Knjiga koju morate pročitati: Zašto si je ubio? Uzroci i prevencija femicida

U Bosni i Hercegovini tokom 2024. godine ubijeno je 12 žena. Jedno od ključnih pitanja je kako zaustaviti ponavljajući obrazac zlostavljanja partnerice (sadašnje ili bivše) i kako spriječiti femicid?

U publikaciji Atlantske inicijative Zašto si je ubio? Uzroci i prevencija femicida autorica Indire Nović i Majde Halilović sagledava se problem nasilja u porodici i femicida iz različitih perspektiva i kroz znanja iz psihologije, sociologije i kriminologije.

Indira H. Nović, klinička psihologinja za portal Radiosarajevo.ba govorila je o publikaciji Zašto si je ubio? Uzroci i prevencija femicida, šta se može učiniti da se zaustavi epidemija mučenja i zlostavljanja žena i kako prepoznati nasilnika.

Trending

Savez kolumnista | Zlatko Dizdarević: Planeta na tržištu Trumpovih nekretnina

Radiosarajevo.ba: Šta vas je motivisalo da napišete 'Zašto si je ubio? Uzroci i prevencija femicida' i kome je knjiga namijenjena?

Nović: Ono što je motivisalo moju prijateljicu i kolegicu Majdu Halilović i mene da napišemo ovu knjigu je bolni osjećaj bespomoćnosti. Toliko mučenih pa onda ubijenih žena... ti stojiš po strani i čitaš parole "Nijedna više!", a znaš da će ih biti još mnogo. Kome je knjiga namijenjena? Svima nama.

15.01.25. 15:40

Posebno krivično djelo: Zastupnici apelovali da se u Parlamentu FBiH podrži uvođenje femicida

Radiosarajevo.ba: Koji su, prema Vašim saznanjima, glavni uzroci femicida?

Nović: Kad govorimo o uzrocima femicida važno je da preciziramo o čemu pričamo. Postoje dva oblika nasilja u porodici: situacijsko (svađe; izolovani incidenti; žene su podjednako agresivne, čak mogu biti i fizički nasilne) i sistematsko (obrazac koji ima tendenciju da eskalira u učestalosti i intenzitetu; u 95-98% slučajeva nasilnik je muškarac). Glavne razlike su u: motivaciji koja pokreće na nasilje, interpersonalnoj dinamici i omjeru moći i posljedicama koje ostavlja na žrtvu.

Pod femicidom mi obično podrazumijevamo ubistvo žene koje se desilo u kontekstu sistematskog zlostavljanja partnerice. (Kad je riječ o situacijskom nasilja među parovima ubistvo se dešava vrlo rijetko.) Situacijsko nasilje u većini slučajeva prestaje kad se veza završi, a sistematsko zlostavljanje skoro uvijek se nastavlja i nakon prekida veze.

Nasilnik nastavlja da proganja i uhodi ženu, sačekuje je ispred zgrade u kojoj radi da bi je vrijeđao i fizički napadao... zove je u pola noći – moli i preklinje da se pomire, plače, prijeti da će prvo ubiti nju pa onda sebe ako se ona ne vrati u vezu. To u ženi izaziva konstantan i intenzivan strah. Neke žrtve se osjećaju teroriziranim. Nije onda čudno što profesor Michael Johnson taj prepoznatljivi obrazac zlostavljanja – koji se nastavlja i nakon što žena prekine veze! – naziva terorizmom u intimnoj sferi (Intimate Terrorism).

Ovaj oblik terorizma često završi u onom što stručnjaci za kriminalistiku nazivaju postseparacioni femicid. Opisuju dva tipična scenarija: U prvom žena nije izložena fizičkom nasilju, ali jeste kontroli (on mora znati gdje je ona, s kim je ona... šta radi...) i patološkoj ljubomori. Žena shvata da je u toksičnoj vezi i prekida je. Nasilnik to doživljava kao "izdaju". (Mi smo par... dok nas smrt ne rastavi!... ona je žena, ne može ona meni to raditi!) Pokušava da je vrati, a kad mu postane jasno da neće u tome uspjeti – ubije je.

Drugi scenarij: Žena je izložena torturi (obrazac nasilja i zlostavljanja; obrazac ima tendenciju da eskalira), ali uspijeva nekako da se izvuče iz njegove "sobe za mučenje". On njeno napuštanje veze doživljava na isti način kao i robovlasnik kojem je pobjegao njegov rob. Jedno vrijeme, duže ili kraće, pokušava da je vrati (koristi sve moguće strategije, uključujući i prijetnje smrću), a kad shvati da se ona neće vratiti – ubije je!

Tako postaje očigledno da su dva "uzroka" postseparacionog femicida: a) takozvana narcistička povreda (u narodu se to zove povrijeđena muška sujeta), i b) predrasude o ženama (Ona je moja žena, ne može ona mene muškarca napustiti!; Mi smo potpisali bračni ugovor... brak je trajna veza! Ona nije smjela to uraditi... takva žena zaslužuje najveću kaznu! Ona nije poštovala moj autoritet... nisam joj dozvolio razvod, a otišla je; Ona je moja djevojka... ako je ja neću imati neće je ni drugi imati!). Uvjerenje (predrasuda; pristrasnost) da žena nema ista prava koja ima muškarac je ono što skoro uvijek pokreće (uzrokuje) postseparacioni femicid. Ako pitamo nasilnika Zašto si je ubio? iskren odgovor bi glasio - 'ubio sam je jer je napustila vezu, a ne može ona, žena, raditi to meni – muškarcu!'.

Dakle radi se o diskriminaciji. Dikriminirati znači ugrožavati ljudska prava – pravo da budeš tretiran kao ravnopravno ljudsko biće. Zato postseparacioni femicid – motivisan uvjerenjem da žene nemaju ista prava kao i muškarci – spada u kategoriju "zločin iz mržnje". (Nije obavezno osjećati mržnju.)  Primjera radi, homicid u slučajevima kad bijelac ubije crnca (Ubio sam ga jer je crnac, a oženio je bjelkinju, ne može on crnac oženiti bjelkinju!) spada u istu kategoriju krivičnih djela.

Radiosarajevo.ba: U Bosni i Hercegovini prošle godine ubijeno je 12 žena. Šta se može učiniti da se zaustavi epidemija mučenja i zlostavljanja žena?

Nović: Prvo i najvažnije – dijagnostika. Kad se radi o infekciji, medicinare zanima da li je riječ o bakterijskoj infekciji (antibiotici pomažu) ili o virusnoj infekciji (antibiotici ne pomažu). Isto je i u kriminalistici. Tek kad znaju o čemu je riječ, profesionalci mogu procijeniti stepen rizika od budećeg nasilja i onda odrediti adekvatne mjere zaštite žrtve. Koje su to mjere? Jedna od njih je "zabrana prilaska žrtvi". Korisna je u slučajevima kad se radi o situacijskom obliku nasilja među parovima. U slučajevima sistematskog nasilja korisna je samo ako se kršenje zabrane kažnjava uvijek i strogo!

Evo zašto je ova mjera mnogo manje efikasna u slučajevima kad je već formiran obrazac nasilja i zlostavljanja:

Tipični obrazac zlostavljanja žene je ponavljajući slijed događaja (ciklus nasilja) s predvidljivim početkom, kulminacijom i završetkom. Drame strave i užasa obično počinju tako što žena nešto kaže ili ne kaže, uradi ili ne uradi. Njene riječi ili ponašanje nasilnik protumači kao nekorektnost, kritiku, ponižavanje, ili nepoštovanje njega ili nečeg njegovog. Ovakva interpretacija ženinih riječi i postupaka izazove u njemu osjećaj povrijeđenosti, degradacije, bijesa, frustracije, straha, bola, razdražljivosti, napetosti... On želi da se oslobodi ovih neprijatnih emocija i nelagodnih tjelesnih senzacija. Kako? Time što će ženi nanijeti povredu – fizičku i/ili emocionalnu. Tek kad joj nanese povredu – kad uspije da njoj izazove bol, strah i osjećaj poniženja – tek onda može nastupiti faza olakšanja. (Ne mogu zaspati dok je ne kaznim!)

