Odjeci dogovora Turska-Švedska-Finska: BiH mora iskoristiti trenutak za ulazak u NATO

Turska je pristala podržati zajedničku kandidaturu Finske i Švedske za članstvo u NATO-u prvog dana samita Alijanse u Madridu.

Piše: Faruk Vele

 Finski predsjednik Sauli Niinisto izjavio je u utorak da je da je odlučujući korak u podršci Turske načinjen nakon što su „tri zemlje potpisale zajednički memorandum koji se tiče zajedničke sigurnosti“, prenijele su svjetske agencije.

Trending

Sestra preminule Džejle Drapić u teškom stanju zbog zuba: 'Liječila se kod istog stomatologa'

Ovu informaciju potvrdio je i generalni sekretar NATO pakta Jens Stoltenberg, koji je najavio da će Turska na samitu podržati članstvo skandinavskih zemalja u Alijansi.

Ankara dobila sve što je očekivala

Šta ovaj diplomatski konsenzus, gdje Ankara tvrdi da je „dobila sve što je tražila“, a skandinavske zemlje proces u kojem će biti dio kolektivne odbrane radi zaštite od pobješnjele Rusije, donosi Bosni i Hercegovini i zemljama Zapadnog Balkana? Posebno u vidu prijetnji vetom kojim je prijetio predsjednik Hrvatske Zoran Milanović u kontekstu Izbornog zakona u BiH, za portal Radiosarajevo.ba govore ugledni analitičari.

“Izgleda da je Ankara dobila što je i očekivala. Finska i Švedska su se obavezale da će učiniti sve što mogu kako bi zabranili ili barem umanjili djelovanje marksističkih kurdskih grupa na njihovoj teritoriji. S druge strane, skeptičan sam da su te zemlje spremne izručiti osobe koje Turska zahtjeva. Iako sve strane negiraju povezanost, iz američke vlade kažu kako su spremni sada prodati Ankari najnoviju verziju F-16 aviona, kao i opremu za modernizaciju postojećih unutar turskog vojnog inventara. Za sad niko ne spominje F-35 avione, bojim se da Ankara nema šansi za povratak u taj program”, kaže za portal Radiosarajevo.ba dr. Harun Karčić novinar i urednik na Al Jazeera Balkans, inače autor veoma praćene emisije “Granice istoka”.

Što se tiče Balkana, pojašnjava Karčić, ovaj potez pokazuje kako je Turska i dalje ''heavyweight'' unutar Alijanse te da ima veliki utjecaj.

„Vidjeli smo da će NATO povećati broj vojnika u visokom stepenu pripravnosti na preko 300.000. To je veoma indikativno o trenutnoj sigurnosnoj situaciji u Evropi. Ovo je momentum koji BiH vlasti moraju iskoristiti kako bi zemlja što brže ušla u NATO. To je sada važnije nego ulazak u EU. Bh. vlasti, također, moraju lobirati u Washingtonu i Bruxellesu da NATO proširi svoju vojnu bazu u Butmiru kako bi se osigurao trajni mir i stabilnost. Vidjeli smo kako pro-ruski elementi lahko kapituliraju pod snažnim zapadnim pritiskom. Ovo je trenutak da se osujete pro-ruske secesionističke tendencije i u BiH“, konstatira Karčić. 

Hrvatska u 'ofsajdu'

Dogovorom Turske za zemljama Skandinavije, Ankara je ponovo diplomatski briljirala, postigavši važan zgoditak za svoju zemlju.

Nogometnim rječnikom kazano, predsjednik Hrvatske Zoran Milanović gurnuo je svoju zemlju u „ofsajd“. Je li baš zbog toga lider HDZBiH Dragan Čović i Milanovićev saveznik odustao od kandidature vjerovatno nikad nećemo saznati.

Ugledni bh. diplomata i novinar Hajrudin Somun primijetio je u autorskom tekstu za Radiosarajevo.ba da se hrvatski lider sada sakrio u "mišju rupu", te da nije mahao Izbornim zakonom u BiH na samitu u Madridu.

"Ugledni profesor međunarodnog javnog prava na Sveučilištu u Zagrebu, akademik Vladimir Ibler, svoje je studente uporno podsjećao na to da male države mogu biti uspješne u međunarodnoj areni samo ako striktno poštuju pravila međunarodnog prava i ako se unutar međunarodnih integracija ponašaju dosljedno u skladu sa vrijednostima i pravilima te organizacije. I današnji hrvatski premijer Andrej Plenković, i današnji predsjednik RH Zoran Milanivić bili su Iblerovi studenti. Očito je da je Plenković shvatio da jedino igrom prema pravilima za svoju državu može osigurati međunarodni utjecaj koji nadilazi njen skroman BDP, mali broj stanovnika ili ne pretjerano važan geopolitički položaj", ističe Davor Gjenero, ugledni politički analitičar i politolog iz Hrvatske.

Milanović je, podvlači Gjenero, pak uvjeren da se može ponašati kao da je na čelu onoga što je njegov prethodnik Ivo Josipović nazvao "malom silom".

"Zemlje koje imaju i velik broj stanovnika i važan geopolitički položaj, a pritom još nisu demokracije nego autoritarno organizirane države, kao što je to Turska, u savezu koji se inače temelji na načelima, mogu probati igrati protivno tim načelima i pravilima i mogu tako pokušati nešto postići. Takve države „stariji” partneri neće bez potrebe poniziti, nego će odigrati igru nakon koje će autoritarnog vođu možda boljeti ruke, koje su mu iza zavjese zavrtali, ali će na vam izgledati kao da je ucjenom autoritarni vođa postigao neki rezultat. Upravo se to dogodilo s Erdoganovom igrom, vezanom uz članstvo Finske i Švedske u NATO savezu: on je stavljen gdje spada, a u domaćoj se areni može hvaliti navodnim uspjehom svoje diplomatske akcije", istakao je naš sagovornik.

Milanović i papagaj

Kako je dodao, Milanović je predsjednik male neznačajne države, kojoj se, kad se ne ponaša prema pravilima, ne posvećuje takva pozornost.

„Valja se sjetiti samo kako je Slovenija prošla, kad je pokušala blokirati hrvatsko pristupanje NATO savezu, koje je u tom trenutku za SAD bilo važno. Milanovićeve ruke su cijele, samo zato što svi znaju da on ne donosi odluke, a da je njegov utjecaj ravan onome vicu o papagaju i Milanoviću, koji su zajedno u vrijeme leta vrijeđali pilota aviona i cijelu posadu, pa im je najprije zapriječeno da će iz izbaciti iz aviona u zraku usred leta, a kad nisu prestali, to je i učinjeno. Kad je Milanović počeo padati, a papagaj je zamahao krilima i odletio, ipak ga je pitao: „A zašto se zafrkavaš kad nemaš resurse“. Upravo je to Milanović pokušao raditi u Madridu: provocirao je, a za razliku od Erdogana, za to nema nikakve resurse“, ilustrativno je zaključio Gjenero.