Jedini majstor za barke: Arif Čustović oživljava plovila na Trebišnjici

Majstor Arif ne zna ni broja napravljenim barkama, koje u Trebinju nazivaju lađama, jer, kako u šali kaže, cio svoj radni vijek je toliko radio sa drvetom i proizvodio predmete od drveta, da nije imao kada ni brojati, prenosi saransak.com

"Prvi čamac sam napravio 1972. godine, kada sam došao iz vojske, jer sam, iako sam uvijek želio biti automehaničar, sticajem okolnosti počeo raditi u nekadašnjim trebinjskim pogonima preduzeća Šipad Luč i, pored svakodnevnih obaveza koje sam na poslu obavljao – kod kuće sam počeo praviti barku, a poslije nje su mi mnogi naručivali da napravim i njima, jer je tih sedamdesetih godina svaka kuća u Starom gradu imala barku, s obzirom da je ovaj dio grada sav naslonjen na obalu rijeke Trebišnjice“, kaže Arif.

Nakon toga je, prisjeća se, napravio nekoliko barki i svome bratancu koji ih je iznajmljivao na sat-dva vožnje, radi rekreacije, pa su barke sve do rata na Trebišnjici bile glavna atrakcija, da bi se nakon rata cijela priča pokrenula ponovo.

Majstor Arif kaže da je trebinjskom doktoru Uglješi Anđeliću napravio tri barke, jer je svoju ljubav prema Trebišnjici i sportu doktor prenio i na svoju unučad, a nakon rata su mu stari Trebinjci, rasuti po svijetu, počeli naručivati svoja nekada omiljena plovila – da ih želja mine.

Na takvu ideju se u Trebinju došlo i u prekograničnom projektu Život na granici između BiH i Crne Gore – stare staze bezvremenog nasljeđa i tradicije, za koji je Arif napravio deset barki, a za svaku od njih mu je trebalo po petnaest do dvadeset dana, što nije nimalo lak posao.

"Najprije se radi kostur barke od bijelog bora, prednji i zadnji kraj je od hrasta ili kuvane bukovine, a stranice su od smrče ili jele zbog toga što je to lagano drvo. Ti bokovi se, prije nego se ugrade, moraju držati u vodi da omekšaju i da se lakše saviju, a nakon svega idu šarafi, vodootporno ljepilo, a pri svemu tome mi je potrebna i pomoć, jer je potrebno više od jednog para ruku da pomoću konopa utegnu i namjeste sve dijelove“, kaže Arif i dodaje da se nakon svega prokuva smjesa "firnajz“ koja mora ući u sve pore drveta da bi ga zaštitila i na kraju se sve prefarba.

Arif kaže da je posao izrade deset barki, koje će se takođe iznajmljivati, prihvatio sa radošću, jer će oživjeti rijeku Trebišnjicu na jedan stari način, barkama na kojim su se nekada vozili zaljubljeni parovi, ili čak cijele porodice koje bi na obalama rijeke pravile prave izlete, sa roštiljem i vožnjom na lađama, prenosi saransak.com