Kazaljke na mostarskoj sahat-kuli ponovo pokazuju tačno vrijeme

Na mostarskoj sahat-kuli, nacionalnom spomeniku Bosne i Hercegovine, starom preko 380 godina, nedavno su okončani radovi na pregledu i popravci sata.

Komisija za pregled radova 18. decembra prošle godine konstatovala je da su radovi izvedeni prema obimu i ugovorenim uvjetima, kao i u skladu s važećim tehničkim propisima, standardima i normativima i obavezama koje proizilaze iz Odluke Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika o proglašenju ovog historijskog područja nacionalnim spomenikom, te drugih nadležnih odluka organa Federacije BiH.

Lomljeni kamen

Sahat-kula pored džamije Nesuh-age Vučjakovića sagrađena je prije 1636. godine. Prema predanju, predstavlja zadužbinu vakifa Fatime kadune Šarić.

Građena je od lomljenog kamena i visoka je oko 23 metra.

Novinar i publicista Šemsudin-Zlatko Serdarević, za mjesto na kojem je izgrađena rekao je da je u tom vremenu bilo zanatska četvrt u kojoj su se proizvodili takozvani kazaski proizvodi.

U BiH je postojala 21 sahat-kula i uglavnom su građene pored džamija ili kao dio džamijskih kompleksa.

"Osnova im je u pravilu kvadratna, poput džamijske. U jednoj pjesmi spominje se da je mostarsku sahat-kulu sagradila Šarića kaduna. Vakufnama govori da ju je, pak, gradio Ibrahim Šarić, a kaduna je vjerovatno bila njegova supruga. Da li se to desilo nakon što je on umro ili kasnije, pitanje je. U to vrijeme ljudi nisu imali džepne satove. Možda tek elita, i to par satova pa su se kule upravo zbog toga i gradile. One su označavale vrijeme namaza", ističe Serdarević.

Tri sata od Mostara

U vremenu Ali-paše Rizvanbegovića došlo je do promjene zvona na kuli. On navodno nije imao dovoljno sredstava za zvono koje bi se nadaleko čulo.

U pjesmi se, prema Serdarevićevim saznanjima, spominje da se zvono na kuli "čulo i tri sata" daleko od Mostara.

"Ali-paša je želio da se ono čuje i dalje pa je 1832. pisao dalmatinskom velemoži, tražeći da mu nabavi novo zvoni, što je ovaj rado prihvatio. Te se godine povećala čujnost. Zvono je radilo do 1917. kada su Austrijanci odlučili da ga 'pretope' i koriste u vojne svrhe. Kasnije, 1923. jedan Mostarac nakon oslobođenja odlučio je da kao vakif ponovo uspostavi zvono na sahat-kuli. Kula je s radom prestala 1926. godine", dodaje Serdarević.

Snimana serija o Šantiću

Uslijedio je period u kojem nije služila svrsi, a zvono se na nju vratilo tek 1981. godine.

Odmah uz objekat nalazi se dom čuvenog Džemala Bijedića, koji je te godine postao spomen-kuća, a upravo taj događaj iskorišten je i kako bi se zvono vratilo na kulu.

"U isto vrijeme nabavljen je i sat. On je bio donacija - poklon Italijana iz Trebinja. Dugo je radio, ali se na koncu ipak pokvario. Bio sam svjedok 1999. godine kada je tadašnji gradonačelnik Safet Oručević, uvidjevši da znamenitost ne radi, odlučio u potpunosti obnoviti sahat-kulu, nakon čega su izmijenjene stepenice, podesti i satni mehanizam. Uveden je, ustvari, novi satni mehanizam. Posljednjih godina ponovo je došlo do kvara, a sat je nedavno na zadovoljstvo svih popravljen i vjerujem da danas ponovo osim što je nacionalni spomenik BiH, predstavlja turističku atrakciju. Imamo sličan primjer u Zagrebu, u kojem se u 12 sati sa Starog grada oglašava sat koji i pored silnih mobitela ima finu funkciju. Imamo, dakle, i mi turističku atrakciju i dragocjenost koju treba cijeniti po starini, obliku i funkciji", rekao je na kraju Serdarević.

Agencija Stari grad još početkom oktobra prošle godine donijela je posebnu odluku o pregledu i generalnoj popravci sata na sahat-kuli s pratećim radovima.

Sredstva su osigurana u budžetu Grada Mostara za 2019. godinu.

Kula i prostor oko nje 1991. iskorišteni su za snimanje serije Aleksa Šantić.

Na ovom lokalitetu čuveni pjesnik bezuspješno prosi jednu od svojih velikih ljubavi Zoricu Šola.