Pet godina bez očevog Jare, sestrinog Gazije, bez Dženana - našeg simbola za borbu

Pet godina jedna porodica ne spava, tragajući za istinom.

8. februara 2016. godine u Velikoj aleji na Ilidži, mladić od 22 godine, Dženan Memić koji je šetao sa svojom djevojkom napadnut je, a samo sedam dana kasnije je preminuo, 15. februara.

Piše: Nihad Katica

Od tog 8. februara, život porodice Memić postao je borba za istinu, ona istrajna i poštena. 

Istrajna i poštena borba

Otac kao stijena, naš Muriz Memić postao je simbol borbe.

Ponosni bosanski čovjek koji u potrazi za istinom nije skrenuo s puta poštenja i pravičnosti zbog, kako i sam kaže, svog Dženana.

Slučaj koji je prikazuje i treba da polomi svu nepravdu "pravde" u Bosni i Hercegovini, slučaj za koji će nas sutra naša djeca pitati gdje ste vi bili i šta ste vi uradili, kada se pravila iskrena i pravična država.

Detalje ovog labirinta vjerovatno svi već znaju.

Podignuta je optužnica protiv Ljube i Bekrije Seferovića zbog saobraćajne nesreće. Pa je sud, ne jednom već dva puta, kazao da Dženana nije udarilo auto.

Porodica i danas čeka "pravu" optužnicu kojom će i oni koji se prave da ne znaju vidjeti da je Dženan ubijen.

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je ovog februara pokrenulo akciju vezano za ovaj slučaj, u pritvoru su Zijad Mutap i Hasan Dupovac, oni su osumnjičeni za organizirani kriminal i ometanje istrage o stradanju Dženana Memića.

Pojavili su se sad i spinovi. Javno se licitira navodnim imenom ubice, a kao da se pokušava izbrisati ime koje se godinama šaputalo...

Bijeli kamen

Pet godina Muriz i njegova porodica traže ono što bi svima trebalo da bude dostupno, oni traže istinu. Oni žele istinu da se sazna ko je ubio Dženana, ko ga je oteo od njegovih najbližih.

Kao bijeli kamen koji stoji u Velikoj aleji na Ilidži gdje su stali životi, a počela borba, stoji i teret na Bosnom i Hercegovinom, još veći kamen, samo ne bijel i čist kao ovaj, već crni kamen koji prijeti da će da je pritisne jer šuti, da je pritisne zbog suza majke, sestre i oca, zbog istine.

Ovo nije borba za jednu porodicu, ovo je borba za sve porodice koje kada krenu u krevet legnu sa mišlju da tamo negdje, neko šuti i skriva istinu, ovo je borba da više niko ne pusti suzu zbog nekog drugog.

Epitaf na spomeniku u obliku bokserske rukavice, ostaje kao opomena za sve generacije koje dolaze, kao svjetionik da sija ako se opet oblaci nepravde navuku na nebo iznad Bosne i Hercegovine.

"Dok nišani bijeli čekaju pravdu da
nasele tihi grad, neka svjedoči ovaj
ranjeni kamen snagu onoga ko čezne,
ko ostade željan milovati svile pramen.

Dok nišani bijeli čekaju istinu da
svjedoče prekinuti san, neka ovaj
kamen bijeli, srcu ranjenom obasja
još neki dan.

Dok čekamu pravdu za dušu
čistu, neka bol, što je u
kamen ureza suza, bude poruka
generacija koje dolaze
Kada zulum postane
pravilo, otpor postaje obaveza"