Pravoslavni Badnjak

Badnje veče je veče uoči Božića, kada se obavljaju osnovne pripreme za veliki godišnji praznik; posebnim apotropejskim i produktivnim ritualima obilježava se Badnje veče, kojim faktički počinje Božić: tada se zbivaju čuda u prirodi, "otvara" se zagrobni svijet, dolaze preci itd. Kod Južnih Slovena na Badnje veče se obavljaju rituali vezani za pripremu drveta za paljenje na kućnom ognjištu (Badnjak), mešenje i pečenje obrednog hljeba (koji naročito simbolizuje sfere gazdinstva), podjelu zaklane i sređene božićne životinje, postavljanje večernje trpeze.

Večernja trpeza zauzima centralno mjesto u obredu Badnje večeri kod svih Slovena. Za njeno priređivanje u kuću je unošena slama, što simboliše početak Božića. U srpskim selima domaćin unosi slamu u rukavicama, ponekad bez kape, uz riječi pozdrava i dobrih želja, a čeljad ga dočekuje stojeći. U Hrvatskoj i sjevernim oblastima Srbije, tu slamu gaze nogama, podražavajući glasove živine. U raznim južnoslovenskim oblastima domaćin, domaćica ili dijete sjednu na slamu i čvrsto je drže da bi "kokoši dobro sjedile na jajima i izvodile piliće".

U slamu, prostrvenu po podu, bacaju suho voće, orahe i slatkiše, koje uzimaju djeca, podražavajući oglašavanje stoke i živine. Na slami je bilo uobičajeno valjanje i spavanje tokom božićne noći, itd. Večera se servira na podu, na slami (preko slame se postavlja, na primjer, vreća od kozje dlake) ili na stolu, na kome je također ispod stolnjaka prostrta slama. U tom se slučaju tokom večere ispod stolnjaka izvlače slamke i gata se o dužini lana u narednoj godini.

U različitim slovenskim oblastima pod sto stavljaju poljoprivredne alatke (najčešće - raonik s pluga, a također jaram, bič, sjekiru), lancima vezuju nogare stola da bi "vezali" čeljust vuku i sačuvali stado od njega. Bugari, osim raonika, pored trpeze stavljaju kaiš, rukavicu sa žitom, vreću novca, sito sa žitom, jabukama, orasima i srpom. U katoličkim tradicijama se smatralo da uoči Božića svi pretpraznički poslovi moraju biti završeni do sutona; znak za početak večere bila je prva zvijezda koja zasija na nebu. Kod Poljaka, čim se pojavi prva zvjezda, domaćin izađe na doksat i vikne "Zvijezda je na nebu!", pozivajući tako čeljad na prazničnu večeru.

Sofru čine posna jela, uključujući i zadušna: obavezno se jedu pasulj ili grašak, koljivo, med, a također riba, kupus, kod Južnih Slovena suho voće, psena pita (zeljanica) i dr. Bugari i Srbi zapadne Srbije prije večere najprije kade trpezu kuću, zatim građevine u dvorištu, da bi otjerali "zle sile". Kod Srba je bilo uobičajeno da se večera počne specijalno ispečenim hljebovima, koji su predstavljali različite sfere privrednog života porodice, pri čemu bi domaćin ostavljao na stranu prvo parče od svakog hljeba, a zatim ih davao stoci, da bi stoka bila zdrava. Ponekad je za vrijeme te večere pravljen osnovni božićni hljeb.

Kod svih Slovena poznate su zabrane, vezane za vjerovanje da večeri prisustvuju nevidljive duše pokojnika: ne služe se nožem, ne dižu kašiku kada padne sa stola, ne ustaju iza stola dok se večera ne završi; Zapadni Sloveni ostavljaju slobodno mjesto za sofrom "za gosta", "za dušu" postavljaju pribor viška, otvaraju prozore i vrata, pale svijeću "za mrtve". Južni Sloveni večeraju uz svijeću, gatajući o životu i smrti po sijenkama svijeće na zidu; ostatke hljeba stavljaju visoko, da bi klasje bilo visoko; za vrijeme večere bacaju orahe po ćoškovima kuće, a na kraju večere gataju po njihovim jezgrama; Zapadni i Istočni Sloveni bacaju ka tavanici kuhanu pšenicu (koljivo, prekrupu) ili klasje i gataju o ljetini iduće godine.

Ostaci hrane, kao po pravilu, nisu uklanjani čitave noći: vjerovalo se da će doći da se okrijepe umrli rođaci, duše predaka, kod Makedonaca - "dedo Bože". Kod svih Slovena, za Badnje večer poznata su ritualna pozivanja na večeru divljih životinja, Mraza, Germana, vjetra i drugih realnih ili izmišljenih likova.

Obično drvo badnjaka u kuću unosi domaćin. U Srbiji, badnjak često zavijaju u košulju (novu, mušku, žensku), platno ili ga povijaju kao bebu. U istočnoj Srbiji, u Aleksinačkom Pomoravlju, domaćin ulazeći u kuću diže badnjak uvis i izgovara: "Ovolika konoplja i ovolika žita bila ove godine!" Zatim domaćica zasipa badnjak žitom, orasima i parama, da bi hambari bili puni žita, a kuća - novca.

Badnjak obično unose u kuću tako da prvo uđe deblji kraj, a na ognjište ga polažu tako da taj kraj bude okrenut na istok. Pri tome domaćin ponekad cjeliva badnjak i klanja mu se. Često badnjak mažu medom, slaninom ili u otvor, koji su na njemu provrtili, sipaju  vino, med, maslo, zasipaju ga žitom, na njemu lome božićni kolač, stavljaju na b. suho voće, ritualno jelo, pečenicu, novac, maramu itd. U Popovom Polju, čitava porodica se provlačila ispod zapaljenog badnjaka koji bi domaćin ili polažajnik dizao nad ognjištem. Polažajnik je pomjerao zapaljeni badnjak na ognjištu "da bi krenuli poslovi i blagostanje u kući i domaćinstvu", granom od badnjaka džarao je polažajnik vatru na ognjištu, izazivao varnice iz badnjaka i govorio blagoslove: "Koliko varnica, toliko teladi, jagnjadi, prasića..."

Trenutak u kome bi badnjak pregorio na sredini i razlomio se na dva dela, smatran je sakralnim. Domaćin ili djeca su ga svečano iščekivali kraj ognjišta; onome ko bi prvi vidio da je pregorio badnjak slijedila je nagrada

N. I. Tolstoj, L. N. Vinogradova, A. A. Plotnikova

(Tekst prenesen i prilagođen ijekavskom izgovoru iz knjige 'Slovenska mitologija - enciklopedijski rječnik';Zepter Book World, Beograd 2001)

Vezano: Pogledajte paljenje Badnjaka u Sarajevu