Nevjerovatno: U Travniku opljačkan Ivo Andrić. Ko je nobelovcu ukrao olovku, knjigu i naočale?
Prije nepuna dva mjeseca u okviru manifestacije "Konzulska vremena" u Travniku je kod Gradske biblioteke postavljena skupltura travničkog nobelovca Ive Andrića. Skulptura je postavljena na klupi u sjedećem položaju u karakterističnom kaputu sa svezanom maramom oko vrata i neizostavnim naočalama.
Postavka je koncipirana tako da omogućava fotografiranje prolaznika sa skulpturom Ive Andrića. Ovakve postavke nalazimo u svim europskim i svjetskim metropolama i velike su turističke atrakcije koje promoviraju lik i djelo značajnih umjetnika, naučnika i zaslužnih građana kakav je zasigurno i Ivo Andrić.
Nisu prošla ni dva mjeseca, a našem Nobelovcu fali olovka, knjiga i naočale sa glave, piše Centralna.
Još jedna divna vijest za Sarajevo: Baščaršija proglašena Blagom evropske filmske kulture
Uvidom u snimke videonadzora JU Gradska biblioteka Travnik utvrđeno je da su za to "odgovorni" mališani koji uglavnom iz radoznalosti skulpturu diraju, čupaju, penju se i slično.
Naime, iako koncipirano da omogući fotografiranje prolaznika ovo umjetničko djelo zahtijeva određenu pažnju i to prije svega roditelja i odraslih kako se ovakvo što ne bi ponavljalo.
Gradska biblioteka Travnik će o vlastitom trošku zamijeniti oštećene dijelove, a ubuduće snimke videonadora uz zahtjev za naknadu štete proslijediti nadležnim policijskim tijelima.
Kratka biografija Ive Andrića
Ivo Andrić je jedan od dva nobelovca rođena u Bosni i Hercegovini.
Ivo Andrić rođen je 9. oktobra 1892. godine u Docu na Lašvi (opština Travnik). U mladosti piše pjesme i meditativnu lirsku prozu (Ex Ponto, 1918, Nemiri, 1920). Tu sklonost njegovao je trajno, o čemu svjedoči posmrtno objavljena knjiga zapisa Znakovi pored puta.
No, univerzalnu književnu veličinu i svjetsku priznatost Andrić je ostvario svojim proznim opusom, kojemu na početku stoji pripovijetka Put Alije Đerzeleza (1920). Nastavlja se nizom pripovjedačkih zbirki, te romanima Travnička hronika (1945), Na Drini ćuprija (1945), Gospođica (1945), Prokleta avlija (1954), Omer-paša Latas (1976, posmrtno)...
Svijet Andrićevih proza usudno je povezan s Bosnom. "Sve moje je iz Bosne" tom preciznom rečenicom Andrić je sam najbolje objasnio način na koji je Bosna, "zemlja mrke ljepote", u središtu njegovog književnog mikrokozmosa. A, poput drevnih zadužbinara, o kojima je pisao u svojim pričama, on je svoju vezanost za Bosnu pokazivao i na drugi način.
Osvojio je Nobelovu nagradu za književnost 1961. godine. Novac koji je dobio, od Nobelove nagrade, odlučio je pokloniti za unapređenje bosanskohercegovačkog bibliotekarstva.
Preminuo je 13. marta 1975. godine u Beogradu.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Komentari
/ Povezano
/ Najnovije
