Oni su među nama: Pitali smo - ko pomaže osobama koje su odslužile najstrožije kazne

Nakon što je mnogobrojno stanovništvo u Bosni i Hercegovini u proteklim danima živjelo u strahu od višestrukog ubice Edina Gačića, kojeg su u utorak likvidirali pripadnici Sektora za specijalnu podršku MUP-a KS nedaleko od Hadžića kod Sarajeva, okončana je najveća policijska potjera u poslijeratnoj BiH.

Već smo ranije pisali kako specijalistički medicinski nalazi opisuju Gačića kao osobu koja pati od poremećaja ličnosti, šizoidnog i paranoidnog tipa, stoga se postavlja pitanje kako je takva osoba mogla biti na slobodi - koja je prije ubistva Sauda Sultanića u Konjicu, ubila dvije osobe, među njima i svoju majku.

Dossier: Ko je Edin Gačić, ubica za kojim traga policija

Život u Zabrđu, dan nakon ubistva Gačića: Ko kaže da ga nije bilo strah - laže

Karkin o Gačiću: Nije pokazivao uzbuđenje, ličio je na studenta, čist i ispeglan

"Osobe osuđene presudom Suda BiH, kojima bi istovremeno bila izrečena i mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja ili obaveznog liječenja od ovisnosti, navedenu mjeru bi izvršavala u Zavodu za forenzičku psihijatriju Sokolac, koji je stavljen u funkciju krajem 2016. godine. Ministarstvo pravde BiH sačinilo je sporazum o smještaju i naknadi troškova za izvršenje mjera bezbjednosti izrečenim u krivičnom postupku i koji je omogućio da svi sudovi u BiH, mogu takve osobe slati pod jednakim uslovima u Zavod za forenzičku psihijatriju Sokolac, kao specijaliziranu forenzičku ustanovu za pružanje takvih medicinskih usluga za sva osuđena lica, po odlukama svih sudova u BiH“, kazala je u razgovoru za Radiosarajevo.ba Stanislava Marić, glasnogovornica Ministarstva pravde BiH.

Prema njenim riječima, trenutno u navedenom zavodu borave 94 pacijenta i to 56 iz Republike Srpske, tri iz Brčko Distrikta BiH i 35 pacijenata sa područja Federacije BiH.

"Shodno zakonskim propisima, mjere sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja ili obaveznog liječenja od ovisnosti mogu trajati najduže do isteka izdržavanja kazne zatvora, kada se završava proces izvršenja izrečene sankcije", istakla je Marić.

Problem nastaje kada osuđena osoba koja izlazi s izdržavanja kazne na uslovni otpust na osnovu pomilovanja nadležnog suda, ili poslije izdržane kazne - izlazi u jedan prazan socijalni i psihološki prostor, što znači da se tom osobom više niko ne bavi i nije ni u čijoj nadležnosti.

"Nažalost, u BiH nije uspostavljem sistem niti institucija koja bi se bavila ovim problemom resocijalizacije i rehabilitacije osoba koji su odslužili najstrožije kazne i koje se vraćaju u bh. društvo. Upravo u tome i jeste problem što takve osobe često ponovo počine neko krivično djelo", objašnjava za Radiosarajevo.ba sarajevski advokat, Rusmir Karkin.

Advokat Karkin smatra da je država dužna da donese set zakona i propisa i da se organizuje institucija koja bi vodila računa o osobama koje su izdržale dugotrajnu kaznu zatvora.

"BiH nedostaje jedna institucija kao i program rehabilitacije osoba koji su osuđeni za najteža krivična djela, a ista i prema sudskoj odluci i odslužili. Prema trenutačnim zakonskim propisima, ljudi koji odsluže takvu kaznu prepušteni su sami sebi", dodao je advokat Karkin.

"U slučaju da ovakve osobe nemaju podršku prijatelja, porodice ili supružnika oni su prepušteni sami sebi, a u ovakvoj teškoj bh. realnosti u kojoj se nalazimo sve ovo dovodi do daljnjeg asocijalnog ponašanja koje može dovesti do tragičnih događaja, kao što su bili ovi vezani za slučaj Edina Gačića", zaključio je Karkin.