Život / Richard Margesson dolazi u Bosnu da se izliječi od PTSP-a zarađenog u ratu

21. 05. 2018. u 20:31:00 K. S.

Shares: 190

Amerikanac Richard Margesson (57) dobro zna šta znače ratni ožiljci.

On će, zajedno sa svojim drugovima iz rata iz Australije, Novog Zelanda i Britanije, posjetiti Bosnu u septembru ove godine.

Margesson i kompanija su zajedno služili u mirovnoj misiji od 1992. do 1995. godine.

Svjedoci patnji

Neprofitna ekspedicija nazvana “Walk off war”, (Odštetati od rata) namjerava izliječiti ratne traume, tako što će se žene i muškarci, bivši mirovnjaci, vratiti u BiH, na mjesto gdje su zadobili psihološke rane, piše novozelandski Stuff.

Kao major u elitnom britanskom bataljonu, Margesson je komandovao stotinama ljudi u mirovnim snagama u Bosni između 1993. i 1994. godine. 

Kaže da mirovne operacije mogu biti intezivne kao i borbene operacije.

“Iako nema prve linije odbrane, bukvalno radite sa onim što je preostalo od civilnih zajednica u malim gradovima gdje su se borbe odvijale”, spomeuo je Margesson.

Vi ste svjedoci patnji i činite što god možete da im pomognete, a vrlo često vi postajete meta”, dodaje Margesson.

U Bosni je tokom rata ubijeno oko 100.000 civila i oko dva miliona je raseljeno.

Pakao na Zemlji

Margessonov bataljon našao se pod vatrom mitraljeza, minobacača i raznih drugih oružja. Bili su prisiljeni uzvraćati na napade.

U takvim, po život opasnim okolnostima, nastojali su održati sliku neutralne sile, iako su ih  zaraćene strane “optužile da pomažu onoj drugoj strani”.

Svjedočeći kako su dva muškarca stradali od eksplozije mine i pomažući istražiteljima ratnih zločina da vrše ekshumaciju masovnih grobnica, Margesson to iskustvo opisuje kao “pakao na Zemlji”.

Centralna Bosna bila je mjesto sukoba tri strane, a naročito užasno je bilo u planinama tokom oštre zime. Sve je tamo bilo opasno, od vožnje teške mašinerije na zaleđenim putevima do neeskplodiranih ubojnih sredstava”, prisjeća se Margesson.

On je služio u Sjevernoj Irskoj i u prvoj Pustinjskoj oluji, da bi potom došao u BiH. Nedugo nakon što je 1994. godine napustio Bosnu, počeo je osjećati simptome PTSP-a.

Dok je bio na jednoj visokopozicioniranoj funkciji u Washingtonu, jedno jutro se probudio i pogledao se u ogledalo u kupatilu i otkrio da je njegovo lice paralisano.

Dobio je vrstu paralize lica uzrokovane stresom a takva paraliza bila je uobičajena među vojnicima tokom Drugog svjetskog rata.

“Shvatio sam da bukvalno gledam u ratne strahote koje su u mom licu. Te ratne strahote su mi paralisale dijelove tijela”, spomenuo je Margesson.

Posljedice PTSP-a

Proveo je godine osjećajući se iscrpljenim, želio je sjediti u sigurnom uglu na javnim mjestima, a izbjegavao je roštilje jer ga je to podsjećalo na izgoreno ljudsko meso koje je vidio u stradanjima u BiH.

Teroristički napad 11. septembra 2001. godine u New Yorku dodatno mu je pogoršao PTSP.

Od tada je doživljavao noćne more i vrištao bi, jer bi po noći sanjao ljude koji su ostali zarobljeni na gornjim spratovima Svjetskog trgovačkog centra u New Yorku kada je zapaljen.

Iako je odrastao u New Yorku i posjetio je tornjeve, nije bio tamo 11. septembra 2001. godine. Ipak, gledajući televiziju i snimke napada, to je kod njega probudilo traume i sjećanja, te je počeo piti alkohol kako bi samo zaspao.

Tokom 2001. godine napustio je vojsku nakon 20 godina služenja i preobučio se za psihoterapeuta i kliničkog hipnoterapistu.

Ljekovita moć prirode

Richard Margesson sa svojom suprugom Rose preselio se na Novi Zeland 2013. godine. Tamo je započeo šetnju dugu hiljadu milja (1,600 km) od Rta Reing do otoka Stewart.

Proveo je četiri mjeseca šetajući plažama i često bi spavao u visećoj ležajci ili šumi.

richard-margesson2.jpg - undefined

Margesson: Dolazi u BiH   Foto: Stuff.co.nz

“Opuštajuća snaga prirode bila je ključna na mom putu oporavka od PTSP-a i još uvijek je. Priroda intezivno liječi PTSP”, spominje Richard Margesson.

Uvidjevši da priroda pomaže u oporavku, Margessonu se javila ideja da organizira zajedničko putovanje sa drugim veteranima u Bosnu kako bi pokušali oporaviti se od ratnih trauma.

Margesson planira predvoditi bivše mirovnjake na 10 kilometara duge šetnje svakog dana pretežno po šumskim stazama, uključujući i one koje su se u ratu koristile za dopremanje humanitarne pomoći.

Projekat će uključiti do 12 veterana, a oni će se ponovo povezati sa ljudima koji žive u Bosni i kojima je pomagano tokom rata.

Rat u Maglaju

Kroz društvene mreže, Margessonov bivši vozač povezao se sa jednom Bosankom, koja je u vrijeme rata imala devet godina, a tada je Margessonova satnija pomogla u deblokadi Maglaja, koji je bio opkoljen devet mjeseci.

Odsječeni od ostatka svijeta, ljudi nisu imali vode i struje, a kuhali su na vatri, piše novozelandski Stuff.

Predvodio sam konvoj koji je pod vatrom dostavljao pomoć u Maglaj, a djeca su nas znala opkoliti kovnoj očekujući neki poklon”, prisjeća se.

On je uslikao jednu, tada devetogodišnju djevojčicu iz Maglaja. Ona danas želi upoznati mirovnjake koji su je uslikali, a ta slika jedina je iz mladosti koju ima.

“Aveti ratne prošlosti moraju nestati, ne samo kod mirovnjaka već kod ljudi u BiH. Veliko pitanje na koje svako želi odgovor glasi: ‘Da li smo učinili dovoljno, da li smo napravili razliku, da li je patnja bila vrijedna toga’?”, rekao je Margesson.

NEMA KOMENTARA