Kako je pomoću 3D printera Ibrahimu vraćeno "pola glave"

"Bio sam na skeli i kažu mi da sam pao. Kažu mi i da sam bio svjestan, razgovarao s ljudima i bolničarima iz hitne dao svoje podatke, ali se toga ne sjećam. Sjećam se samo da sam se probudio u bolnici i pitao se šta mi je s kombijem i stvarima", počinje priču za Al Jazeeru s velikim osmjehom na licu Ibrahim Lužić.

Kasnije mu je rečeno da je u padu s visine smrskao gotovo cijelu desnu stranu lobanje, zbog čega je bio u komi šest dana i zbog čega su mu hirurzi morali odstraniti slomljene komade i ostaviti mozak zaštićen samo tankim slojem kože. Ibrahimu je tada bilo 22 godine.

Dvije godine kasnije, zahvaljujući inventivnosti zeničkih neurohirurga i stručnjaka mašinstva, uz pomoć 3D printera i revolucionarne metode, Ibrahim danas izgleda poput svakog drugog 24-godišnjeg mladića. Jedino što podsjeća na tešku nesreću je veliki ožiljak, koji svakim danom sve više nestaje ispod rastuće kose.

Gotovo dvije godine je mladić iz Orahovice, pored Zenice, hodao i radio bez pola lobanje. Prošle godine mu je ugrađen tradicionalno rukom izrađen implant, kojim se pokušao nadomjestiti veliki komad lobanje, ali je zbog infekcije morao biti odstranjen.

"Nije mi bilo lako. Koliko god sebi govorio da je sve dobro, da sam dobro prošao, da sam ostao živ i da ima ljudi koji žive bez ruku i nogu, opet sam se pitao šta budućnost nosi. Hoće li me htjeti djevojke, hoću li se oženiti? Nije me to slomilo, ali znalo me nekada pritiskati", govori Ibrahim dok nervozno trlja ruke, poput svih onih koji su navikli da nešto rade.

S ponosom govori da se nakon povrede opet vratio građevinskim radovima, a na posljednju operaciju je otišao upravo sa skele. Pored povrataka na posao, povreda i operacija ga nisu spriječili ni da cijeli ramazan posti, u skladu s vjerskim pravilima islama.

Ostatak priče pročitajte na ovom linku.