Godišnjica smrti bosanske kraljice Katarine: Čovjek bez domovine je mrtav čovjek

Bosanska kraljica Katarina zasigurno je jedna od najzanimljivijih i najslavnijih ličnosti srednjovjekovne Bosne, čija je tragična sudbina skončala  na današnji dan, 25. oktobra 1478. godine u Rimu, daleko od njene domovine i još dalje od djece, kćerke Katarine i sina Žigmunda.

Katarina Kosača je supruga bosanskog kralja Stjepana Tomaša i pretposljednja bosanska kraljica čiji životni put i danas intrigira historičare i istraživače koji pokušavaju sastaviti mozaik njenog života, koji je počeo u Blagaju 1424. ili vjerovatnije 1425. godine.

Bila je kći Stjepana Vukčića Kosače, istaknutog bosanskog velikaša i Jelene iz zetske kneževske kuće Balšića, unuke srbijanskog kneza Lazara.

Katarina je u Rimu živjela pod zaštitom Pape, koji je mjesečno za njene potrebe izdvajao stotinu dukata.

Bosna i Hercegovina je stara država i korijene njene državnosti možemo naći prije više od hiljadu godina.

Kroz vrijeme je mijenjala svoje granice, oblike vlasti i pravne sisteme ali je uvijek zadržavala svoje ime.

Bosna i Hercegovina je svoju državnu cjelinu očuvala i kada je prošla 415 godina vladavine Osmanlija, pa 40 godina austrougarske uprave te naposlijetku 70 godina jugoslovenskog suživota.

Kao što smo rekli, život je skončala 25. oktobra 1478. godine u Rimu. Na najvišem vrhu brda Campidoglio, jednog od sedam rimskih brežuljaka, između impresivnog zdanja posvećenog prvom kralju ujedinjene Italije Vittoriju Emanuelu II i Piazze dei Campidoglio, trga kojeg je projektirao slavni Michelangelo, nalazi se crkva Santa Maria in Aracoeli (crkva svete Marije od nebeskog oltara) koja čuva grobnicu bosanske kraljice Katarine.

Zašto nam je domovina važna najbolje ilustriraju riječi upravo bosanske kraljice Katarine Kosače Kotromanić, koja je umrla u tuđini, daleko od svoje Bosne, u Italiji, u Rimu.

„Šta sam ja bez domovine? Čovjek bez domovine je mrtav čovjek. Tek sad znam šta je zavičaj. Šta znači biti pored domovine, a ne moći se u nju vratiti? Sad mi je jasna misao na progonstvo osuđivanih rimskih pisaca - koji su pisali i govorili da je progonstvo iz domovine najteža kazna živu čovjeku.

Jer... Šta je čovjek bez domovine... i bez jezika svoje domovine? Ovo što i ja... Mrtav čovjek kojem je ostao samo taj dio svijesti kojim jedino tu istinu može izreći", ovako je govorila kraljica Katarina, kada je spominjala domovinu, u knjizi Ibrahima Kajana - "Katarina kraljica bosanska". 

Kraljica Katarina, kralj Tvrtko I Kotromanić, ban Kulin i mnogi drugi naši srednjovjekovni vladari su još prije mnogo vijekova gradili i jačali bogatstvo naše domovine.