Ako mu žena "izmiče", nasilnik je opsjednut njom (opsesija). Stalno misli na nju, zove je, uhodi je, proganja je. Ne može se smiriti dok je ne "kazni" (ne osveti se), pa njegovo fizičko nasilje ili psihičko zlostavljanje žene poprima kvalitet kompulzije. Kompulzivna radnja je prisilna radnja kojom se smanjuje neprijatna napetost izazvana opsesivnim mislima.

Kad je opsjednut mislima o ženi on ima kompulzivnu potrebu da je "kazni" – osveti joj se tako što joj nanese povredu. Zabraniti mu prilazak ženi isto je što i zabraniti prilazak vodi i sapunu čovjeku koji mora izvoditi ritual pranja ruku svaki put kad je opsjednut mislima o tome kako su mu ruke prljave (opsesivno-kompulzivni poremećaj).

To je razlog zašto je zaštitna mjera "zabrana prilaski žrtvi i zabrana kontaktiranja žrtve" beskorisna – ukoliko kršenje zabrani nije uvijek i strogo kažnjeno!

Drugo, kad smo već kod zabrane prilaska žrtvi, važno je naglasiti i ovo: Poznato je da nakaradno zakonodavstvo i neadekvatne policijske mjere zaštite žrtava ugrožavaju živote žena i djece. Tipičan primjer je kad se opasnom nasilniku zabrani prilazak ženi, ali mu se odobri kontakt s malim djetetom, što on koristi kao priliku da nastavi zlostavljati bivšu partnericu. Sjetimo se da je ubica Alme Kadić ponio pištolj kada je krenuo da dijete vrati majci – nakon viđanja koje mu je dozvolio sud po preporuci centra za socijalni rad.

A, navodno su radnici centra za socijalni rad insistirali da Emira Maslan bivšem partneru – od kojeg se jedno vrijeme krila u sigurnoj kući... koji je bio na slobodi dok je čekao na odsluženje zatvorske kazne zbog premlaćivanja Emire (?!)... za kojeg se znalo da krši zabranu prilaska Emiri... koji ima oružje... –  omogući viđanje djeteta, inače će je Centar tužiti (!). Ona je "dozvolila" da nasilnik "uzima od nje i vraća joj" malo dijete. Poznato je da je prilikom vraćanja djeteta ušao u njen stan i pred 4-godišnjim sinom je ubio pištoljem za koji nije imao dozvolu! I hiljade je ovakvih tragedija. Radi se o slučajevima kada su državne institucije – policija, tužilaštvo, sud i centar za socijalni rad – saučesnici u ubistvu.

U Istanbulskoj konvenciji se jasno navodi da je dijete sekundarna žrtva nasilja i mora biti zaštićeno isto kao i primarna žrtva. Bosna i Hercegovina je potpisnica Istanbulske konvencije. Naša je dužnost da uvedemo zakon po kojem se nasilniku kojem je izdata zabrana prilaska ženi (primarna žrtva) automatski zabrani i kontakt s malim djetetom (sekundarna žrtva nasilja u porodici). O važnosti uvođenja ovog zakona pišemo u poglavlju Kako procijeniti stepen rizika od nasilja i femicida? 

Treće, suzbiti terorizam u intimnoj sferi (suzbiti epidemiju nasilja nad partnericom) moguće je samo ukoliko se primijene iste strategije kao i u slučajevima suzbijanja ostalih oblika terorizma. To znači uvođenje politike nulte tolerancije. Nulta tolerancija podrazumijeva uspostavljenje jakog operativnog nadzora – efikasnog modela registrovanja i nadgledanja nasilnika. Radi se o probacijskoj službi koja nadzire povratnike u krivično djelo. Probacijska služba ima svoje strategije i metode... oni uvode i elektronski sistem praćenja (Global Positioning System – GPS).

