Špijun, Hrvat i oficir JNA: Za Zagreb smeće, za Beograd heroj

U Jagarovoj je kući u selu Stari Gradac u okolini Virovitice, u okviru KOS-ove akcije Štit, 1990. potajno snimljen njegov razgovor s njegovim komšijom, tadašnjim hrvatskim ministrom odbrane Martinom Špegeljem.

Film je prikazan na jugoslavenskim TV stanicama 25. januara 1991. i trebao je pokazati javnosti kako se Hrvatska ilegalno naoružava, a čule su se u Špegeljeve – kažu montirane - prijetnje oficirima JNA.

Snimak Špegelja iz oktobra 1990. godine:

Tajming je bio brižljivo odabran, upravo u vrijeme dok su hrvatski predstavnici Franjo Tuđman i Stjepan Mesić u beogradskoj Palati federacija s ostalim republičkim liderima raspravljali o tome uvozi li Hrvatska oružje.

Kasnije se Tuđmanov tjelohranitelj Mate Laušić prisjetio napete atmosfere i provokacija srpskih kolega dok je čekao kraj sastanka.

"Svi smo imali kratke Hecklere MPK5, nosili smo i bombe, pištolje. I u jednom trenutku Mili Ćuku padne okvir iz Hecklera. I Mile mrtav-hladan se sagne, uzme spremnik i nabije ga u Hecklera. To je bilo vrlo dobro jer više puno nije bilo njihovoga graktanja i komentiranja."

Napeto je bilo i kad se u uniformi JNA odnekud pojavio Veselin Šljivančanin, tada šef osiguranja saveznog ministra odbrane Veljka Kadijevića, a kasnije zapamćen kao ratni zločinac, odgovoran za vukovarsku Ovčaru, piše Express.hr.

Hrvatska je delegacija bila s pravom nervozna jer se očekivalo da će odmah nakon filma JNA izvesti državni udar i uhapsiti ih, ali se to ipak nije dogodilo, a Tuđman se vratio u Zagreb.

Kad je sletio na Pleso, najavio je "odgovornost za krivce koji nelegalno naoružavaju Hrvatsku", da bi već sutradan ublažio priču i iznio sumnju u vjerodostojnost filma.

Iako su planirali, KOS-ovci nakon prikazivanja filma nisu uspjeli uhvatiti Špegelja jer se on pravovremeno sklonio u Beč, ali su zato uhapsili šesteročlanu "virovitičku grupu" oko Đure Dečaka, lokalnog komadanta tad još ilegalnih grupa hrvatskih dobrovoljaca, a koji su u to doba učestvovali u švercu oružja iz Mađarske.

Stari partizan Špegelj imao je povjerenje u Jagara jer je bio dobar prijatelj s njegovim pokojnim ocem Karlom, komunistom i jednom od rijetkih koji su u aprilu 1945. uspjeli pobjeći iz logora u Jasenovcu.

Povjerenje je bilo toliko da je Jagara, s kojim se mjesecima nalazio, čak postavio za jednog od glavnih ljudi koji su vodili stvaranje budućeg Zbora narodne garde (ZNG), ne sluteći da je njegov komšija ostao vjeran JNA.

Kako je ovih dana, u izjavi povodom Jagarove smrti, rekao Aleksandar Vasiljević, nekadašnji šef KOS-a (Kontraobavještajna služba), "Vladimir Jagar ušao je u KOS u septembru 1990., a već u oktobru izvještavao je da je s njim kontaktirao Špegelj".

Sam Jagar u jednom je intervjuu o Špegelju kasnije rekao: "Razočaranje koje sam tog trenutka doživio teško je i nakon toliko godina opisati – da me dojučerašnji komandant, čovjek iz mog sela, pokušava vrbovati da radim protiv države koja mi hrani peteročlanu porodicu... U mom selu u Drugom svjetskom ratu bili su samo partizani. Ljudi su vidjeli da su prevareni 1990. i da se sprema ratno zlo i poslije akcije hapšenja vođa HDZ-a velika većina njih je mislila da će JNA biti jača od ustaša. I ja sam bio uvjeren da ćemo tad pobijediti ustaštvo, Špegelja, Dečaka i slične".

Penzionisani general Đuro Dečak kaže za Express.hr da ta priča o ustaštvu nema veze s istinom.

“Pa nije u Virovitici bilo nikakvih ustaša niti smo se mi tada dijelili na lijeve i desne, a oružje smo nabavljali po uputama Vlade Republike Hrvatske”, kaže Dečak, čijoj je skupini zbog filma sa Špegeljem u proljeće 1991. suđeno na vojnom sudu u Gajevoj ulici u Zagrebu, u zgradi u kojoj se danas nalazi DORH.

Mahom su osuđeni na višegodišnju robiju, ali do pravomoćnosti presude u maju 1991. pušteni su na slobodu, a kako je ubrzo počeo rat, u vojni zatvor se više nisu vraćali nego su otišli na frontu. Dečak je potvrdio da je Špegelj, koji u junu 1991. postaje komadant Zbora narodne garde (ZNG), dugo imao golemo povjerenje u svog sumještanina.

"Jagara je odredio za komadanta dobrovoljače vojske i mene je čak slao u našički hotel Park da mu podnosim raporte. Nije mi bilo ugodno davati tako osjetljive podatke o našim dobrovoljačkim bataljonima iz Virovitice, Slatine i Grubišnog Polja čovjeku u uniformi JNA, a za kojeg sam znao da je kapetan KOS-a. General Špegelj mu je bezgranično vjerovao, znate, on je u nekim situacijama bio pomalo prostodušan i imao je velikih propusta, kao kad je tražio da napadnemo kasarne JNA", prisjeća se Dečak.

Kaže da je Jagar bio ključni svjedok na suđenju virovitičkoj šestorci.

"Njihov film nije postigao planirani cilj, bio je, štoviše, dodatni poriv da nam se priključe i ljudi koji inače nisu bili bliski s HDZ-om. Meni je Jagara žao, vjerovao je u krivu ideju i iskorišten je, na kraju je u Beogradu proglašen hrvatskim špijunom, iako je zapravo izdao svoju domovinu Hrvatsku", dodaje Dečak.

Na opasku da je Jagar očito kao svoju domovinu vidio jedino Jugoslaviju sagovornik Expressa kaže: "Trebao mu je biti pokazatelj što su skoro svi drugi Hrvati u JNA, od Antona Tusa i Petra Stipetića nadalje, prešli na hrvatsku stranu".

Nakon što je objavljeno da je Jagar ostao vjeran JNA, minirana mu je rodna kuća, što je navodno bio prvi takav slučaj u Domovinskom ratu.

Upitan za taj događaj Dečak je rekao kako nikad nije podržavao uništavanje imovine te da detalje o tom događaju on ne zna jer je u to vrijeme bio u vojnom zatvoru.

Cjelukupan tekst možete pročitati na ovom linku.