Zdravko Lipovac ispričao kako je Osim odbio Bundesligu i velikog Hoenesa

Proslavljeni sarajevski sportski novinar Zdravko Lipovac oprostio se od svog druga, prijatelja, jarana - Ivice Osima.

"Ja sam Ivicu Osima pratio kao dijete. Svi smo išli na utakmice Želje. Osim i Smajlović su bili legende, nosioci igre. Još od osnovne škole mi smo išli iz Briješća, gdje sam ja rođen... Gledali bismo sve utakmice, voljeli smo Osima, trčali bismo za njim, za Smajlovićem, Radovićem. Onda sam ja počeo igrati za juniore Željezničara. Tada me je zapazio... Kratko sam igrao, kasnije sam otišao u Istru, nije bitno...", počinje Lipovac za Deutsche Welle priču o Osimu.

"Onda odlazim u Radio 202. Zija Dizdarević je tada bio urednik. On se uvijek zalagao da prenosimo utakmice sarajevskih timova kad se igra recimo srijedom ili subotom. Onda, poslao me je u Rijeku. Osim je tada uzeo Željezničar, a Ćiro Blažević došao iz Švicarske i preuzeo Rijeku.

Trending

Nesreća u BiH: Automobil sletio s ceste i zaustavio se manje od metar od rijeke

Prenosio sam u to vrijeme dosta utakmica Željezničara. Poslije je otišao u reprezentaciju i onda smo radili utakmicu mladih reprezentacija Austrije i Jugoslavije u Banjoj Luci. Osim je bio trener te podmlađene reprezentacije koja će poslije biti i A reprezentacija.", priča Lipovac.

Kaže da mu se Osim uvijek odazivao na intervju iako to nije volio.

"Stalno mi je govorio 'ma nemoj, poslije, ma hajde...'", prisjeća se Lipovac.

"Mi novinari iz Sarajeva smo imali privilegiju - družili smo se s Osimom gotovo svakodnevno na treninzima, na Grbavici, pa smo igrali poprijeko na travi Grbavice... Išao je s nama na skijanje, na roštilj. On bi uvijek nešto lijepo ispričao iz bogatog fudbalskog života. On je, moram to reći, bio iz jedne skromne, radničke porodice. Osimov otac je bio toliko jak da kad je zapinjao vagon s rudom, zvao bi se Osimov otac. On bi podmetnuo leđa i vagon bi se digao tako na šine. O tome se u Sarajevu pričalo, barem u krugovima koji su bili oko Željezničara".

"Osimu je bila draga jedna anegdota. Moj kolega Mirko Kamenjašević je, prenoseći jednu utakmicu, dok je Osim dribla i dribao, rekao: Dragi slušaoci, Osim i dalje dribla, a dok mu ne oduzmu loptu molim vas pustite muziku u studiju."

Otkrio je da je za Osima jedno vrijeme bila zainteresovana berlinska Hertha, ali da je Sarajlija odbio velikog Dietersa Hoenesa.

"Osim nikada nije radio u Bundesligi jer nije mogao da podnese da recimo nakon 3 ili 4 poraza mu dođe neki mladi novinar i upita ga šta misli koliko će još ostati na klupi.

Jedne prilike Enver Marić (u to vrijeme bio trener golmana u Herthi op. a.) mi je rekao da bi Dieter Hoenes, koji je bio menadžer u Herthi htio da razgovara s Osimom jer mu je Marić rekao da je Osim najbolji trener.

Pitao me imam li broj telefona, a ja sam ga znao napamet.

Hoenes je zvao Osima, ja nisam prisustvovao tom razgovoru. Dugo su pričali, kaže mi Marić, ali Osim je odbio. Kad sam ga pitao zašto, prenio mi je da je Osim rekao 'ja ne uzimam ekipu u pola sezone.' Nego uzmeš ekipu, pripremiš ekipu, kupiš igrača koji ti fali i tako dalje... Osim je takav".

Osim je bio oslobođen mature jer je bio najbolji matematičar. Bio je blizu asistenta. Morao je birati - ili fudbal ili predavanja. Onda se on odlučio za fudbal. Žrtvovao je svoj kvalitet, pametnog čovjeka, matematičara. Kažu da je pismene radove iz matematike završavao za 15 minuta.