Kojović: Bakir je veći Bošnjak nego što sam ja Srbin - ali ja sam veći Bosanac

Predrag Peđa Kojović, predsjednik Naše stranke, ovih dana je jedno od najčešće pominjanih imena u našoj javnost, posebno u Sarajevu. 

Njegovo ime se spominje na skupovima konkurentskih, vladajućih stranaka, njega i bliske saradnike se napada u saopćenjima, na društvenim mrežama, u medijima bliskim vladajućim strankama, pa se nameće zaključak "da se nešto događa". 

Razgovarao: Faruk Vele 

Stranci na čijem je čelu mnogi daju velike šanse na lokalnim izborima, tvrdi se da bi upravo oni mogli biti osvježenje, a dio političkih analitičara smatra da će "četvorka", u kojoj djeluje i NS, dobiti mandat za "pospremanje" stanja na lokalnoj razini, što bi moglo značiti promjenu paradigme na političkoj sceni u Bosni i Hercegovini. 

No, u Bosni s procjenama uvijek treba biti oprezan. Nisu se rijetki "ugrizli za jezik". Olovka je u rukama građana, a odluku, nažalost, nerijetko donose oni koji broje! 

Šta se to, stvarno, događa, Kojović govori u intervjuu za Radiosarajevo.ba, odgovarajući, istovremeno, na neugodne optužbe iz Stranke demokratske akcije, gdje se dovodi u pitanje i njegova lojalnost državi Bosni i Hercegovini. Također, govori o glasu naroda na terenu, očekivanjima od izbora, Bosni kakvu je on vidi i kavu želi... 

Radiosarajevo.ba: Bližimo se kraju predizborne kampanje, dosta ste, kako ste nam kazali u uvodu intervjua, na terenu, koliko ste zadovoljni kampanjom i kakve reakcije dobivate do građana? 

Kojović: Naporno je, ali ono što doživim tokom svake kampanje je meni najdragocjenije iskustvo i neka vrsta male nagrade za ovu, ponekad se čini, najgoru vrstu posla kojom se čovjek može baviti danas u Bosni i Hercegovini. 

Na ulici, na pijacama, na benzinskim pumpama srećete najnevjerovatnije, predivne, dobre ljude koji vas prepoznaju i automatski se ponašaju prema vama kao da se dugo poznajete. 

Pričaju vam kako žive, šta ih muči i čemu se nadaju. Umorni, ostarjeli ili sasvim mladi, bez posla, bez penzije – jer firma nije uplaćivala. Očajni da barem svojoj djeci omoguće da se školuju i ostvare neki bolji život. Bijesni i istovremeno tužni kada shvate da djeca razmišljaju o odlasku. 

A osjećaju se nemoćni i polako gube nadu da će se stvari ikad promijeniti nabolje. Kada u tim neposrednim situacijama kampanje s njima pričam o Bosni, kakva može biti, kako bi se ovdje moglo živjeti, kako bi trebalo, jedno je sigurno: da tu Bosnu moj sagovornik i ja opišemo na pola stranice papira i ne potpišemo svoje papire neko treći ne bi znao ko je napisao koju. 

Privilegija, stvarna privilegija, posla kojim se bavim za mene je ovo što sam vam pokušao opisati-putovati po Bosni i Hercegovini, sretati, upoznavati i pričati sa ogromnim brojem ljudi, svih etnija, svih vjera i uvjerenja, i uvjeriti se da i dalje postoji nevidljiva mreža koja nas povezuje i daje značenje izrazima "naš čovjek", "naši ljudi", "znaš ti nas" i tako dalje. 

Svakom ko na osnovu medija i socijalnih mreža i saopštenja i izjava velike većine političara stiče utisak da su obični ljudi ispunjeni mržnjom i agresivnom svađanju poput onih koji ih navodno predstavljaju - treba uraditi ovo što mi radimo - proputovati Bosnu i Hercegovinu, te, gdje god se ukaže prilika, pričati s ljudima. To je i dobro za dušu i korisno za mozak. 

Apel građanima 

Radiosarajevo.ba: Kakva su Vaša očekivanja na lokalnim izborima? Da li "Četvorka" može srušiti postojeće vlasti na lokalnoj razini i da li bi to mogao biti uvod u promjenu političke paradigme na višim razinama? Sudeći po nekih analizama, šanse su veće veće nego ikada… 

Kojović: Pobjeda "Četvorke" bi značila početak okretanja dosadašnjeg kursa, neku vrstu političke revolucije u Bosni i Hercegovini. Mi bi smo znali da smo na dobrom putu za 2022. godinu, i talas promjena bi postao nezaustavljiv. 

