Burna historija sarajevskog groblja: Umirući lav odolijevao izazovima

Nastalo je kao rezultat potrebe i ideje da se na jednom mjestu sahranjuju poginuli austrougarski vojnici, ispričala je za Radiosarajevo.ba Amra Čusto iz Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, koja je svoj rad o ovoj temi prezentirala na Međunarodnoj konferenciji pod nazivom “Prvi svjetski rat i Bosna i Hercegovina: Neispričane priče” održanom na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu.

Tokom 1916/17. godine na groblju Lav je podignut spomenik Umirući lav posvećen poginulim austrougarskim vojnicima. 

"U vrijeme nastanka ovaj memorijalni kompleks trebao je biti važno mjesto sjećanja na poginule vojnike, ali burna historijska zbivanja, politički potresi  i ratovi dvadesetog stoljeća to su spriječili. Često preoblikovanje kolektivne kulture sjećanja u našem društvu odrazilo se i na groblje Lav", pojasnila nam je Čusto

Čusto je pojasnila kako formiranje vojničkog groblja u Sarajevu treba posmatrati u kontekstu kada se na širim europskim prostorima kao posljedica do tada ratnih zbivanja nezapamćenih razmjera oblikuje kultura sjećanja u kojoj je centralno mjesto zauzma rat i vojnici, slavi kult palih vojnika, slavi i propagira spremnost za borbu, žrtvovanje, te se gradi idealizirana slika patriotizma.

"Zbog toga su i predstavnici ondašnjih vlasti posvećivali veliku pažnju uređenju groblja i izgradnji spomenika, a dnevne novine o tome su redovno izvještavale", navela je.

Izgradnja spomenika bila je povjerene kiparu Jozefu Urbaniji koji je odlučio da spomenik bude predstavljen slikom uspavanog velikog lava koji leži, jer lav nosi simbol snage i hrabrosti. Otvorenje groblja bilo je upriličeno 1. novembra 1917. godine, međutim samo godinu dana kasnije nestala je Austrougarska monarhija.

Jugoslavenska zajednica formirana 1918. godine jedinstvo zemlje gradila je na poželjnoj historiji u kojoj nije bilo previše mjesta za one koji su poginuli kao pripadnici austrougarske vojske, pa tako vojničko groblje i skulptura Umirućeg lava postaju zaboravljeno mjesto sjećanja.

Tokom 1941-45. godine groblje je aktivno, na njemu se sahranjuju poginuli Drugog svjetskog rata, među njima i poginuli njemački vojnici.

"Nakon oslobođenja Sarajeva 6. aprila 1945. godine na ovom groblju su ukopani sarajevski antifašisti, (među njima je bio i Vladimir Valter Perić), te one Sarajlije koje su u posljednjim mjesecima okupacije ubijeni u Luburićevoj vili ili su obješeni na Marindvoru. Groblje mijenja naziv u Partizansko groblje", navela nam je Čusto.

Već tada groblje Lav je jedino multikonfesionalno, multietničko groblje u gradu, na čijim parcelama jedni pored drugih su bili ukopani i vojnici stradali na različitim stranama u  Prvom i Drugom svjetskom ratu.

Tokom vremena spomenik Umirući lav odolijevao je različitim izazovima: promjenama sistema, nestajanjem jedne i stvaranjem druge države, oblikovanjem drukčijih politika sjećanja. U društveno-političkim raspravama iz 60-tih godina XX stoljeća koje su tretirale pitanje uređenja Partizanskog groblja čulo su i pitanje opstanka spomenika  Umirući Lav, ali  u konačnici se poslušala riječ stručnjaka koji su kazali da postoje brojni i posebni razlozi koji nameću čuvanje ove skulpture kao umjetnički vrijednog spomenika.

Srećom, Umirući Lav nije doživio sudbinu brojnih spomenika u BiH, a u kojoj je svaki novi rat značio rušenje spomenika žrtvama onog prethodnog rata.

Groblje Lav, tokom opsade, zbog nedostatka prostora za sahranjivanje poginulih postaje aktivno. Spomenik Umirući lav kraj 1995. godine je dočekao u lošem stanju, zbog posljedica utjecaja atmosferilija, ali još više zbog toga jer je bio direktno pogođen artiljerijskim oružjem - granatama.

Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, odmah nakon 1995. započinje akciju spašavanja Umirućeg lava kao i uređenja cijelog groblja. U okviru Programa Most za Sarajevo, stručnjaci Zavoda, Akademije likovnih umjetnosti Sarajevo u saradnji sa kolegama iz Slovenije, 2003 godine završavaju rekonstrukciju i restauraciju Umirućeg lava.

Nakon 1995. godine kao rezultat novih društveno-političkih okolnosti oblikuje se drukčija kolektivna kultura sjećanja i kolektivni identiteti pa se oživljava sjećanje i gradi novi pogled na Prvi svjetski rat. U skladu sa tim posljednjih godina se na groblju Lav  u organizaciji Udruženja austrijsko-bosanskog prijateljstva iz Austrije, Italije i Bosne i Hercegovine, uz podršku lokalnih i federalnih predstavnika vlasti održavaju se ceremonije sjećanja posvećene bitki Monte Mellete iz 1916. godine, ispričala nam je zaposlenica Zavoda Čusto.

Groblje Lav svojom prošlošću i simbolikom predstavlja važan dio historije grada. U njemu se odražavaju sve društvene i političke promjene u posljednjih 100 godina. Na njemu je jedan od rijetkih  sačuvanih spomenika Prvog svjetskog rata kod nas, zaključila je Amra Čusto iz Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo.