Institucije kulture BiH na budžetskoj milostinji

Zemaljski, Historijski, te Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti, Kinoteka BiH, zatim Umjetnička galerija, Nacionalna i univerzitetska biblioteka, kao i Biblioteka za slijepa i slabovidna lica spadaju u sedam značajnijih institucija kulture za Bosnu i Hercegovinu koje nemaju riješen pravni, pa ni finansijski status.

Prije rata imale su status državnih, čime su bile direktno finansirane iz budžeta. Danas teško opstaju zbog lošeg vođenja kulturne politike, piše Radio Slobodna Evropa.

Godinama Ministarstvo civilnih poslova BiH izdvaja tri miliona maraka za finansiranje oko 60 društveno-kulturnih institucija. Među njima su i ovih sedam nabrojanih, čiji direktori ističu da bi samo za njih trebalo obezbijediti preko tri miliona maraka kako bi minimalno održavali osnovnu djelatnost.

"Mi imamo sredstva, ali ona nisu dostatna za minimalne troškove našeg opstanka. U lično ime mogu reći da sam potpuno miran u narednom periodu kad krene totalna devastacija i uništenje konkretno Zemaljskog muzeja nakon 120 godina postojanja, jer je poduzeto sve sa naše strane da se to ne dogodi", kaže direktor Zemaljskog muzeja BiH Adnan Busuladžić.

Direktori ovih institucija predlažu i mogućnost sufinansiranja na razini opština grada Sarajeva, te kantonalnih i federalnih ministarstava obrazovanja i kulture. U suprotnom, situacija može biti još gora, ističe Busuladžić.

"Desit će se sljedeće: isključit će nam struju, vodu, telefon; ljudi neće imati plaću, a ne znam na koji način ih prisiliti da rade šest mjeseci bez ijednog feninga. Pogotovo što u ovim institucijama rade stručnjaci čiji profili i studijske grupe ne postoje u BiH. Ti ljudi će ići trbuhom za kruhom. Dakle, odmah dođete u situaciju da će se materijal koji imate početi raspadati jer ga nema ko održavati", upozorava Busuladžić.

Na uštrb očuvanja bh. umjetničkog blaga, Umjetnička galerija BiH četiri puta godišnje smanjuje platu svojim radnicima, kaže direktorica Meliha Husedžinović.

"Za mene je strašno kad vidim da čuvari noćne smjene imaju platu od 400 maraka, a da pritom čuvaju djelo slavnog Hodlera, odnosno jedan njegov originalni nacrt za novčanicu od 50 švajcarskih franaka za koju bi Švajcarska banka sve dala da ga posjeduje. Ne pamtim koliko nas je puta pitala da to djelo prodamo, kako bi naša galerija mogla neometano raditi godinama", navodi Meliha Husedžinović.

Manjak sredstava Umjetnička galerija BiH pokušava nadomjestiti i iz međunarodnih grantova.

"Mi uvijek apliciramo. Kod međunarodne zajednice uvijek prođemo, dok ovdje, kod nas, ne možemo. I kad vam daju sredstva, vi ne znate koji je to kriterij jer dobijete zapanjujuće malo u odnosu na neke male objekte sa desetak zaposlenika. Jednostavno vidite da se sve radi odoka", kaže Husedžinović.

Trošak dva mobitela kao godišnji budžet

U slučaju skorog nerješavanja pravnog i finansijskog statusa, oko 200 radnika ovih sedam kulturnih institucija moglo bi ostati bez posla.

I dok Bosna i Hercegovina poseže za kreditima MMF-a da ne bi bankrotirala, ovdašnji političari i funkcioneri na svim nivoima vlasti rasipaju se novcem poreskih obveznika. Npr. prema podacima Ureda za reviziju BiH o kontroli poslovanja državnih institucija, u 2009. godini samo na usluge mobilne telefonije potrošeno je preko dva miliona maraka.

Direktorica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH Medhija Maglajlić na ovaj podatak reaguje burno, ali i nudi prijedlog:

"E sad uzmite koliko jedan mobitel mjesečno košta ovu državu. Ja sam ubijeđena da bi, možda, dva mobitela platila našu godišnju potrebu."

Ukoliko bi direktori sedam institucija kulture odlučili tužiti državu zbog maćehinskog odnosa, ništa ne bi postigli. Direktor Biblioteke za slijepa i slabovidna lica BiH Sakib Pleh to ovako pojašnjava:

"Mi nemamo pravni osnov za utuženje Bosne i Hercegovine zato što država po Aneksu II, tačka 2. bh. Ustava nikad zvanično nije preuzela ove institucije. Smatram da treba apelovati na vlast da odobri sredstva ovim institucijama kulture, i to onoliko koliko im fali za normalan rad - milion i 600 hiljada maraka."

Historičar Dubravko Lovrenović za naš RSE iznio je stav o ovoj zamršenoj situaciji:

"Predratno, ratno i poslijeratno razdoblje je pokazalo da se upravo kultura koristila kao pogonsko gorivo za rasplamsavanje najprimitivnijih političkih razlika. Nerješavanje statusa tih institucija jeste samo dio velikog paketa neriješenih i otvorenih pitanja ko što je npr. pitanje izrade kulturne strategije, kao i pitanje da BiH danas predstavlja jedinu zemlju u regionu koja nema državno ministarstvo kulture. Bit će potrebna jedna nova unutrašnja energija jer izvana ona, sasvim sigurno, neće doći."

Direktori sedam značajnijih institucija kulture u BiH ovih su dana proslijedili, kako kažu, posljednji apel na 300 adresa političarima svih nivoa vlasti. Država Bosna i Hercegovina bi mogla obezbijediti potrebna sredstva.

No, evidentno je da nedostaje politička volja u rješavanju pitanja opstanka ovih hramova kulture i bh. identiteta, od kojih svaki bilježi višedecenijsko postojanje.