Dnevnik stanovnice Wuhana: Tišina je jeziva, stalno mislim kako ću preživjeti

Guo Đing živi u Wuhanu, kineskom gradu u samom srcu epidemije novog virusa koji je zabrinuo svijet.

Wuhan je od 23. januara zatvoren grad, kako bi se zaustavilo širenje zaraze. Saobraćaj je obustavljen, većina prodavnica i firmi ne radi, a ljudima se savjetuje da ostanu kod kuće.

Đing je dvadesetdevetogodišnja socijalna radnica i živi sama. Tokom posljednje nedjelje vodila je dnevnik, koji je podijelila s BBC-jem.

Utorak, 23. januar - dan blokade

Nisam znala šta da radim kad sam se probudila i saznala da će grad biti zatvoren. Ne znam šta to tačno znači, koliko će dugo trajati i kako da se pripremim za to.

Zabilježen prvi smrtni slučaj od koronavirusa izvan Kine: Do jutros 305 umrlih

Ima mnogo izluđujućih komentara na društvenim mrežama. Mnogi pacijenti ne mogu da budu hospitalizovani posle dijagnoze [zbog manjka mesta u bolnici]. Mnogi pacijenti s temperaturom ne liječe se na pravi način.

Mnogo više ljudi nosi maske. Prijatelji su mi rekli da napravim zalihe. Pirinač i nudle su se skoro rasprodali.

Čovjek je kupovao preveliku količinu soli, a neko ga je pitao zašto kupuje toliko. On je odgovorio: „A šta ako grad bude zatvoren čitavu godinu?"

Otišla sam u apoteku i ona je već počela da ograničava broj kupaca. Sve maske i alkoholno dezinfekciono sredstvo već su rasprodati.

Nakon što sam uspjela da napravim zalihe hrane, i dalje sam u šoku. Broj automobila i pješaka je u stalnom padu, a grad je najednom potpuno stao.

Kad će ponovo zaživjeti?

Petak, 24. januar - tiha Novogodišnja noć

Svijet se ućutao, a tišina je jeziva. Živim sama, tako da mogu da ocijenim da ima ljudi oko mene samo po povremenim zvukovima koj dopiru iz hodnika.

"Upravo sam stigao iz Wuhana": Snimak iz taksija otkriva razmjere straha

Imam dosta vremena da razmišljam o tome kako da preživim. Nemam nikakvih resursa ili veza.

Jedan od mojih glavnih ciljeva je da se ne razbolim, tako da moram da se natjeram da vježbam. I hrana je ključna za preživljavanje, tako da moram da znam da li imam dovoljno zaliha.

Vlada nije saopštila koliko će dugo grad biti pod blokadom niti kako možemo da nastavimo da funkcionišemo. Ljudi pričaju da bi moglo da potraje do maja.

Apoteka i prodavnica u prizemlju bili su zatvoreni danas, ali bilo je utješno videti da kuriri i dalje saobraćaju i dostavljaju hranu.

Nudle su rasprodate po supermarketima, ali je ostalo nešto pirinča. Otišla sam i do pijace danas. Kupila sam celer, veze mladog bijelog luka i jaja.

Pošto sam se vratila kući, oprala sam svu odjeću i istuširala se. Lična higijena je važna - mislim da perem ruke 20 do 30 puta dnevno.

Kad izađem napolje, osjećam se kao da sam još uvek povezana sa svijetom. Veoma je teško zamisliti kako će sve ovo preživjeti stariji građani koji žive sami i osobe sa invaliditetom.

Kineska novinarka za Radiosarajevo.ba iz Šangaja: Istine i laži o koronavirusu

Nisam htjela da kuham manje nego obično, zato što je bila posljednja noć godine svinje - to je trebalo da bude svečani obrok.

Tokom večere, vodila sam video razgovor sa prijateljima. Nije mogla da se izbjegne priča o virusu. Neki su u gradovima blizu Wuhana, neki su odlučili da se ne vraćaju kući zbog bolesti, neki i dalje insistiraju na okupljanju uprkos epidemiji. Prijateljica se zakašljala tokom razgovora. Neko joj je u šali rekao da odmah prekine vezu!

Ćaskali smo tri sata i pomislila sam da ću moći da zaspim sa srećnim mislima. Ali kad sam zatvorila oči, samo su mi navrle uspomene na proteklih nekoliko dana.

Krenule su mi suze. Osjetila sam se bespomoćno, bijesno i tužno. Puno sam razmišljala i o smrti.

Ne žalim za mnogo stvari, zato što je moj posao važan. Ali ne želim da se moj život završi.

Subota, 25. januar - sama za Kinesku novu godinu

Danas je Kineska nova godina. Nikad me nije previše zanimalo da slavim praznike, ali sada Nova godina djeluje još nebitnije.

Ujutro sam vidjela malo krvi nakon što sam kihnula i uplašila sam se. Mozak mi je bio preopterećen brigom o bolesti. Pitala sam se da li treba da izađem ili ne. Ali nisam imala temperaturu i imala sam apetit, pa sam izašla.

Sjednica Vlade FBiH o koronavirusu: Preporuka građanima da ne putuju u Kinu

Nosila sam dvije maske iako ljudi kažu da je to besmisleno i nepotrebno. Plašim se lažnjaka slabijeg kvaliteta, tako da se s dvije maske osjećam bezbednije.

I dalje je veoma tiho.

Cvjećara je bila otvorena, a vlasnica je ostavila hrizanteme [često cvijeće na sahranama] ispred vrata. Ali nisam znala da li to ima neko značenje.

U supermarketu su rafovi s povrćem bili prazni, a skoro sve knedle i nudle bile su rasprodate. U redu je stajalo svega nekoliko ljudi.

Imam stalnu želju da nakupujem mnogo toga tokom svake posjete radnji. Kupila sam još 2,5 kilograma riže iako već imam sedam kila kod kuće. Također nisam mogla da odolim da ne kupim malo slatkog krompira, knedli, kobasica, crvenog pasulja, zelenog pasulja, prosa i usoljenih jaja.

Ja čak ni ne volim usoljena jaja! Daću ih prijateljima, kad se ukine blokada.

Imam dovoljno hrane za mjesec dana, a ova kompulzivna kupovina djeluje suludo. Ali u ovakvim okolnostima, kako to sebi da zamjerim?

Prošetala sam se pored rijeke. Dva snack bara bila su otvorena i neki ljudi su šetali pse. Vidjela sam da su i drugi došli da se prošetaju - vjerovatno ni oni nisu željeli da se osjećaju zatočeno.

Nikad prije nisam išla tim putem. Osjećala sam se kao da se moj svijet malko proširio.

Nedjelja, 26. januar - važno je da vas čuju

Nije samo grad zatočen. Zatočeni su i glasovi ljudi.

Prvog dana blokade, nisam mogla da napišem ništa o tome na društvenim mrežama [zbog cenzure]. Nisam mogla da pišem čak ni na ViČetu. Internet cenzura postoji već dugo u Kini, ali sada djeluje kao da je još brutalnija.

Ambasada Kine u BiH uputila pismo građanima BiH zbog koronavirusa

Kad vam je život okrenut naglavačke, pravi je izazov ponovo uspostaviti svakodnevnu rutinu. Uporno vježbam svako jutro, uz pomoć aplikacije, ali ne mogu da se skoncentrišem zato što je moj mozak preokupiran drugim stvarima.

Ponovo sam otišla od kuće danas i pokušala da izbrojim koliko sam ljudi srela usput - srela sam osmoro u šetnji do prodavnice nudli 500 metara od kuće.

Nisam željela da se vratim. Željela sam još da istražujem. Prošlo je svega dva mjeseca otkako sam se doselila u Wuhan. Nemam mnogo prijatelja ovde i ne poznajem dobro grad.

Mislim da sam danas vidjela ukupno stotinjak ljudi. Moram da se trudim da se moj glas čuje i da zbacim okove sa sebe. Nadam se da će svi ostati puni nade. Prijatelji, nadam se da ćemo se sresti i da ćemo još pričati u budućnosti.

Oko osam uveče, čula sam povike: „Naprijed, Wuhan!" s prozora stanova. Kolektivno skandiranje predstavlja neku vrstu bodrenja samog sebe.

Utorak, 28. januar - konačno sunčeva svjetlost

Panika je unela razdor među ljude.

U mnogim gradovima, u javnosti je obavezno nošenje maski za lice. Površinski gledano, to je mjera kojom se kontroliše epidemija upale pluća. Ali, zapravo može da dovede do zloupotrebe moći.

Neki građani bez maski bili su izbačeni iz javnog prijevoza. Ne znamo zašto nisu nosili maske. Možda nisu mogli da ih kupe ili nisu znali za propis. Šta god da je u pitanju, njihovo pravo da izađu napolje ne bi smjelo da im bude oduzeto.

Na nekim video snimcima koji kruže po internetu, neki ljudi su zapečatili vrata ljudi koji su odlučili da se izoluju. Ljudi iz pokrajine Hubei [u kojoj se nalazi i Wuhan] istjerani su iz svojih domova i nisu imali gde da odu.

Ali, istovremeno, neki ljudi nude smeštaj ljudima iz Hubeija.

Postoji mnogo načina na koje vlada može da podstakne ljude da ostaju kod kuće. Samo treba da se osigura da svaki građanin ima dovoljno maski za lice ili čak da dijeli novčane nagrade ljudima koji ostanu kod kuće.

Učenici Druge gimnazije izračunali: Kada bi koronavirus mogao zaraziti cijeli svijet

Danas se konačno vidjela sunčeva svjetlost - što je oslikavalo i moje raspoloženje. Vidjela sam više ljudi u svom kompleksu i bilo je tu nekoliko radnika mjesnih zajednica. Činilo se da temperaturu mjere ljudi koji nisu stalni stanari.

Nije lako izgraditi povjerenje i bliskost dok je grad zatvoren. Grad je iscrpljen pod tolikim teretom.

Usred svega ovoga, ne mogu da ne budem opreznija.

Moja anksioznost oko preživljavanja polako se raspiruje. Šetnja dublje u grad neće imati mnogo smisla ukoliko ne budem imala nikakve kontakte sa ljudima.

Učešće u društvenim aktivnostima je važna potreba. Svako mora da pronađe vlastitu ulogu u društvu i podari neki smisao svom životu.

U ovom usamljenom gradu, moram da nađem svoju ulogu.