Ovaj sistem registracije i praćenja osuđenih pedofila i kriminalaca uveden je u mnogim zemljama. Odnedavno u Australiji, elektronsku narukvicu (ili nanogicu) nose i nasilnici kojima je izrečena mjera zabrane prilaska ženi, kako bi se policiji i žrtvi poslala informacija da je žrtva u opasnosti. O ovoj i drugim policijskim metodama govorimo u poglavlju Kako odvratiti nasilnika od nasilja?

Tri su stvari koje će zaustaviti nasilnika da ponovo ne napadne ženu: izvjesnost da će biti uhvaćen, znanje da će biti strogo kažnjen te svijest o tome da će biti brzo uhvaćen i kažnjen. Zato se efikasne metode suzbijanja nasilja u porodici (focused deterrence policing methods) oslanjaju na teoriju koja je u kriminologiji poznata kao teorija odvraćanja od kriminalnih radnji (the deterrence theory of crime).

Temeljna postavka glasi: Više nego same drakonske kazne, uvjerenje da će biti brzo uhvaćen i strogo kažnjen je ono što će odvratiti kriminalca i nasilnika od ponavljanja krivičnog djela.

Četvrto, da bismo zaustavili obrazac zlostavljanja partnerice moramo razumjeti motivaciju nasilnika. Jako je važno educirati profesionalce o tipologiji nasilnika, i o tri grupe motiva koji ih pokreću da ponavljaju obrazac zlostavljanja žene. Ali ima i nasilnih žena. U drugom dijelu knjige, naslovljenom FEMICID – kako ga spriječiti?, u poglavlju Kriminalističko profiliranje nasilnika opisujemo sljedeće grupe nasilnika/ca: žene koje sistematski zlostavljaju partnera, muškarci koji ponavljaju nasilje, nasilnici kojima je cilj pokoriti ženu, nasilnici kojima je sadizam motiv za zlostavljanje žene, nasilnici koji ubiju ženu, nasilnici koji se ubiju nakon što ubiju ženu.

Radiosarajevo.ba: Kada govorimo o prevenciji, kako bi obrazovni sistem mogao doprinijeti smanjenju nasilja prema ženama i femicidu?

Nović: Obrazovni sistem ima ogromnu ulogu u prevenciji nasilja u porodici. Mnogo je i kreativnih mladih ljudi koji imaju sjajne ideje i prave zanimljive edukativne programe za srednjoškolce i za širu zajednicu. Ali problem je u tome što nama edukatorima nedostaje znanje i dublje razumijevanje ovog fenomenu.

Prvo moramo sebe educirati, a onda naći način da te informacije učinimo svima dostupne. Nadamo se da će informacije o temama o kojima pišemo u knjizi Zašto si je ubio? Uzroci i prevencija femicida pomoći edukatorima u izradi njihovih programa za škole i univerzitete, ili programa za širu zajednicu. Knjiga je besplatna i treba da bude dostupna svima kojima je potrebna.

Radiosarajevo.ba: Radite sa žrtvama nasilja, torture i traume. Kako prepoznati nasilnika i koje su karakteristike odnosa po kojima možemo uvidjeti da smo u nasilnom odnosu?

Nović: Važno je da žena prepozna šta pokreće nasilnika da ponavlja obrazac nasilja i zlostavljanja. Postoje tri vrste nasilja: re-aktivno, pro-aktivno (instrumentalno) i apetitivno (faktor zadovoljstvo; motiv – sadizam). Postoje različiti tipovi nasilnika: nasilnici-osvetnici (reaktivni, pitbul tip nasilnika); nasilnici-predatori (instrumentalni, proaktivni kobra tip nasilnika); nasilnici-sadisti, itd.

