Pjesma dana / Zabranjeno pušenje i "Boško i Admira" : Ma kakva Julija, kakav Romeo

18. 05. 2020. u 23:17:00 Radiosarajevo.ba

Shares: 63

Pjesma "Boško i Admira" je pjesma s desetog studijskog, albuma grupe "Zabranjeno pušenje", koji se zove "Radovi na cesti".

Pjesma govori o istinitoj i tragičnoj ljubavi dvoje Sarajlija, Bošnjakinji i Srbinu, koji su rođeni iste godine, o njihovoj bezgraničnoj ljubavi otkako su se upoznali u srednjoj školi i o tome kako ih različitosti, ljudska zloba, rat pa čak ni smrt nisu uspjeli rastaviti.

Dok su zajedno pokušavali napustiti opkoljeni grad, sarajevski Romeo i Julija, su ubijeni 18. maja 1993. godine na Vrbanja mostu. Snajperski metak pogodio je Boška koji je izdahnuo na mjestu događaja. Drugi metak je pogodio Admiru. Smrtno ranjena dopuzala je do svog mrtvog dečka, zagrlila ga i izdahnula.

Vezano uz snimanje i premijeru spota i pjesme “Boško i Admira”, frontmen grupe Zabranjeno pušenje, Sejo Sexon je rekao:

“Pomalo tamni priča o Bošku i Admiri, stoga smo odlučili snimiti pjesmu. Ona je ujedno i neka nada za našu zemlju da u toj priči nađemo izlaz. Sama ideja je simbolična i metaforična, a govori o tome da je ljubav uistinu ispred svega. Snimanje spota je bilo nevjerovatno iskustvo i zbog iznimnog reditelja koji je i sam duboko ušao u tu priču i mjesecima radio na spotu, sa željom da pronikne u svaki detalj. Stoga vjerujemo da će spot biti vrhunski i da će energija i ljubav biti jako primijetni. Pjesma i spot su urađeni uz odobrenje Boškovih i Admirinih roditelja. Kada sam se sreo s njima imao sam veliku tremu, ali oni su, zaista, odmah pristali i dali svoju podršku. Ja sam sve ovo iz srca radio i vjerujem da će dirnuti Sarajlije, ali i mnoge ljude u BiH i nadam se da se neće završiti na tim granicama, jer ovo je svjetska priča.”

Autori pjesme “Boško i Admira” su Mario Vestić, Sejo Sexon i Toni Lović. Producenti pjesme su Toni Lović i Sejo Sexon, a pjesmu je masterirao John Davis (Metropolis Mastering London). Glavne uloge u spotu pripale su Ajli Hamzić (Admira) i Junuzu Elkazu (Boško).

Boško i Admira

Davno je to bilo
u zemlji koje nema više.
Nešto je prekrilo vrijeme
nešto ljudi zaboraviše.
 
Sjećam se sudbina mnogih
u gradu ispod Trebevića,
ali Boško i Admira
to je već bila filmska priča.
 
Oko njih su gorili dani
nisu ni imali šanse,
al' teška vremena uvijek
donesu velike romanse.
 
Nisu bili iz plemena istog
nisu imali istoga Boga,
al' imali su jedno drugo
i san o bjegu iz sveg' toga.
 
Kažu da ljubav može
sva zla pobjediti,
ali izgleda da čovjek ne zna
to oružje upotrebiti,
 
REF.
Ma kakva Julija, kakav Romeo
niko se nije tako volio
i niko nikad neće
sve dok Miljacka voda teče.
 
I pita se kad će još jednom
na svijetu malom, bijelom
da se dotaknu srca dva
i stave ljubav ispred zastava.
 
To se ovdje događa često
postoji neki nevidljivi prag,
koji pređeš i anđeo u tebi
odbaci krila i postane vrag.
 
I pred snajperom na Vrbanja mostu
i pred ovim što najbolje znam,
njih dvoje su stajali sami
na zadnjoj stanici svoga sna.
 
Zato sjetite se njih
svi vi veliki i moćni
što na retrovizoru umjesto u srcu
držite ljubav, vjeru, sveti lik.
 
Zato sjetite se njih
ne smije biti vam svejedno.
zar je nebo jedino mjesto,
gdje možemo biti jedno,
gdje možemo biti zajedno?

KOMENTARI (10)