Nema jače sile na svijetu, kaže Mandela, od ideje čije je vrijeme došlo. Da li je došlo vrijeme za normalnu, bolju Bosnu i Hercegovinu, Bosnu i Hercegovinu koja je složna, snažna, okrenuta prema budućnosti, Evropi, za Bosnu i Hercegovinu koja pokazuje svijetu da je različitost, etnička, vjerska, kulturna, zapravo, snaga i bogatstvo, a ne slabost i siromaštvo? To je pitanje na koje ćemo odgovor dobiti u nedjelju. 

Radiosarajevo.ba: Šta će biti prvi potezi nove vlasti na lokalnoj razini ukoliko dobijete povjerenje građana u nedjelju? 

Kojović: "Četvorka" je postigla sporazum o osnovnim principima i projektima koji će biti realizirani. Osim opšteg dijela, sporazum sadrži i posebne, lokalne, segmente koji su specifični za svaku lokalnu zajednicu. Građani su to imali priliku vidjeti i mogu taj program dobiti na našim štandovima, ukoliko nisu. 

Dva su osnovna pravca djelovanja. Zdravstveni, koji se kreće u smjeru da se vlast u jačoj saradnji sa strukom i naukom mora ozbiljnije uhvatiti u koštac sa pandemijom COVID-19. Život i zdravlje su apsolutni prioritet. 

Drugi, i nikako manje važan pravac je ekonomski, odnosno, maksimalna moguća pomoć privredi i radnicima u realnom sektoru. Budžet se puni novcem građana i poslovnih subjekata. Vrijeme je da im vlast u ovim teškim vremenima zaista pomogne, tim njihovim novcem. 

Radiosarajevo.ba: Na netom održanim izborima u Americi pobijedio je Joe Biden, građani su glasali masovno, glasali su za nadu, nadu u bolju zemlju i bolje sutra, bez obzira koje je njihovo etničko i vjersko povjerenje. Naš Elvir Klempić iz tima budućeg predsjednika Bidena mi je kazao da je komunicirao sa 18 različitih zajednica. Šta možemo naučiti iz američkog iskustva? Ne, naravno, samo na lokalnoj razini… 

Kojović: Normalnost se vratila u Bijelu kuću. Oni kojima je prije četiri godine - kad je čovjek koji se ponaša kao klaun postao Predsjednik Amerike - bilo mrsko izaći i glasati su na najgori mogući način platili svoju grešku. Ovaj put su izašli i glasali. I pobijedili. 

I vratili vjeru da je ovo, ako ništa, početak kraja ovog kratkog, ali burnog vremenskog perioda u kojem su u nekim državama zavladali populistički avanturisti i ljudi koji nisu u stanju mentalno manipulirati apstraktnim pojmovima, prosto rečeno, budale. 

Ne mogu dovoljno puta ponoviti – pozivam vam vas, zahtijevam, molim vas, apelujem – izađite i glasajte 15. novembra. Pogotovo ako prije niste. Glasajte za onoga za koga želite da glasate-to je vaše pravo, obaveza i, ako vi odlučite, vaša tajna. 

Radiosarajevo.ba: U više navrata posljednjih dana Naša stranka je spominjana u saopćenjima Stranke demokratske akcije, kao to objašnjavate? 

Kojović: Da se radi o političkim napadima, o tome da oni kritikuju neku našu konkretnu odluku, potez, kao što mi radimo kada su oni u pitanju, ja bih rekao, za dobrim se konjima prašina diže. 

Ali njihovi napadi su se iz nekog razloga usmjerili na etničku pripadnost, na neke aluzije o mom...nevoljenju Bosne i Hercegovine, o tome da sam radio protiv države. 

Meni je jasno šta je njihov cilj. Da prepadnu Bošnjake, da im kažu, nemojte imati povjerenja u ove ljude koji se ovako zovu. Budite nepovjerljivi prema svima koji nisu "naši". To je njihova poruka i izborna strategija. A šta bi vi da ste na njihovom mjestu? Umjesto slika kandidata na bilborde - stavili slike iz stvarnog života?! 

Bolesne u redovima pred domovima zdravlja? Lica ljudi u redovima pred biroima nezaposlene? Fotografije mladih kako se u redu pred njemačkim konzulatom na Džidžikovcu smrzavaju čekajući vize? 

Naravno da to ne mogu. S druge strane, oni onima koji paradiraju na četničkim skupovima i otvoreno rade protiv države Bosne i Hercegovine dijele ministarske fotelje, dijele javne pozicije i preduzeća kao politički plijen, a neprijateljima proglašavaju one koji se bore za Bosnu i Hercegovinu. 

Bakir je sigurno veći Bošnjak nego što sam ja Srbin, ali ako ćemo se takmičiti u tome ko je veći Bosanac, on nema šanse. A ja mislim da se u tome trebamo takmičiti. 

Bosna stabilna kao stećak 

Radiosarajevo.ba: U jednom od saopćenja kaže se da nikada niste demantirali da ste 1991. radili za propagandu JNA, dok se za gospodina Tarika Haverića tvrdi da je Armiju RBiH optuživao za etničko čišćenje. Kako komentirate sve ove navode? 

Kojović: To su laži! SDA nikako da shvati jednu, reklo bi se, jednostavnu stvar. Mi nemamo s njima spor o tome ko je i kako napao Bosnu i Hercegovinu, ko je sistematski činio zločine, ko je počinio genocid u Srebrenici i da je Dodik, ali i Čović - najveći politički problem u Bosni i Hercegovini. Naravno, da tu nemamo spora sa SDA! 

Uvjeren sam da bi smo Bakir Izetbegović i ja bili u stanju zajedno napisati lekciju historije za 8. razred o tom periodu u Bosni i Hercegovini. Ono o čemu se mi sporimo je što je krucijalno postartno vrijeme koje je moralo biti iskorišteno za izgradnju države, za izgradnju državnih institucija, pomirenje, za obnovu zemlje u materijalnom, ali i moralnom smislu SDA, kao dominantna stranka na vlasti, utrošila na kriminal, na političko-tajkunski kapitalizam zahvaljujući kome se veoma mali broj ljudi abnormalno obogatio. 

Umjesto državne izgradili su svoju paradržavnu strukturu. 

Ako vam nešto treba, ako vam nešto pripada po zakonu, morate kod njih u Centralu, a ne u državnu instituciju po to! A, naravno, sporimo se oko toga kakva Bosna i Hercegovina treba da bude. On je vidio kao tronožac, u vječitom strahu da će jedna noga popustit i sa tri konstitutivna predsjednika na vrhu. Ja je vidim oslonjenu na sve njene građane, svih tri i po miliona. Stabilnu kao stećak, građansku, sa jednim predsjednikom koji predstavlja sve nas zajedno.    

Čuvajmo Bosnu... 

Radiosarajevo.ba: Šta očekujete od Centralne izborne komisije (CIK) nakon pokretanja postupka zbog istupa kandidata SDA Fikreta Prevljaka? Da li Vam se gospodin Prevljak eventualno osobno izvinio? 

Kojović: Javno iznijeti očekivanje o aktivnom slučaju je utjecaj, i to je nešto što ja izbjegavam, jer smatram da time pomažem onima koji odluku trebaju donijeti neutralno i objektivno - u skladu sa zakonom. Pogotovo to ne bih radio u ovom slučaju koji me se direktno tiče. 

Radiosarajevo.ba: Ipak, koliko je govor mržnje koji smo imali priliku slušati i u ovoj kampanji opasan po politički život Bosne i Hercegovine, a posebno kada se udara na bosanskohercegovačku pluralnost, na bosanski duh? 

Kojović: U danima pred referendum, za nezavisnost Bosne i Hercegovine, po gradu se pojavio jedan izuzetan poster. Prikazivao je u krupnom planu starački dlan u čijim se naboranim kanjonima, na sredini dlana, zacaklila kap vode. 

Ispod je, koliko se sjećam, pisalo otprilike, čuvajmo Bosnu i Hercegovinu kao malo vode na dlanu. Ja je i dan danas tako doživljavam. Kao nešto što je nerazvaljivo i istovremeno jako delikatno. To je Bosna i Hercegovina! 

Taj njen delikatni dio, ono što zovemo bosanski duh, tajna veza, je ciljana žrtva jezika mržnje. 

Time se napada na onu Bosnu i Hercegovinu koje se ja sjećam i onu kakva bi ona mogla biti. Moderna, prosperitetna, evropska država ravnopravnih građana i naroda. Mržnja ne samo da uništava onog ko je nosi u sebi, one je opasna. To je bolest. Ona je kap tinte u čaši čiste vode. 

Ljudi koji se bave javnim poslom, ljudi koji su javne ličnosti mogu se obraćati velikom broju ljudi i iznositi svoje stavove. To je ogromna privilegija i nosi sa sobom i ogromnu odgovornost. 

Oni koji u javnom prostoru pozivaju na podjele, iznose lažne i teške optužbe protiv drugih i generalno pričaju o ljudima a ne o političkim pitanjima to, očigledno, neće ili ne mogu da shvate. Šta građani misle o svemu ovome, kakav život i kakvu Bosnu i Hercegovinu žele, znaćemo u nedjelju naveče.