Fotografirati Fukushimu - mjesto bez ljudi

Nijedna katastrofa ne učini da svijet na trenutak stane, ali popodne 11. marta 2011. godine čitav svijet je bio okrenut ovom mjestu.

Zemljotres koji je pogodio Japan toga dana bio je najmoćniji u historiji te zemlje – dovoljno jak da promijeni rotaciju Zemlje, da omogući katastrofu u obliku cunamija u kojem je poginulo više hiljada ljudi, i dovoljno jak da one živote u bliskoj vezi s nuklearnom elektranom Fukushima Daiicjihi zaustavi u nedogled.

Pet godina nakon što je Fukushima doživjela krah – najveću nuklearnu katastrofu nakon Černobila, zidni kalendari i dalje stoje na martu 2011. U prodavnicama stoje proizvodi, u praonicama ručnici i donje rublje...

„Sve je to ostalo za duhove“, rekao je 2014. godine 77-godišnji Tatsuko Shiga.

Prošlog mjeseca, 27-godišnji Malezijski fotograf Keow Wee Loong usudio se – poput duha – doći u zonu isključenja Fukushima, u okviru radijusa 20 km oko stare elektrane.

„Volim fotografirati mjesta gdje ljudi ne idu“,kazao je on za Time.

Ranije je fotografirao s nebodera i vulkana i ovo je još jedan od izazova koje postavlja ispred sebe.

Nepotrebno je kazati da on nije smio biti na ovom mjestu. Vozovi više ne vode od Tokija do kontaminiranog mjesta te se on vozio četiri sata do Fukushime. Prema onom što je rekao, nije imao zaštitno odijelo jer je u Tokiju izgubio gotovinu i kreditne kartice i nije mogao kupiti odijelo.

Nemoguće je znati kolikom nivou radijacije je bio izložen. Nakon katastrofe, zračenje je neravnomjerno raspoređeno na cijelom području.

Koew kaže da je bio više zabrinut da će ga uhvatiti nego zbog radijacije. Da bi izbjegao policiju, u zonu isključenja je došao kroz šumu hodajući 25 km.

Iako je naglasio da je njegov rad nije politički, Keow kaže da namjerava ukazati na "razorne efekte" nuklearne energije.

"Nema mnogo ljudi koji imaju pristup ovom području", kaže on. "Želio sam da budem taj koji će to dokumentirati."

On se pojavljuje na mnogim fotografijama, zahvaljujući stativu koji je donio sa sobom. Vidimo ga kako pretura odjeću ostalu u praonici i čita magazine u prodavnici. Nije lagao kad je rekao da nije nosio zaštitno odijelo - umjesto toga, on nosi kratke hlače, sandale, kapuljaču i ventilacijsku masku.

Upitan zašto je odlučio načiniti ove fotografije kao autoportrete – odgovara:

"Zato što je fotografija bez ljudi na njoj bez duše.“