Na današnji dan prije 38 godina: Epski duel u jednoj od najčudnijih utrka F1

Početkom '80-ih godina prošlog stoljeća u Formuli 1 vladao je rat između dvije suprotstavljene organizacije koje su vodile "najbrži cirkus": Svjetske automobilske federacije (FISA) i Udruženja konstruktora F1 (FOCA).

FISA je imala prednost u odlučivanju iako su je podržavala samo tri tima (Ferrari, Alfa Romeo i Renault), dok su ostali timovi, među kojima su bile sve britanske štale, bili na strani FOCA-e.

Spor je eskalirao nakon što je FISA diskvalificirala Nelsona Piqueta (Brabham) i Kekea Rosberga (Williams) nakon utrke za VN Brazila 1982. godine zbog korištenja rezervoara za vodu kao balasta za održavanje minimalne težine bolida.

Timovi bliski FOCA to su shvatili kao protežiranje Ferrarija i Renaulta pa su odlučili bojkotirati četvrtu utrku sezonu u Imoli. Najjači britanski timovi, bliski FOCA-i (Brabham, McLaren, Williams, Lotus) ustrajali su u bojkotu, no ostali, među kojima su bili Tyrrell, Toleman, italijanska Osella i njemački ATS, ipak su popustili zbog pritiska sponzora.

Tako je na današnji dan prije 38 godina održana jedna od najneobičnijih utrka u historiji Formule 1. Na startu VN San Marina u Imoli, 25. aprila 1982. godine, našlo se svega 14 bolida.

Skromna startna lista bila je uvod u bizarnu utrku, u koju su sa dvije prve startne pozicije krenuli vozači Renaulta – Rene Arnoux i Alain Prost – ispred Ferarrijevih pilota Gillesa Villeneuvea i Didiera Pironija. Bilo je jasno da pobjednika treba tražiti među ovom četvorkom jer su ostali učesnici utrke uglavnom pripadali drugoj ligi Formule 1.

Prost je vrlo brzo odustao zbog kvara motora, isto se desilo i njegovom timskom drugu Arnouxu, pa se činilo da će Ferrari mirno doći do dvostruke pobjede.

Iz boksa Ferrarija naredili su svojim vozačima da uspore kako bi smanjili rizik od kvarova ili nestanka goriva. Villeneuve je vjerovao da ovo naređenje znači da treba održavati poredak po kojem je on držao prvu poziciju. Međutim, Pironi je poruku shvatio kao "zeleno svjetlo" za utrkivanje.

Kada ga je Francuz pretekao, Villeneuve je pomislio da Pironi pokušava "vještački začiniti" dosadnu trku, pa ga je uredno propustio, nadajući se da će mu timski drug vratiti prvo mjesto. Uslijedilo je nekoliko promjena na liderskog poziciji, no u posljednjem krugu je Pironi "neplanirano" pretekao Villeneuvea, potom ga "zatvorio" i zabilježio pobjedu.

"Dok sam živ više neću razgovarati s Pironijem", rekao je ogorčeni Villeneuve ne sluteći da će njegove riječi biti proročanske.

Naime, dvije sedmice kasnije – 8. maja 1982. – Kanađanin je izgubio život u udesu u kvalifikacijama za narednu utrku – VN Belgije u Zolderu. Njegov sin Jacques Villeneuve postao je svjetski prvak F1 1997. godine.

Sreće nije imao ni drugi akter bizarnog duela u Imoli. Didier Pironi je 3,5 mjeseca kasnije, kao lider u šampionatu F1, doživio tešku nesreću u kvalifikacijama za VN Njemačke u Hockenheimu. Čudesno je preživio, prošavši s teškim povredama nogu, zbog čega se čak razmišljalo o amputaciji.

Izgubio je titulu, ali se uspio vratiti normalnom životu, hodati bez pomoći štaka. Oporavak je išao tako dobro da je 1986. testirao bolide francuskih timova AGS i Ligier. No, za povratak u F1 trebalo je platiti visoke polise osiguranja što je Pironiju trajno zatvorilo vrata najbržeg cirkusa.

Odluka da se se uključi u utrke motornih čamaca bila je kobna: Didier Pironi je poginuo u nesreći na utrci Needles Trophy blizu ostrva Wight 23. augusta 1987.