu, što znači da su uvijek naše žrtve važnije i veće. Ako mi danas, 2025. godine odlikujemo ljude ili ih promoviramo u zaslužne građanine, ljude kojima se na teret stavljaju ratni zločini, onda to govori o nama danas, jer ako smatramo da je neko ko je osuđen za ratne zločine važna i zaslužna ličnost, onda ćemo u nekoj budućnosti vjerovatno tolerirati one koji je u stanju za naše 'nacionalne interese' ponovno počiniti neki ratni zločin“, kaže historičar Hrvoje Klasić.

Zakon o dodjeli odlikovanja rijetko ili nikako ne postavlja jasne kriterije: u Srbiji predsjednik može samoinicijativno dodijeliti odlikovanje, u Hrvatskoj to radi na vlastiti poticaj, dok u Bosni i Hercegovini ta oblast uopće nije regulirana. Tako je, naprimjer, premijer RS-a Radovan Višković odlikovan u Palati Srbije za "izuzetne zasluge", iako je u svojoj zemlji u isto vrijeme bio bjegunac od pravosuđa.

"Sve više militarističkog duha, obilježavanja pobjeda jedinica, komandanata... Čini mi se, u Srbiji, a potom i Hrvatskoj najviše je na političkoj sceni vidljivo prisustvo onih koji su osuđeni za ratne zločine, koji su nakon povratka javljaju se u raznim svojstvima kao heroji, komandanti slavnih jedinica i eksperti koji tumače šta se događalo u prošlosti. Najdrastičniji primjer je Vojislava Šešelja", ističe borac za ljudska prava Nataša Kandić.

U Visokom sličan scenarij nije odmakao dalje od prijedloga. Na sjednici Gradskog vijeća povučena je inicijativa da se Povelja Grada dodijeli Edinu Hakanoviću, osuđenom za ratni zločin. Ovaj slučaj još jednom otkriva kako se pitanje odlikovanja i priznanja često pretvara u političku igru.

"Uvrede za porodice ubijenih, za žrtve rata iz '90-ih godina. To je samo još jedan odraz revizionizma, prekrajanja historije, negiranja onoga što je počinjeno. To još jednom govori u prilog tome da ljudi ne žele istinsko suočavanje s prošlošću. Postavlja se pitanje da li je 30 godina nakon okončanja agresije ovo društvo zrelo za ozbiljno suočavanje s prošlošću ili će to pitanje, po ko zna koji put, političke strukture uništiti iz svojih vlastitih interesa", navodi historičar Jasmin Medić za FTV.

Ulice i zgrade u regiji odavno su prostor jedne selektivne memorije — od studentskog doma koji je nosio ime Radovana Karadžića na Palama, preko ulice generala Ratka Mladića u Božanovićima, do Janka Bobetka u Posušju i ulice koja je nosila ime Rasima Delića u Bihaću. Na istoj mapi često se nađu imena ljudi čije su ratne uloge i okolnosti bile različite, ali ih sada povezuje isti narativ u javnom prostoru.

Mapa koja jasno pokazuje da prostor ovdje nije samo geografski, nego i ideološki. A dok je zakon često tih o pitanju odlikovanja, lokalne vlasti bez mnogo dileme odlučuju kome će dati ime ulice ili parka. Tako prošlost, s presudama i bez njih, ostaje uklesana u kamenu i asfaltu — spremna za svečanu vrpcu, bez obzira na to šta o njoj misle oni koji su preživjeli.