Prije tačno 50 godina: FK Sarajevo osvojio svoju prvu titulu

Sarajevo je u posljednje kolo te sezone ušlo s dva boda prednosti u odnosu na drugoplasirani Dinamo, te je za konačnu ovjeru titule bio potreban još samo jedan bod u duelu sa Čelikom sedam dana kasnije. 

Uoči same utakmice bilo je dosta dilema oko sastava. Dva standardna člana, Fuad Muzurović i Stjepan Blažević, su zbog povreda morali propustiti meč, a zamijenili su ih Dragoslav Vujanović i Milan Makić. Također, mnogi su se nadali da će na teren, barem u posljednjih pet minuta istrčati igračke legende, Ibrahim Biogradlić i Asim Ferhatović, ali zbog ozbiljnosti povreda, ipak do njihovog zvaničnog oproštaja od bordo dresa nije došlo.

Više od 30.000 gledalaca došlo je da pozdravi novog šampiona Jugoslavije, prvog iz Bosne i Hercegovine. Iako je cijelo poslijepodne padala kiša, atmosfera na stadionu je bila na velikom nivou. Stotine balona, sirena i petardi dodatno su uljepšali dekor, a svakako najveća erupcija oduševljenja desila se kada su fudbaleri Sarajeva istrčali na teren, u novim bordo dresovima i sa cvijećem u rukama.

Iako je još od ranije bilo poznato da će Čelik napustiti elitno društvo, Zeničani na Koševo nisu došli sa bijelom zastavom. Već od prve minute Čelik je krenuo ofanzivno, a prvu priliku na utakmici je imao Renić u 4. minuti, ali je Sirćo bio siguran. Tri minute kasnije Koševo je eksplodiralo. Antić je prošao po lijevoj strani i ubacio loptu u šesnesterac. Tamo se najbolje snašao Musemić i šutem iz prve pogodio mrežu Vranješa.

Slavlje se nije ni stišalo, a uslijedilo je prvo neugodno iznenađenje. Nakon gužve pred golom Sarajeva, lopta dolazi do Ćerimagića koji snažnim šutem pogađa mrežu Sirće za izjednačenje. No, Čelik ni tu nije stao, nego su nastavili redati šanse, a igrači Sarajeva su izgledali pomalo izgubljeni. U 25. minuti, Koševo je ponovo bilo u nevjerici. Nakon oštrog šuta Ćerimagića sa preko 20 metara, lopta se odbila od stativu i odsjela iza Sirćinih leđa. Čelik je poveo, a Ćerimagić je sa svoja dva gola navijačima Sarajeva priredio tuš hladniji od pljuska uoči same utakmice. 

Nervoza se dodatno uvukla u redove bordo tima budući da se znalo da Crvena Zvezda i Dinamo u Beogradu igraju bez golova, te da samim time Dinamu nedostaje samo jedan gol da sat vremena prije kraja šampionata preuzme lidersku poziciju. Sarajevo je bilo u šoku sve do 33. minute, a onda je za samo deset minuta rješeno pitanje novog šampiona. Antić je jednom dugom dijagonalom pronašao Fazlagića na desnoj strani, ovaj je primio loptu i uputio je u šesnaesterac, na pravom mjestu je bio Musemić i to je 2:2. Četiri minute kasnije, Prodanović snažno šutira, Vranješ kratko odbija loptu, na nju natrčava Musemić i svojim hat-trickom dovodi Sarajevo u novo vodstvo. Dva brza gola šampionima su dala krila, pa su igrači Sarajeva do kraja prvog poluvremena stvorili još nekoliko izglednih šansi, a jednu od njih je iskoristio Antić. Dvije minute prije kraja odbijenu loptu nakon Prodanovićevog šuta, ljevokrilni napadač Sarajeva je pospremio u prazan gol za 4:2.

S tim se rezultatom otišlo na odmor, a u drugom poluvremenu Sarajevo je zaigralo puno ležernije. Atmosfera na stadionu je već bila slavljenička i samo se čekao posljednji sudijski zvižduk pa da slavlje i zvanično počne. Sve do zadnjih desetak minuta, ništa značajnije se nije dešavalo na terenu, a jedino pomena bile su Antićeve driblerske bravure kojima je izluđivao odbranu Čelika. A onda je devet minuta prije kraja postavljen konačan rezultat. Rezervni golman gostiju Stijović odbija jedan Musemićev šut, na odbijenu loptu natrčava Prodanović i smješta je u gol za konačnih 5:2 i ovjeru pobjede i titule. Ubrzo je iz Beograda stigla vijest da je Dinamo poveo 1:0, ali to više nikoga nije interesovalo.

Sarajevo je zahvaljujući visokoj pobjedi zadržalo svoja dva boda prednosti i šampionska pjesma je mogla početi. Grad Sarajevo dobio je svog prvog šampiona...