Weđunarobna sebimca podisanja svijesti o diƨleksiji

A šta je to disleksija? Disleksija (grč.: δυσ- dys (slab, loš) + έξις- lexsis (jezik, riječi)) je različitost koja čini teškim stjecanje i korištenje vještina čitanja i pisanja. Neurološkog je porijekla i razlikuje se od ostalih poteškoća u čitanju koje su posljedica lošeg vida ili sluha te slabe i neprimjerene edukacije. Disleksija se vrlo često javlja paralelno s disgrafijom, koje označava problem s pisanjem i s diskalkulijom, koja podrazumijeva smetnje u računanju.

Nema povezanosti između razine inteligencije, truda pojedinca ili socioekonomskog položaja i prisutnosti disleksije.

Koliko prosječni građani, roditelji i djeca znaju o disleksiji te kako obrazovni i zdravstveni sistem tretira osobe koje imaju dijagnozu disklesije, a kako bi trebali, teme su kojima se bavi Udruženje za podršku osobama s disleksijom “Vjetar”, formirano početkom ovo godine.

“U našem obrazovnom sistemu djeci koja imaju disleksiju i srodne poteškoće u učenju ne pruža se adekvatna podrška te da su oni, kao i njihovi roditelji, prepušteni sami sebi u borbi za ostvarivanje osnovnog dječijeg prava: prava na obrazovanje. 

Udruženje će u ovoj fazi svog postojanja primarno djelovati na podizanju svijesti nadležnih institucija, stručnog kadra i šire društvene zajednice, kako bi se stekli neophodni preduvjeti za eventualne izmjene postojećeg zakonskog okvira po pitanju metoda podučavanja te razbijanje predrasuda o disleksiji. Kao naredni korak, planirano je otvaranje Drop-in centra za roditelje, gdje će roditeljima biti dostupne informacije o prepoznavanju disleksije, nadležnim institucijama, alternativnim metodama učenja, a planirano je i otvaranje savjetovališta za roditelje i djecu”, izjavio je Danilo Jovanović, iz Udruženja Vjetar.

Narazumijevanje sredine i neprilagođen obrazovni sistem najveći je problem, ističe Lejla Kovačević, majka dječaka koji ima disleksiju. “Tek u devetoj godini mom djetetu je ustanovljena disleksija. Zbog stigme djece i nastavnika prebacio se u drugu školu. 

Nažalost, i u novoj školi, iako je uvijek briljirao na usmenim, zbog loših ocjena na pismenim ispitima imao je lošije zaključne te zbog toga nije ni upisao srednju školu koju je htio. Nastavnici nisu htjeli da se prilagode i dozvole da Kenan samo odgovara usmeno, kako bi pokazao svoje pravo znanje”, prisjeća se Lejla samo jedne u nizu teških situacija s kojima se suočila tokom Kenanovog obrazovanja.

Ne dozvolimo da Kenanova priča bude i priča nekog drugog djeteta! Podsjećamo, procjenjuje se da svako 10. dijete u svijetu pati od disleksije. Za BiH ne postoje statistike kao ni mjere unutar obrazovnog i zdravstvenog sistema koje bi pomogle djeci s poteškoćama da napreduju i razvijaju svoje kapacitete. Disleksija se često spoznaje tek kada dijete počinje da zaostaje u čitanju, pisanju i razumijevanju pročitanog za vršnjacima. Bitno ju je na vrijeme prepoznati, jer korištenjem odgovarajućih metoda podučavanja, osobe s disleksijom mogu uspješno da uče i dosegnu svoj puni potencijal.

Partneri projekta obilježavanja Međunarodne sedmice podizanja svijesti o disleksiji i Međunarodnog dana disleksije su: Ministarstvo obrazovanja KS-a, agencija McCann Sarajevo, Kriterion, GreenPrint, Creativo centar d.o.o. i Buybook.