Od omiljenog kupališta do zaborava: Znate li priču o sarajevskoj Bentbaši?

Dana 20. jula 1902. godine otvorena je Narodna banja na Bentbaši. Vrijeme kupanja, cijene korištenja, pravila vladanja su bile regulisane kupališnim redom. Uvedena je i električna rasvjeta kako bi se banja mogla koristiti i uveče.

U vijesti o otvaranju banje u Sarajevskom listu se navodi sljedeće:

"...Cesta, što u kupalište vodi, držaće se za vrijeme kupališne sezone osobito čisto i češće preko dana polijevati, da se prašina ne diže. Baseni puniće se vodom iz Miljacke, koja je dovedena blizu oko 400m iznad tunela u podzemnim cijevima, dakle sa mjesta, gdje daleko unaokolo nikakvih kuća nema i tijem je čistoća ove vode tekućice osigurana. U basene pritječe i otječe voda tako da u jednom sahatu ima mjesta u izmjenu od 60.000 litara svježe vode. U one dane, kad Miljacka ušljed povodnja (kišnih vremena) postane mutna, neće se voda iz iste uzimati, nego će se baseni puniti vodom iz vrela Pjenkovca u neposrednoj blizini kupališta, koje u svako doba čistu vodu daje.

Trending

Parlament Južne Koreje se okrenuo protiv predsjednika. Na ulicama Seula pozivi za rušenje diktature

Četiri hladna tuša imaće vodu iz gradskog vodovoda. Gradsko poglavarstvo, predajući novu narodnu banju publici na upotrebu i zaštitu, ne može a da ne upozori na veliki zdravstveni značaj ovakog svakome lahko pristupačnog kupališta, radi kojeg se poznati dvorski savjetnik dr. Winternitz ovako izražuje: 'Upravo nenaknadiva pomoć za savlađivanje sušice kao narodne bolesti, kako u sprečavanju tako i djelovanju na zdravlje, jest podizanje narodnih kupališta'..." (Sarajevski list, broj 87 od 23. jula 1902. godine, Biblioteka HAS-a).

U vrijeme nastanka grada ovdje su se nalazili Isa-begovi mlinovi i menzilhane (gostionice).

25.06.24. 16:13

Propadanje Bentbaše: Od omiljenog kupališta do zaborava

Rijeku je ovdje nekada premošćivala ćuprija od jarećih mijehova, koju je ovdje dao postaviti Omer-paša Latas. Zatim drveni most, sagrađen 1793. godine, koji je služio vađenju drvenih balvana, koji su spuštani u Paljansku Miljacku i rijekom transportirani do grada. Tomrukčije (trgovci drvetom) vadili su ih iz vode na Bentbaši i prodavali.

Dolaskom Austro-Ugarske na ovom dijelu sagrađeno je kupalište Da Rive još 1884. godine, a gradnjom ceste prema Kozijoj ćupriji, probijen je današnji tunel i sagrađena narodna banja, koja je otvorena na današnji dan.

Tokom Drugog svjetskog rata bazen je uništen, a na njegovu rekonstrukciju se čekalo sve do kraja 50-ih godina prošlog stoljeća. Tada je napravljen novi bazen u koji je voda ulazila s brane pomoću pumpi, filtrirala se te se ponovo izbacivali van. Uoči Olimpijskih igara u Sarajevu, Bentbaša je ponovo renovirana, te je poprimila današnji oblik. Bazen nije imao olimpijske norme, a voda koje je korištena je bila iz vodova, te ga je bilo skupo održavati.

Popularno kupalište na Bentbaši radilo je godinama i bilo je okupljalište raje iz Sarajeva. Mogla se čuti galama i smijeh djece tokom ljetnih dana. Svi koji su se ikada kupali na ovom bazenu sjećaju se da je ulaz bio dvije marke, a za one koji nisu imali novca da plate kartu čuvari su znali progledati kroz prste, pa su ih puštali da preskoče ogradu ili zid, a pojedini su ostajali posije zatvaranja bazena da pokupe smeće i tako su zarađivali besplatnu ulaznicu za naredni dan.

Veselo druženje i smijeh je nestao 2009. godine kada su bazeni zatvoreni. Danas izgledaju kao bara, prostor zjapi prazan i propada na lokaciji koja je jedna od perspektivnijih u Sarajevu.

Bazen na Bentbaši je bio mjesto gdje su Sarajlije mogle provesti cijeli dan za simbolične dvije marke, unijeti svoju hranu i piće, igrati odbojku na pijesku i uživati u ljetnim danima. Nažalost, sadašnji izgled bazena ne odaje ni traga toj živopisnoj prošlosti.

Teško je zamisliti da je prije nekoliko godina ovo bilo najveselije mjesto tokom ljeta u Sarajevu, ispunjeno smijehom i grajom djece koja su tu provodila svoje ljetne raspuste.

Zapušteni bazeni na Bentbaši danas predstavljaju tužan podsjetnik na neka sretnija vremena. 

Ostaje nada da će se u budućnosti naći rješenje za obnovu i revitalizaciju ovog prostora, kako bi ponovno postao mjesto okupljanja, radosti i druženja za sve generacije.

Bentbaša je opjevana u brojnim pjesmama - uživajte u slavnoj Kad ja pođoh... u izvedbi Jadranke Stojaković: