Hoće li Putinovi saveznici na Balkanu slijediti njegov ratni zov?

U Bosni i Hercegovini, nažalost, ima malo ruskog utjecaja, kazao je prije tačno dvije godine, u februaru 2020. godine, predsjedavajući Doma naroda BiH i lider Hrvatske demokratske zajednice BiH Dragan Čović govoreći u intervjuu za ruske medije.

„Soko“ na ruskom putu

„Uloga Ruske Federacije nezamjenjiva je i temeljna: ona uravnotežuje, stvara ravnotežu snaga u svijetu i ne može se izbjeći u rješavanju bilo kojeg međunarodnog problema. U isto vrijeme, Bosna i Hercegovina (BiH), za koju privilegija imati partnera Ruske Federacije, želi proširiti sveobuhvatnu suradnju s Moskvom, uključujući jačanje međuparlamentarne suradnje“, rekao je Čović dopisniku "Rossiyske Gazete".

Danas, kada je ruski predsjednik Vladimir Putin naredio opću invaziju na susjednu Ukrajinu ova izjava ima sasvim drugačiji prizvuk. Zapravo, ona je tek ogolila ono što su nezavisni novinari i mediji upozoravali godinama u kontekstu malignog ruskog utjecaja na našim prostorima i destruktivnih politika Čovića, njegovog saveznika, člana Predsjedništva BiH i čelnika SNSD-a Milorada Dodika, ali i njihovih zajedničkih podržavatelja iz Zagreba i Beograda poput Zorana Milanovića („predsjednika na gasni pogon“) ili Aleksandra Vučića, a što mnogi u BiH i Sarajevu često nisu ozbiljno shvatali.

Trending

Hrvati trojkama zasuli koš BiH: Zmajevi izgubili prvi od dva ključna meča za odlazak na Eurobasket

Zoran Milanović, Aleksandar Vučić, Milorad Dodik i Dragan Čović odanost Putinu izražavaju javno, jer se njihove velikodržavne ideje ne uklapaju u euroatlantski projekat, ali bi mogle biti dio euroazijske sfere, napisala je u jučerašnjem tekstu za Radiosarajevo.ba profesorica Edina Bećirević.

Samo radi ilustracije… Tek dva mjeseca poslije izjave ruskim medijima s početka teksta Čović je pozvao rusku vojsku da „dekontaminira“ Mostar! One iste koje je Milorad Dodik nešto ranije kao osloboditelje dočekao na aerodromu u Banjoj Luci.

Učinio je to Čović bez znanja Ministarstva odbrane i Oružanih snaga BiH, koji su mogli obaviti ono što je predsjednik HDZ-a BiH tražio od Rusa, ali njemu to nije trebalo. Zato je ministar Sifet Podžić morao dobiti suglasnost za ulazak vojske Ruske Federacije!

Rusi i Hrvatsko pitanje

Taj potez lidera HDZ-a BiH itekako ima veze s tim što je još u ljeto 2017. godine tadašnji ruski ambasador Petar Ivancov putem „Večernjeg lista“ dao podršku rješavanju „hrvatskog pitanja“, internacionalizirajući Čovićeve zahtjeve za izbornu reformu (čitaj: treći entitet) i njegovo savezništvo sa Dodikom. Naravno, ne zbog interesa bosanskih Hrvata i Srba već ruskih pozicija.

„Moguće je svašta“, kaže sinoć Čović za N1, samo nekoliko sati prije nego će Putin, s kojim se rado fotografirao, narediti invaziju na susjednu zemlju.

Dodikove prijetnje NATO-u

Dodik je, o običaju jasniji, pa je u oktobru prošle godine izjavio da su u entitetu Republika Srpska spremni na oružane sukobe u BiH te kako bi u slučaju takvog scenarija pozvali "prijatelje" da ih brane.

“Ukoliko to bude potrebno, branit ćemo se i našim snagama. Ako dođe do toga da kažu da će NATO intervenirati mi ćemo zatražiti pomoć naših prijatelja koji su nam jasno i glasno rekli da oni svoje prijatelje nikada ne ostavljaju na cjedilu”, kazao je Dodik u intervjuu za televiziju RS (RTRS).

Milanovićevi „ruski pasovi“

I ta je izjava danas mnogo jasnija, kao i motivi Milanovića koji je djelovao petokolonaški u okviru NATO-a dok je Rusija gomilala svoje trupe i pripremala napad na Ukrajinu.

“Ako dođe do eskalacije, povući ćemo i zadnjeg hrvatskog vojnika”, istakao je on, odrađujući posao za Putina koji je imao za cilj da NATO pokaže dezorijentiranim i nekoherentnim.

Krajem januara ove godine Milanović je izjavio da Hrvatska “neće imati ništa” s tim što NATO pojačava prisustvo na istoku Evrope zbog situacije oko Ukrajine. Slično kao kada govori o BiH i tada je Milanović s prijezirom govorio o Ukrajini kao “najkorpmiranijoj zemlji na svijetu”.

To je isti Milanović koji je, po svjedočenju ministra odbrane RH Marija Banožića htio poslati hrvatsku vojsku u BiH i koji, u stilu Putina, otvoreno prijeti BiH, negirajući joj bilo kakvu vrijednost.

Uloga Srbije

U međuvremenu, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, kojeg je Putin svojedobno odlikovao, u jeku krize u Ukrajini izdaje „nalog vojsci i molbu policiji da u svakom trenutku budu pripremljeni na najbolji način, da nastave da ulažu u opremanje i naoružavanje”.

“Naša vojska je neuporedivo snažnija od svih ostalih, današnja vojska je mnogostruko snažnija od JNA”.

Nameće se pitanje zbog čega Vučić daje ovakve izjave? Kome šalje ove poruke?

Imajući u vidu ulogu Srbije posljednjih godina u regiji, a prije svega u BiH, razloga za zabrinutost ima prije svega naša zemlja!

Neke od odgovora na postavljena pitanja dao je Srđan Šušnica još u oktobru 2021. godine:

“Zvanični Beograd se trenutno ne klati između Zapada i Istoka, već se između političke samoopijenosti iracionalnim željama, kultom ličnosti i vlastitim postignućima s jedne i vrlo racionalnih kriterija za zastrašivanje vojnom silom kao metoda zaštite svojih interesa s druge strane, Srbija opredijelila za istok. Za režim Aleksandra Vučića više nije pitanje da li koristiti vojni arsenal u zaštiti svojih interesa ili ne – već kada, gdje i kako ga upotrebiti”.

Konflikt u Ukrajini dešava se u krajnje zabrinjavajućem trenutku na Balkanu, a prije svega u Bosni i Hercegovini.

Ta kriza i odsustvo aktivnije uloge međunarodne zajednice, u kombinaciji s porastom nacionalizma u regiji i malignog upliva vanjskih faktora, a na koje ovaj i drugi autori u BiH godinama upozoravaju, jesu dramatičan alarm za sve političke snage koje žele dobro Bosni i Hercegovini.

Danas smo, mnogo više nego jučer, pred pitanjem da li će Putinovi saveznici na Balkanu njegovu invaziju na Ukrajinu shvatiti kao ratni zov i trenutak da i oni počnu da „zavode red“ ovdje, onako kako danas u Ukrajini "red" zavodi „Milošević s automskom bombom“.