Sokograd na Plivi: Žena ga sagradila da stoji uspravan kao soko

Širom Bosne i Hercegovine danas su vidljivi ostaci srednjevjekovnih tvrđava koje su ostale kao nijemi svjedoci naše prošlosti iz tog doba, a neke su i dosta starije.

Jedan od njih je Sokograd na Plivi koji se prvi put spominje 1357. godine, ali se ne zna tačno kada je podignut.

Ni arheološka ispitivanja vršena 1966, 1967. i 1968. godine nisu dala određene
i pouzdane rezultate.

Pod Sokolom je 1363. godine Tvrtko I uz pomoć Vukca Hrvatinića porazio ugarskog kralja Ludovika Velikog. Za te usluge Tvrtko je darovao Sokol i čitavu župu Plivu Vukcu Hrvatiniću 1366. godine.

Ugarske čete su nakratko zauzele Sokol 1405. godine kada je ugarski kralj Sigismund, kao saveznik kralja Ostoje, poveo vojsku na vojvodu Hrvoja. U Sokol je 1463. godine, pri svom bijegu prema Ključu, navratio posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević. 

Iste godine Turci su osvojili Jajce, Ključ i mnoge druge gradove. Sudbina Sokola nije poznata, ali je vjerovatno bio u turskim rukama. Opsada Ugara nije dugo trajala jer krajem 1463. godine Matijaš Korvin zauzima Jajce i uskoro Sokol.

Turci su Sokol ponovo zauzeli 1496, a zatim treći put 1518, ili 1521. godine. Od 1528. u turskim se izvorima spominje kao centar nahije Plive, što se u izvorima iste provinijencije, potvrđuje i 1540. godine. Nahija je u početku pripadala kadiluku Neretvi, a nakon 1580. godine Prusačkom kadiluku. U XVII vijeku Sokol je pripojen kadiluku Jezero.

Turci su ojačali bedeme ali znatnije zahvate nisu izveli, jer već nakon pada Jajačke banovine Sokol gubi svaku strategijsku važnost. U Sokolu su Turci držali posadu do, nešto prije, 1833. godine.

Sokol je trapezoidnog i longitudinalnog oblika sa najvećom dužinom u pravcu
sjever-jug od 83 m i širinom oko 40 m. Grad je smješten na dvije terase sa visinskom razlikom od oko 7 m. Svaki nivo čini zaokruženu cjelinu. Na višem nivou je smješten Gornji Grad, sa četiri kule koliko ima i donji dio utvrde.

Najdominantniji dio je bila poligonalna kula u Gornjem Gradu, donžon, na sjevernoj strani, a predstavlja nukleus koji se vremenom širio niz kosu.

Svoj najveći uspon grad je dostigao krajem XV, ili početkom XVI vijeka, kada je definitivno formiran cijeli prostor kako u horizontalnom tako i u vertikalnom pogledu.

Donji i Gornji Grad zatvaraju visoki i jaki bademi koji su dva, a mjestimično, i tri puta pojačavani. Oblik donžona, branič-kule, bio je nepravilan šestougao prosječnog vanjskog promjera oko 9 m. Na jugozapadnom uglu Gornjeg Grada postojala je druga manja šestougaona kula prosječnog vanjskog promjera oko 7,7 m.

Osim ovih, Gornji Grad je bio ojačan sa još dvije bedemske kule pravougaonog
oblika. Zapadna kula je imala dimenzije 6,3 x 5,7 m, a istočna oko 5,5 x 5,5 m. Dimenzije Gornjeg Grada su: dužina u pravcu sjever-jug oko 60 m, širina u pravcu istok-zapad, (prosječna širina), oko 22 m. Ulaz u Gornji Grad nalazio se na istočnom zidu između istočne kule Gornjeg i sjeveroistočne kule Donjeg Grada, a ulaz u Donji Grad u zidu zapadno od sjeveroistočne kule Donjeg Grada. Na taj način su gradske kapije bile snažno utvrđene. Tri bedemske kule na južnom zidu Donjeg Grada imale su pravougaon oblik i dimenzije: srednja 5,3 x 4,5 m, a krajnje 4,2 x 4,2 m. Sjeveroistočna kula koja je branila kapiju Donjeg Grada bila je veća, sa dimenzijama 7,3 x 6,6 m.

Drugi dio utvrđenja Sokograda predstavljala je samostalna snažna okrugla kula koja se nalazila zapadno od glavne utvrde, s druge strane prevoja na udaljenosti
oko 300 m zračne linije. Ostaci ove kule govore da se radilo o kuli vanjskog promjera oko 11 m i debljine zida oko 2,5 m. Zidovi Gornjeg i Donjeg Grada varirali su od 0,7 do 3 m, sa velikim brojem raznih dimenzija.

Sokograd na Plivi predstavlja jedan od najjačih utvrđenih gradova u Donjim Krajima. To je grad sa glavnom utvrdom sa dva obora, branič-kulom i više bedemskih kula, te jednom samostalnom stražarskom kulom.

Dosta pravilan raspored osnove grada govori o utjecaju razvijene gotike, a elastična postava na teren je iskustvo domaćih neimara u građenju većih kortifikacija koje koriste prednosti konfiguracije zemljišta. Kuripešićeva gravura iz 1530. godine ne daje u cijelosti vjernu sliku grada.

Prema legendi tri kraljice počele su zajedno gradnju gradova na različitim područjima u Bosni. Kada su završile, sastale su se i predstavile svoje gradove. Prva je kazala da je napravila jednu jaku građevinu koju je nazvala jednostavno Grad ili Gradačac. Druga je navela da se njen grad sjaji kao srebro i da mu je dala naziv Srebrenik. Treća je kazala da njen grad stoji uspravno kao soko pa ga je zato nazvala Sokogradom.

Dijelovi teksta iz knjige Husrefa Redžića, Srednjovjekovni gradovi u Bosni i Hercegovini (Sarajevo, 2018), objavljeni su uz isključivu dozvolu izdavača te nije dozvoljeno njihovo kopiranje i objava na drugim medijima. Više informacija o knjizi potražite FB stranici Sarajevo Publishinga ili putem maila redakcija@sarajevopublishing.ba. Knjiga se može nabaviti u knjižarama Sarajevo Publishing.