Kakav podvig Bosanca (55): Istrčao maraton iako je slijep
Ne postoji podatak da je to još neko u Europi uradio. Miladin Dragojević iz Čelinca, sto posto slijep, na pragu 55. godine, istrčao je maraton.
Ovaj veličanstven uspjeh ostvario je protekle nedjelje na "2. Banjalučkom maratonu".
"Ostao sam na nogama nešto duže od 42 kilometra. Istrčao sam za 5 sati i 57 minuta. Iznenadio sam i sebe", kaže Miladin Dragojević, koji iza sebe ima još sedam polumaratona, od kojih je šest istrčao u Banjoj Luci i jedan u Zagrebu.
Bećiragić nakon poraza od Hrvatske: "Razlika od 13 koševa ništa ne znači u ludnici u Skenderiji"
"Hoću svima da pokažem da će biti puno zdraviji ako izađu iz kuće, da se bave sportom, da trče, da će im biti puno bolje", priča on.
Berlin: Legendarni Eliud Kipchoge oborio svjetski rekord u maratonu, učestvovali i takmičari iz BiH
Miladin je zapravo počeo da trči, kako kaže, zbog sina.
"Želja mi je bila da supruga i ja dobijemo još jedno dijete nakon dvije kćerke. Međutim, prolazile su godine i vidio sam da to baš i ne ide, pa sam odlučio da trčim, a na početku je i supruga sa mnom trčala. Čitao sam o mnogim naučnim istraživanjima kako trčanje pospješuje plodnost. Mjesec i po poslije toga, supruga je zatrudnila. Sada imamo i sina koji ima tri i po godine", objašnjava Miladin kako je sve počelo i dodaje da su kćerke 1999. i 2000. godište.
Trčanje je samo nastavak ranijeg bavljenja sportom dok nije bio slijep. Bavio se košarkom, fudbalom i tenisom.
"Trčanje baš volim, a drugim sportom se baš i ne mogu baviti sada. Trčanje mi je baš dobro došlo, imam dosta prijatelja sa kojima se družim i koji trče tako da mi nije problem da istrčim. Uvijek imam nekog ko će mi pomoći, u tome mi pomaže moj prijatelj Duško Tadić. Za maratone mi pomaže Vladimir Selec koji je i sada organizovao ovaj maraton. Sa svima sam dobar i imam njihovo razumijevanje, a ja samo hoću da pokažem svima da će biti puno zdraviji ako se bave sportom", poručuje Miladin.
Djeca u Pojasu Gaze trčala kako bi skrenula pažnju na siromaštvo
Za takmičarsko trčanje se uglavnom sprema na trakama kod kuće i kaže da mu nedostaje vanjskih priprema. Tako da njegov rezultat na maratonu dobija još veći značaj, jer se ostali učesnici spremaju napolju.
"Meni je potrebna asistencija dok trčim jer sam slijep sto posto. Bez asistencije to ne bi bilo moguće. Za vanjsko trčanje mi nedostaje i finansija, nedostaje mi sponzora. Oprema je skupa, a malo bolje patike koje čuvaju kukove i zglobove su 300-400 KM. Treba to isfinansirati. Moj cilj za dalje su neke veće dužine, da učestvujem na ultra maratonu", nagovještava Miladin osvajanje još nekog rekorda.
Kaže da mu je žao što se omladina ne bavi sportom.
"U blizini moje kuće ima dosta momaka koji se vole družiti sa mnom. Pokušavam im objasniti da će sve što sada rade imati posljedice kasnije u njihovim životima. Dok sam vidio, i u svojoj mladosti, uvijek sam se sportom bavio. Sad je ovo samo nastavak nečega prema čemu sam imao ljubav", poruka je Miladina Dragojevića, piše Srpskainfo.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Komentari
/ Povezano
/ Najnovije
