Mjesto koje je odblokiralo grad: Tunel spasa značio je život Sarajevu i BiH

Prije 30. jula 1993. godine, za vrijeme agresije na BiH i najgore opsade u modernoj historiji, jedini način za nekoga da napusti Sarajevo bilo je trčanje preko piste aerodroma na Butmiru.

Mnoge Sarajlije ovo su nazivali "trčanje na 450 metara s preponama", jer su se na pisti nalazile razne prepreke koje su postavili pripadnici mirovnih snaga Ujedinjenih naroda u obliku žice, pokretnih blokada, iskopanih rovova...

U ovim pretrčavanjima - mnogi su poginuli ili ranjeni.

Potpuna blokada Sarajeva, te nedostatak svih sredstava potrebnih za život bili su najvažniji razlozi za razmatranje mnogih ideja kako da se poveže glavni bh. grad sa ostatkom slobodne teritorije BiH.

U tako bezizlaznoj situaciji rodila se ideja o izgradnji tunela, koji bi grad spojio sa prigradskim naseljem Butmir, slobodnom teritorijom u podnožju planine Igman.

Radovi na kopanju tunela započeli su krajem januara 1993. godine.

Vojska RS-a je u međuvremenu saznala za radove na tunelu, pa su ovaj lokalitet konstantno granatirali i napadali kako bi spriječili njegovo prokopavanje.

Uprkos svemu, 30. jula 1993. godine dva čovjeka, kopajući sa dvije različite strane, uspjeli su spojiti ruke negdje ispod sarajevskog aerodroma.

Kako je prokopan Tunel spasa: Da nije bilo tunela, možda ne bi bilo ni Sarajeva

Stegnuto agresorskim obručem Sarajevo je trebalo da se preda, očekivao je to agresor na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine. Svim silama radili su na tome da poklekne narod u njemu fizički i psihički. Ipak, Sarajevo je izdržalo nemoguće, a u tim najtežim prilikama posebnu ulogu odigrao je ratni tunel, prokopan ispod piste sarajevskog aerodroma i pušten je u funkciju na današnji dan prije 25 godina.

"Proboj se desio 30. jula 1993. godine u 23:10 sati i dobro se sjećam, to neću nikada u životu zaboraviti. Čujemo oni lupaju, mi lupamo. U jednom momentu pojavila se jedna rupa i istog trena začula se vriska, cika. Oni su nama s one strane dodali flašu rakije, bilo je to opšte veselje", prisjetio se za Radiosarajevo.ba Nusret Halilbašić, pripadnik Dobrinjske brigade ARBiH koji je bio u smjeni na iskopu baš u posljednjim satima, kada je probijen tunel ispod piste sarajevskog Aerodroma nazvan "Tunel spasa” (zvanično ime mu glasi "Tunel D-B").

Kroz tunel su se odmah počela prevoziti kolica s opremom, ranjenicima, lijekovima, a ubrzo je proveden i naponski kabl koji je u grad Sarajevo doveo dragocjenu električnu energiju.

"Njegova važnost, nije bila samo zbog dopremanja neophodnih potrepština u grad, već je imala i izuzetan strateški značaj za odbranu BiH jer je služio i za prolaz državnih i vojnih dužnosnika, odnosno njihove odlaske na brojne mirovne pregovore. Također, kroz njega je u Sarajevo unesena dovoljna količina naoružanja i municije da se grad odbrani", kazala je za Radiosarajevo.ba Belma Ćuzović, stručna savjetnica, kustos za muzejske postavke u Fondu memorijala i Spomeničkog kompleksa D-B.

Kako kaže, kroz Tunel je zabilježeno oko dva miliona prolazaka za vrijeme rata, za manje od dvije godine njegovog funkcioniranja. Tako je bilo za vrijeme najdužeopsade jednog grada u modernoj historiji.

Kasnije je tunel postao turistička atrakcija Sarajeva, a iz godine u godinu ima sve više posjetitelja.

Kako ističe u svom razgovoru za Radiosarajevo.ba Belma Ćuzović, danas je povećan broj domaćih posjetilaca koji dolaze na tunel, te se prisjećaju iskustava, prolaska, i vremena kada je tunel bio jedina veza sa slobodnom bosanskom teritorijom.

"Danas je mlađim generacijama koje su rođene nakon agresije na BiH, kao i turistima koji posjećuju Muzej tunela spasa teško objasniti da je jedan grad usred Europe u 20. stoljeću bio u potpunosti okružen i izoliran od ostatka svijeta, te da je jedina slamku spasa bio upravo taj tunel", rekla je Ćuzović.

Sačuvani dio tunela, kao i eksponati u pratećem muzeju čuvaju uspomenu na hrabrost stanovnika Sarajeva i njihovu borbu za opstanak.

"Većina posjetilaca iz kompleksa ratnog tunela iz Sarajeva odlazi s velikim saznanjima o ratnim stradanjima Sarajlija, ali i njihovom hrabrom otporu", istakla je Ćuzović, te dodala kako je "Spomenički kompleks D-B" jedan od najposjećenijih kulturno-historijskih destanacija u regionu.