Motivacija nasilnika zavisi i od vrste poremećaja ličnosti (narcistički, antisocijalni, granični...) ali i od stadijima u razvoju svijesti. Motivacija "modernih" muškaraca – koji rijetko ubiju ženu ali je psihički ubijaju i dugo nakon prekida veze – nije ista kao i motivacija nasilnika devijantne ratničke svijesti. Ovi "ratnici" su u političkoj areni obilježenih kao ultradesničari. Da bi imali osjećaj moći moraju se osjećati nad-moćni nad drugima. Zato su u stalnoj potrazi za neprijateljem. Neprijatelj su crnci, muslimani, kršćani, migranti... i naravno, žene.

Motivacija "modernih nasilnika" se razlikuje i od motivacije "nasilnika tradicionalne svijesti". Nasilnici "tradicionalisti" su zaštitnici tradicionalnih vrijednosti i tradicionalne porodice – trajne veze između muškarca (glava porodice) i žene (srce porodice). Ukoliko žena izlazi iz svoje uloge, zahtijeva ravnopravnost s muškarcem, odbija da mu se pokori... ili napušta vezu (tradicionalna porodica je trajna veza; žena je njegova; na brakorazvod se ne gleda dobronamjerno čak i kad je muž opasni nasilnik) ili se ne povinuje normama "ispravnog ponašanja", on ima pravo da je "disciplinira"! Ali samo iza zatvorenih vrata kuće ili stana. (Jer nasilje u porodici je privatna stvar.)

U knjizi opisujemo svaki od ovih tipova nasilnika.

Radiosarajevo.ba: Koje su najčešće okolnosti kad nasilje završava femicidom?

Nović: Najčešći oblik femicida je postseparacioni femicid. Žena ga napušta... ili ga je već napustila i ne želi da se vrati u vezu... a ona kao žena nije smjela njemu, muškarcu, to uraditi! Povrijeđenu "mušku sujetu" može zaliječiti ako bivšu partnericu kazni, odnosno osveti joj se. Ako je može kazniti samo tako što će je ubiti – spreman je da je odrobija! Zato je postseparacioni femicid ubistvo koje je najlakše predvidjeti, pa samim tim i spriječiti (ako nam je stalo da ga spriječimo). I zato kad procjenjuju rizik od femicida iskusni policajci prvo pitaju: Da li nasilnik zna da ga žena planira napustiti... napustila ga je... odbija da se vrati u vezu?

Najčešće okolnosti kad nasilje završava ženinom smrću su: kad nasilnik sazna da ga žena planira napustiti... i u toku prve dvije godine nakon što je napustila vezu. (Zašto i dvije godine nakon prekida veze? Nadao se da će je nagovoriti da se vrati. Ubije je kad shvati da nije uspio u tome.); kad žena podnese prijavu za razvod braka ili kad je brakorazvodna parnica konačno završena; kad žena dobije isključivo starateljstvo nad djecom ili kad dobije dozvolu da može odvesti djecu u inostranstvo; kad nasilnik sazna da postoji drugi muškarac u njenom životu.

Radiosarajevo.ba: Možete li nam navesti najvažnije indikatore koji ukazuju da bi nasilnik mogao ubiti ženu?

• Žena se sprema da napusti nasilnika; već ga je napustila; odbija da se vrati u vezu.
• Nasilnik je i ranije ispoljavao nasilničko ponašanje. Pokušaji davljenja (gušenja) žrtve posebno su važan faktor rizika!
• Nasilje eskalira – pojačava se u intenzitetu, učestalosti i/ili oblicima zlostavljanja.
• Nasilnik je opsjednut mislima o njoj, uhodi je i proganja.
• Nasilnik posjeduje oružje.
• Nasilnik je već prijetio da će je ubiti. Istraživanja pokazuju da su žene kojima su upućivane prijetnje oružjem dvadeset puta više izložene riziku da budu ubijene!

Radiosarajevo.ba: Koji je najvažniji zaključak koji želite da čitateljice i čitatelji iznesu iz vaše knjige?

Nović: Znanje je moć! Što bolje razumijemo epidemiju mučenja i ubijanja žena, lakše ćemo je suzbiti.

Knjiga je dostupna na linku.