Na današnji dan prije 34 godine: Poginuo je posljednji džentlmen Formule 1

Zvali su ga "posljednji džentlmen Formule 1" jer je imao gospodske manire. Bio je sjajan pijanist, zabavljao svoje kolege maestralno svirajući na klaviru između utrka. Na današnji dan prije 34 godine poginuo je Elio de Angelis, italijanski pilot F1 koji je imao mnogo navijača širom svijeta.

Rođen je u Rimu 26. marta 1958. godine, da bi nakon uobičajene edukacije u nižim kategorijama automobilskog sporta 1978. stigao pred vrata Formule 1. De Angelis je bio na užem izboru Enza Ferrarija da zamijeni Niki Lauda u redovima Ferrarija, čak je uspješno testirao "Propetog konjića" na stazi Fiorano, ali je na kraju Commendatore ipak odlučio angažirati Kanađanina Gillesa Villeneuvea.

Stoga je italijanski vozač morao još jednu godinu čekati na debi u F1 koji se desio 1979. u ekipi Shadow. Prvu utrku završio je na sedmom mjestu i odmah privukao pažnju šefa Lotusa Colina Chapmana, koji ga je naredne sezone angažirao da bude timski drug slavnog Marija Andrettija.

De Angelis je zamalo postao najmlađi pobjednik utrke F1 kada je završio na drugom mjestu na VN Brazila u Sao Paolu 1980. Prvu pobjedu ostvario je 1982. godine na VN Austrije na Österreichringu, u foto-finišu jer je prošao ciljem 0,05 sekundi ispred Kekea Rosberga u Williamsu.

Godina 1984. bila je najbolja sezona Elia de Angelisa u F1. Vrijedno je sakupljao poene, potpuno nadmašio timskog druga Nigela Mansella i na kraju osvojio treće mjesto u ukupnom poretku, iza nedodirljivog McLarenovog tandem Niki Lauda – Alain Prost.

Naredne sezone (1985) dobio je najtežeg mogućeg rivala u vlastitoj kući – mladu zvijezdu Ayrtona Sennu. Iako je Senna već u drugom nastupu pobijedio u Estorilu, De Angelis se spremno prihvatio izazov i nije bio inferioran budućem trostrukom svjetskom prvaku.

Već na narednoj utrci u Imoli, Italijan je pobijedio u bizarnom raspletu, nakon što su Senna i Johanssson (Ferrari) u posljednjim krugovima ostali bez goriva, a Prost diskvalificiran zbog zbog Mclarenovog bolida - dva kilograma težeg nego su dozvoljavali propisi.

Većim dijelom sezone De Angelis je bio bolje plasiran od Senne u ukupnom poretku, da bi tek u finišu Brazilac odnio pobjedu u internom Lotus-duelu s malom bodovnom razlikom (38:33). Ipak, De Angelis je odlučio napustiti slavnu britansku štalu, frustriran što je timska logistika uglavnom bila usmjerena ka Senni.

Prešao je u Brabham koji je za 1986. spremio nekonvencionalni ultraniski bolid BT55. Šasija se pokazala efikasnom, no problem je bio smještaj BMW-ovog 4-cilindričnog turbo motora koji je morao biti nagnut pod uglom od 72 stepena.

Nakon slabog starta sezone, De Angelis je sredinom maja 1986. testirao bolid na francuskoj stazi Paul Ricard. Tokom testa, u punoj brzini, odvojilo se stražnje krilo De Angelisovog Brabhama, automobil se zabio u ogradu i zapalio. Sam sudar nije bio koban za De Angelisa, prošao je samo s jednom slomljenom vratnom kosti i blagim opekotinama.

Ali, nije se mogao samostalno izvući iz automobila, a po nesreći testovi nisu bili razlog da se angažira mnogo redara na stazi. Svemu treba dodati predugo čekanje na spasilački helikopter pa je italijanski vozač udahnuo previše dima. Pokazalo se da je to udisanje dima bilo kobno: Elio de Angelis je podlegao 29 sati kasnije, 15. maja 1986. godine, u bolnici u Marseilleu.